Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice?

"U Njemačkoj je Heideggerova popularnost na ekstremnoj desnici povezana s načinima na koje njegova filozofija legitimizira regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice. Njegova vizija nacionalnog tubitka (Dasein), specifičnog kolektivnog bića utemeljenog na zajedničkom duhu, tradiciji i uronjenost u lokalno, pruža suvremenoj njemačkoj ekstremnoj desnici viziju bijelog identiteta koji ujedinjuje „narod“ i „elitu“ na temelju privrženosti lokalnom i „običnim ljudima“ te njegovu glorifikaciju putem rasijalizacije inferiornog kulturnog i religijskog „Drugog“."

Martin Heidegger pored drugih sveučilišnih rektora na predizbornom skupu NSDAP-a, 11. studenog 1933.
Heideggerova filozofija legitimizirala je regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice.



Björn Höcke, vođa ekstremno desne njemačke stranke Alternative für Deutschland (AfD) u saveznoj državi Thuringiji, objavio je 28. svibnja 2020. godine na svom Facebook profilu uglancanu fotografiju na kojoj sjedi na klupi u parku i čita časopis Die Kehre (Časopis za zaštitu prirode), novi ekstremno desni časopis čije je prvo izdanje objavljeno u proljeće 2020. godine. Prema vlastitom opisu, naziv časopisa, kao i njegov sadržaj, „inspirirani su“ Heideggerovom tekstom „Pitanje o tehnici“, jednim od radova koje je ovaj filozof napisao nakon Drugog svjetskog rata, „u kojem u tehnologiji vidi pojavu najveće opasnosti“ za „naše ljudsko biće“. Sam časopis, kojega uređuje član tzv. Identitarnog pokreta, teži uspostaviti razumijevanje zaštite okoliša koje nadilazi „uski fokus na ekologiju i klimatske promjene“ te uključuje „nauk o okolišu kao cjelini, uključujući kulturne krajolike, rituale i običaje.“
 
Među suradnicima se pojavljuju antisocijalistički disidenti iz Istočne Njemačke, koji su proteklih godina obznanili novo disidentstvo njemačkom suvremenom totalitarnom političkom režimu. U svojem komentaru uz objavu, Höcke tvrdi da Heideggerova misao i spomenuti časopis pokazuju da ekstremna desnica može povratiti zaštitu prirode iz ruku „Zelene stranke koja mrzi domovinu“.
 
Höckeovo uzdizanje Heideggera i ovog časopisa jedan je od mnogih primjera iz kojih je vidljivo kako ekstremna desnica u Njemačkoj, ali i šire, uzdiže zloglasnog filozofa. Od Stevea Bannona koji Heideggerea proglašava „mojim čovjekom“ u intervjuu za Der Spiegel, do vizije četvrte političke teorije Aleksandera Dugina, Heidegger je isplivao kao glavni filozof globalizirajuće ekstremne desnice.
 
Međutim, istraživači su tek nedavno počeli analizirati i tumačiti ulogu Heideggera na suvremenoj ekstremnoj desnici i u njezinoj ideologiji. U prošlosti, mnogi su razmatrali na koji su način figure iz tzv. Konzervativne revolucije, poput Oswalda Spenglera i Carla Schmitta utjecale na ideologiju ekstremne desnice. Iako su mnogi napomenuli kako je Heideggerova uloga bila centralna, prva sveobuhvatna studija Heideggerove misli na suvremenoj ekstremnoj desnici objavljena je tek 2008. godine u Italiji, a engleski prijevod još ne postoji. Nove publikacije proteklih su godina doprinijele razumijevanju uloge hajdegerijanske misli u suvremenoj politici, a osobito na američkoj alt-desnici i u ruskom bjelačkom nacionalizmu.
 
U Njemačkoj je Heideggerova popularnost na ekstremnoj desnici povezana s načinima na koje njegova filozofija legitimizira regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice. Njegova vizija nacionalnog tubitka (Dasein), specifičnog kolektivnog bića utemeljenog na zajedničkom duhu, tradiciji i uronjenost u lokalno, pruža suvremenoj njemačkoj ekstremnoj desnici viziju bijelog identiteta koji ujedinjuje „narod“ i „elitu“ na temelju privrženosti lokalnom i „običnim ljudima“ te njegovu glorifikaciju putem rasijalizacije inferiornog kulturnog i religijskog „Drugog“.
 
Kao prvo, oslanjanje na Heideggera omogućava pokretu da intelektualno pozicionira svoju viziju suvislog pokreta zaštite okoliša kao dio obrane domovine, ili zavičaja (Heimat), kao jedinstva lokalne prirode, kulture i nasljeđa protiv globalizacije. To se demonstrira u spomenutom časopisu Die Kehre, gdje Heideggerova spiritualno utemeljena opozicija racionalizmu i tehnokraciji, kao i njegov pojam lokalno ukorijenjenog razmišljanja leže u temelju pokušaja ekstremne desnice da svojata environmentalizam.
 
Glavni je dio ove strategije označavanje Zelene stranke i lijevih pokreta za zaštitu okoliša kao tehnokrata koje pokreće uski znanstveni racionalizam koji se fokusira na klimatske promjene. Oslanjajući se na dugu tradiciju zaštite zavičaja, ekstremna desnica teži suprotstaviti se ovome tako što će se prikazati ne samo kao branitelj okoliša, nego i prirode kao značajnog dijela lokalnih tradicija, nasljeđa i esencijalne komponente bijelog nacionalnog identiteta. Globalni pokreti za zaštitu okoliša ovdje su prikazani kao manifestacija onoga što Heidegger naziva postav (Gestell) – strogo racionalističkog čitanja prirode i svijeta kao nečega što ljudi mogu transformirati.
 
Nadalje, pozivanje na Heideggera omogućava ekstremno desnim intelektualcima da prigrle populizam i razviju ideal populističkog intelektualca: idealnog tipa intelektualca, koji je ukorijenjen u „narodu“ te, bivajući u doticaju s „običnim ljudima“, bliže autentičnoj filozofiji bitka koju Heidegger vidi kao nužnu za prevladavanje nihilističkog racionalizma modernosti. Heidegger pritom donosi filozofiju populizma koja pokušava nadići antagonizam između „naroda“ i „elita“ i koja odražava na koji su način, suprotno velikom dijelu onoga što sugerira literatura o ekstremno desnom populizmu, obrazovani buržoaski intelektualizam i populizam čvrsto isprepleteni na ekstremnoj desnici.
 
Naposljetku, i najvažnije, u kontekstu gdje se rasizam u Njemačkoj i dalje uvelike izjednačava s nacizmom i biološkim rasizmom, Heideggerova filozofija esencijaliziranog kolektiva „ukorijenjenog“ u povijesti, osigurava pokretu filozofiju kulturnog rasizma koja tvrdi da je prevladala biološki rasizam. Dakle, Heideggerova ideja o tubitku koristi se za reformulaciju ekskluzivne, esencijalizirane ideje bijele nacionalnosti u kontekstu liberalno demokratskog političkog jezika u kojem je bliskost s nacionalnim socijalizmom, rasističkim nacionalizmom i antisemitizmom društveno prijeporna i zakonski zabranjena.
 
Ovdje se ekstremna desnica može osloniti na još uvijek podijeljenu recepciju Heideggera. Veliki dio akademske debate i dalje se fokusira na pitanje je li Heidegger bio centralna figura nacizma ili rani simpatizer koji se kasnije distancirao od njega. Dobar dio argumenata koje izriču oni koji podržavaju potonje gledište, temelji se na Heideggerovu navodnom odbijanju biološkog rasizma nacista, kao još jedne manifestacije modernog racionalizma i tehnokratske prijetnje ljudskim bićima. Radi se o stavu koji je, tvrdi se, bio i u temelju Heideggerova kontroveznog poslijeratnog čitanja Holokausta i koncentracijskih logora kao manifestacije modernosti.
 
Kao mislilac kojega se često svrstava u tzv. Konzervativnu revoluciju, Heidegger se, baš kao i tzv. njemačka Nova desnica, nastojao distancirati od nacizma i postaviti u tradiciju prednacističkog konzervativizma, kojeg je nužno promatrati kao suštinski drukčijeg od nacizma.
 
Ovaj samolegitimizirajući mit kojim se služi Heidegger i tzv. Nova desnica, otkriva da nacizam – poput rasizma općenito – nedvojbeno nikada nije bilo moguće svesti na biologizam. Bivajući duboko ukorijenjen u narodnjačku misao koja karakterizira Konzervativnu revoluciju, nacizam je jednako bio obilježen kulturnim rasizmom – rasijalizacijom religijskih i kulturnih razlika, čemu danas jednako možemo svjedočiti na primjeru rasijalizacije Islama od strane ekstremne desnice.
 
Heideggerova filozofija tvrdnjom o esencijalnim kulturnim razlikama epitomizira „govor o rasi“ koji je bio centralan za nacizam, njegovu populističku politiku i legitimizaciju nacističkih politika o tzv. Židovskom pitanju. Spajanje rase i religije u nejasne koncepte duha i/ili kulturne esencije rezoniralo je s mnogim dijelovima obrazovane buržoazije te preobrazilo kruti biološki rasizam u pitanja o kulturnom esteticizmu koji je njemačkom narodu pripisao misiju predvodnika europske bjelačke superiornosti.
 
Kroz povezivanje koncepata lokalnog identiteta, nasljeđa i environmentalizma s kritikom tehnološke globalizacije, narodnih i populističkih diskursa s tvrdnjama o intelektualnoj autentičnosti, te rasijalizacijom kulture i religije, Heideggerova filozofija nudi suvremenoj ekstremnoj desnici bogati repertoar. Pruža akademsku „potporu“ zagovaranju zaštite „običnih bijelih ljudi“, domovine i bijele nacionalne kulture, protiv globalnih tehnokratskih lijevo-liberalnih elita, kao i rasijaliziranog nebijelog i muslimanskog „Drugog“.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život Prosvjedi u Srbiji početkom srpnja bili su potaknuti nizom laži i manipulacija kojima je vlast pokušala prikriti katastrofalno upravljanje pandemijom koronavirusa. Učinivši si medvjeđu uslugu pobjedom na izborima na kojima je parlament ispražnjen od opozicije, Vučićeva ambicija da održi privid demokracije u državi kojom vlada autokratski dodatno je dovedena u pitanje uslijed žestoke represije policijskih snaga protiv heterogene mase ljudi koja je izašla na ulice da iskaže svoje nezadovoljstvo na jedini preostali način u Vučićevoj Srbiji.
  • 2. kolovoza 2020. „Zašto glumiš marksista?“ "Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 26. srpnja 2020. Liberali još uvijek misle da će utvrđivanje činjenica zaustaviti desnicu "Za današnje liberale, standardni pristup borbi protiv desnice provjera je činjenica koje iznosi. Međutim, konzervativci nisu natjecatelji u debati: vode političku borbu i usmjereni su na pobjedu. Utvrđivanje činjenica neće nas spasiti."
  • 26. srpnja 2020. Toplinski valovi globalno su sve dulji i učestaliji "Nova studija donosi „nedvosmislene indikatore“ da globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, već da i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice inzistiraju kako je „vrijeme za pasivnost prošlo“."
  • 26. srpnja 2020. Službeno je – Steven Pinker priča gluposti "Kada Steven Pinker uporno tvrdi da se stanje u svijetu sve više poboljšava, dobar dio njegova argumenta temelji se na tvrdnjama o smanjenju globalnog siromaštva. Međutim, novi izvještaj UN-ova stručnjaka za temu siromaštva poništava navedeni argument, demonstrirajući kako je globalno siromaštvo ostalo gotovo nepromijenjeno tijekom posljednjih četrdeset godina."
  • 19. srpnja 2020. Izvještaj s 218. plenuma Filozofskog fakulteta + izjava za medije Na 218. plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanom 13. srpnja, raspravljalo se o nepravilnostima u procesu izbora dekana FFZG-a i održavanju sjednice Senata na kojoj je valjalo odlučiti hoće li kandidatura većinski izglasanog profesora Jovanovića biti prihvaćena, o prirodi smjene dekanice Filozofskog Vesne Vlahović-Štetić i postavljanja o. d. dekana Miljenka Šimprage na čelo istog. Izglasane su tri točke (odbijanje razrješenja dekanice i postavljanja Šimprage za o. d. dekana, te umjesto njega potvrđivanje demokratski izabranog o. d. dekana Bagića), koje su usmjerene prema Senatu. Uspostavljene su radne grupe i najavljene daljnje akcije te širenje fronte.
  • 19. srpnja 2020. Ne možemo govoriti o rasizmu bez razumijevanja bjelačkosti "Bijeli životi već su bitniji od drugih, stoga proklamirati da su bitni znači pridati im dodatnu vrijednost, što nas opasno približava terenu bjelačke supremacije. To ne znači da su sve bijele osobe u zapadnim društvima materijalno dobro zbrinute ili da ne trpe oskudicu, nego da to nije posljedica činjenice da su bijeli. Crni životi i dalje su obezvrjeđeni, a kako bismo došli do željene situacije u kojoj su svi životi (uistinu) bitni, prvo oni moraju ostvariti paritet tako što će postati bitni. Ovo uistinu nije toliko teško razumjeti, osim ako to odabirete ne razumjeti."
  • 12. srpnja 2020. Argumenti u korist javne prehrane Dok globalno 820 milijuna ljudi gladuje, a 57 milijuna u najbogatijim zemljama koristi besplatno dijeljenu hranu, najmanje trećina proizvedene hrane propada prije konzumacije. Postojeća proizvodnja, alokacija i priprema hrane bazirana je na tržišnim odnosima, kupovnoj moći pojedinaca i pojedinki te kućanskom radu. Javno zdravstvo, školstvo i skrb pokazuju da u nekim domenama postoje optimalnije i efikasnije solucije. Sustav javne prehrane dostupne cijelom stanovništvu mogao bi uključiti kapacitete privatnog sektora, osigurati pravedan otkup lokalno proizvedene hrane i staviti naglasak na ekološki održiva rješenja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve