Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice?

"U Njemačkoj je Heideggerova popularnost na ekstremnoj desnici povezana s načinima na koje njegova filozofija legitimizira regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice. Njegova vizija nacionalnog tubitka (Dasein), specifičnog kolektivnog bića utemeljenog na zajedničkom duhu, tradiciji i uronjenost u lokalno, pruža suvremenoj njemačkoj ekstremnoj desnici viziju bijelog identiteta koji ujedinjuje „narod“ i „elitu“ na temelju privrženosti lokalnom i „običnim ljudima“ te njegovu glorifikaciju putem rasijalizacije inferiornog kulturnog i religijskog „Drugog“."

Martin Heidegger pored drugih sveučilišnih rektora na predizbornom skupu NSDAP-a, 11. studenog 1933.
Heideggerova filozofija legitimizirala je regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice.



Björn Höcke, vođa ekstremno desne njemačke stranke Alternative für Deutschland (AfD) u saveznoj državi Thuringiji, objavio je 28. svibnja 2020. godine na svom Facebook profilu uglancanu fotografiju na kojoj sjedi na klupi u parku i čita časopis Die Kehre (Časopis za zaštitu prirode), novi ekstremno desni časopis čije je prvo izdanje objavljeno u proljeće 2020. godine. Prema vlastitom opisu, naziv časopisa, kao i njegov sadržaj, „inspirirani su“ Heideggerovom tekstom „Pitanje o tehnici“, jednim od radova koje je ovaj filozof napisao nakon Drugog svjetskog rata, „u kojem u tehnologiji vidi pojavu najveće opasnosti“ za „naše ljudsko biće“. Sam časopis, kojega uređuje član tzv. Identitarnog pokreta, teži uspostaviti razumijevanje zaštite okoliša koje nadilazi „uski fokus na ekologiju i klimatske promjene“ te uključuje „nauk o okolišu kao cjelini, uključujući kulturne krajolike, rituale i običaje.“
 
Među suradnicima se pojavljuju antisocijalistički disidenti iz Istočne Njemačke, koji su proteklih godina obznanili novo disidentstvo njemačkom suvremenom totalitarnom političkom režimu. U svojem komentaru uz objavu, Höcke tvrdi da Heideggerova misao i spomenuti časopis pokazuju da ekstremna desnica može povratiti zaštitu prirode iz ruku „Zelene stranke koja mrzi domovinu“.
 
Höckeovo uzdizanje Heideggera i ovog časopisa jedan je od mnogih primjera iz kojih je vidljivo kako ekstremna desnica u Njemačkoj, ali i šire, uzdiže zloglasnog filozofa. Od Stevea Bannona koji Heideggerea proglašava „mojim čovjekom“ u intervjuu za Der Spiegel, do vizije četvrte političke teorije Aleksandera Dugina, Heidegger je isplivao kao glavni filozof globalizirajuće ekstremne desnice.
 
Međutim, istraživači su tek nedavno počeli analizirati i tumačiti ulogu Heideggera na suvremenoj ekstremnoj desnici i u njezinoj ideologiji. U prošlosti, mnogi su razmatrali na koji su način figure iz tzv. Konzervativne revolucije, poput Oswalda Spenglera i Carla Schmitta utjecale na ideologiju ekstremne desnice. Iako su mnogi napomenuli kako je Heideggerova uloga bila centralna, prva sveobuhvatna studija Heideggerove misli na suvremenoj ekstremnoj desnici objavljena je tek 2008. godine u Italiji, a engleski prijevod još ne postoji. Nove publikacije proteklih su godina doprinijele razumijevanju uloge hajdegerijanske misli u suvremenoj politici, a osobito na američkoj alt-desnici i u ruskom bjelačkom nacionalizmu.
 
U Njemačkoj je Heideggerova popularnost na ekstremnoj desnici povezana s načinima na koje njegova filozofija legitimizira regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice. Njegova vizija nacionalnog tubitka (Dasein), specifičnog kolektivnog bića utemeljenog na zajedničkom duhu, tradiciji i uronjenost u lokalno, pruža suvremenoj njemačkoj ekstremnoj desnici viziju bijelog identiteta koji ujedinjuje „narod“ i „elitu“ na temelju privrženosti lokalnom i „običnim ljudima“ te njegovu glorifikaciju putem rasijalizacije inferiornog kulturnog i religijskog „Drugog“.
 
Kao prvo, oslanjanje na Heideggera omogućava pokretu da intelektualno pozicionira svoju viziju suvislog pokreta zaštite okoliša kao dio obrane domovine, ili zavičaja (Heimat), kao jedinstva lokalne prirode, kulture i nasljeđa protiv globalizacije. To se demonstrira u spomenutom časopisu Die Kehre, gdje Heideggerova spiritualno utemeljena opozicija racionalizmu i tehnokraciji, kao i njegov pojam lokalno ukorijenjenog razmišljanja leže u temelju pokušaja ekstremne desnice da svojata environmentalizam.
 
Glavni je dio ove strategije označavanje Zelene stranke i lijevih pokreta za zaštitu okoliša kao tehnokrata koje pokreće uski znanstveni racionalizam koji se fokusira na klimatske promjene. Oslanjajući se na dugu tradiciju zaštite zavičaja, ekstremna desnica teži suprotstaviti se ovome tako što će se prikazati ne samo kao branitelj okoliša, nego i prirode kao značajnog dijela lokalnih tradicija, nasljeđa i esencijalne komponente bijelog nacionalnog identiteta. Globalni pokreti za zaštitu okoliša ovdje su prikazani kao manifestacija onoga što Heidegger naziva postav (Gestell) – strogo racionalističkog čitanja prirode i svijeta kao nečega što ljudi mogu transformirati.
 
Nadalje, pozivanje na Heideggera omogućava ekstremno desnim intelektualcima da prigrle populizam i razviju ideal populističkog intelektualca: idealnog tipa intelektualca, koji je ukorijenjen u „narodu“ te, bivajući u doticaju s „običnim ljudima“, bliže autentičnoj filozofiji bitka koju Heidegger vidi kao nužnu za prevladavanje nihilističkog racionalizma modernosti. Heidegger pritom donosi filozofiju populizma koja pokušava nadići antagonizam između „naroda“ i „elita“ i koja odražava na koji su način, suprotno velikom dijelu onoga što sugerira literatura o ekstremno desnom populizmu, obrazovani buržoaski intelektualizam i populizam čvrsto isprepleteni na ekstremnoj desnici.
 
Naposljetku, i najvažnije, u kontekstu gdje se rasizam u Njemačkoj i dalje uvelike izjednačava s nacizmom i biološkim rasizmom, Heideggerova filozofija esencijaliziranog kolektiva „ukorijenjenog“ u povijesti, osigurava pokretu filozofiju kulturnog rasizma koja tvrdi da je prevladala biološki rasizam. Dakle, Heideggerova ideja o tubitku koristi se za reformulaciju ekskluzivne, esencijalizirane ideje bijele nacionalnosti u kontekstu liberalno demokratskog političkog jezika u kojem je bliskost s nacionalnim socijalizmom, rasističkim nacionalizmom i antisemitizmom društveno prijeporna i zakonski zabranjena.
 
Ovdje se ekstremna desnica može osloniti na još uvijek podijeljenu recepciju Heideggera. Veliki dio akademske debate i dalje se fokusira na pitanje je li Heidegger bio centralna figura nacizma ili rani simpatizer koji se kasnije distancirao od njega. Dobar dio argumenata koje izriču oni koji podržavaju potonje gledište, temelji se na Heideggerovu navodnom odbijanju biološkog rasizma nacista, kao još jedne manifestacije modernog racionalizma i tehnokratske prijetnje ljudskim bićima. Radi se o stavu koji je, tvrdi se, bio i u temelju Heideggerova kontroveznog poslijeratnog čitanja Holokausta i koncentracijskih logora kao manifestacije modernosti.
 
Kao mislilac kojega se često svrstava u tzv. Konzervativnu revoluciju, Heidegger se, baš kao i tzv. njemačka Nova desnica, nastojao distancirati od nacizma i postaviti u tradiciju prednacističkog konzervativizma, kojeg je nužno promatrati kao suštinski drukčijeg od nacizma.
 
Ovaj samolegitimizirajući mit kojim se služi Heidegger i tzv. Nova desnica, otkriva da nacizam – poput rasizma općenito – nedvojbeno nikada nije bilo moguće svesti na biologizam. Bivajući duboko ukorijenjen u narodnjačku misao koja karakterizira Konzervativnu revoluciju, nacizam je jednako bio obilježen kulturnim rasizmom – rasijalizacijom religijskih i kulturnih razlika, čemu danas jednako možemo svjedočiti na primjeru rasijalizacije Islama od strane ekstremne desnice.
 
Heideggerova filozofija tvrdnjom o esencijalnim kulturnim razlikama epitomizira „govor o rasi“ koji je bio centralan za nacizam, njegovu populističku politiku i legitimizaciju nacističkih politika o tzv. Židovskom pitanju. Spajanje rase i religije u nejasne koncepte duha i/ili kulturne esencije rezoniralo je s mnogim dijelovima obrazovane buržoazije te preobrazilo kruti biološki rasizam u pitanja o kulturnom esteticizmu koji je njemačkom narodu pripisao misiju predvodnika europske bjelačke superiornosti.
 
Kroz povezivanje koncepata lokalnog identiteta, nasljeđa i environmentalizma s kritikom tehnološke globalizacije, narodnih i populističkih diskursa s tvrdnjama o intelektualnoj autentičnosti, te rasijalizacijom kulture i religije, Heideggerova filozofija nudi suvremenoj ekstremnoj desnici bogati repertoar. Pruža akademsku „potporu“ zagovaranju zaštite „običnih bijelih ljudi“, domovine i bijele nacionalne kulture, protiv globalnih tehnokratskih lijevo-liberalnih elita, kao i rasijaliziranog nebijelog i muslimanskog „Drugog“.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 11. listopada 2020. Trumpove anti-trans mjere štite predrasude u doba pandemije COVID-19 "Trumpovo ukidanje povijesnih zaštita za transrodne populacije, određenih za Obame, nova je razina okrutnosti tijekom pandemije COVID-19, piše Kay Van Wey, odvjetnica iz odvjetničkog društva Van Wey, Presby & Williams."
  • 11. listopada 2020. COVID-19 i globalna ovisnost o jeftinom migrantskom radu "COVID-19 pandemija usmjerila je pozornost na strukturnu ovisnost svijeta o radu koji je moguće eksploatirati."
  • 11. listopada 2020. Nismo sišli s uma, nego smo ludi od bijesa "Marksistička analiza epidemije mentalnih bolesti nužno će je staviti na teret klasnom društvu i alijenaciji, te nepravdi i bijedi koje ono uzrokuje. Sølvi Qorda piše o prijekoj potrebi suočavanja s pitanjem mentalnih bolesti."
  • 4. listopada 2020. Jedan od načina odupiranja kapitalističkoj proizvodnji hrane "Agroekologija se oslanja na duboke sustave znanja kako bi suzbila štetu uzrokovanu kapitalističkim agrobiznisom."
  • 4. listopada 2020. „Obiteljske vrijednosti“ bez klase su slijepa ulica za laburiste "Obitelj se često s pravom doživljava kao temelj konzervativizma. Međutim, imajući u vidu rapidan porast dječjeg siromaštva i primoravanje obitelji na sve katastrofalnije životne uvjete, Keir Starmer je s pravom pokušao reaproprirati obitelj u svojem govoru na jučerašnjoj konferenciji. Ipak, ako vođa laburista zaista cijeni „obiteljske vrijednosti“, mora preći s otrcanih fraza na klasnu politiku."
  • 4. listopada 2020. Kriza mentalnog zdravlja u pandemiji COVID-19 "Novo istraživanje sugerira da se broj oboljelih od depresije udvostručio tijekom pandemije COVID-19 – no zbog višegodišnjeg rezanja sredstava servisima mentalne zdravstvene skrbi, sustavi potpore jedva se nose sa situacijom."
  • 27. rujna 2020. Beyoncéin Black Is King i zamke afričke svijesti "Postoje razlozi za uživanje u pompi filma Black Is King, osobito u vrijeme akutne rasne traume. Ipak, njegova mistika kulturne autentičnosti i blagonaklone monarhije ne bi smjela zakloniti materijalnu stvarnost svakodnevnog života. Neoliberalno upravljanje, ekstraktivni kapitalizam te militarizam i dalje uzrokuju socijalnu i ekološku devastaciju u dijelovima Afrike, obaju Amerika i šire. Sučeljavanje s ovim isprepletenim stvarnostima znači razvijanje konkretne, globalne analize, uz istovremeno opiranje metafizičkim vizijama svijeta."
  • 27. rujna 2020. Privatizacija zdravstvene skrbi u Keniji "U Keniji si samo bogati i oni s političkim poznanstvima mogu priuštiti pristojnu zdravstvenu skrb. Sve ostale ozbiljna bolest ili automobilska nesreća dijeli od propasti."
  • 27. rujna 2020. Trump namjerava ukrasti izbore i jedino ga mi možemo spriječiti U SAD-u se 3. studenog održavaju predsjednički izbori. Premda trenutni predsjednik Donald Trump najavljuje da se ne namjerava pridržavati rezultata ako mu ne budu po volji, kandidat Demokratske stranke Joe Biden ne pokazuje da ozbiljno shvaća prijetnju. Sve izgleda kao da će se ponoviti prijeporna izborna situacija iz 2000. godine, kada su Al Gore i vodstvo Demokratske stranke, suočeni s tijesnim izbornim rezultatom i nepotpunim prebrojavanjem glasova položili vjeru u Vrhovni sud, demobilizirali prosvjednu opoziciju iz baze i omogućili George W. Bushu da dođe na vlast. Ponovni ustavni puč Republikanske stranke, ovoga puta na čelu s Trumpom, koji ovih dana radi na popunjavanju mjesta u Vrhovnom sudu upražnjenog smrću Ruth Bader Ginsburg, zaustavit će samo militantna mobilizacija odozdo.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve