Marko Stričević
13. travnja 2017.
Vlast aktivno sprečava protestno jedinstvo
Aktualni masovni prosvjedi diljem Republike Srbije predstavljaju kulminaciju višegodišnjeg nezadovoljstva stanovništva sustavnom devastacijom tekovina socijalne države, privatizacijom javnih poduzeća i upornim inzistiranjem političko-ekonomskih elita na uvođenju tzv. mjera štednje. Izravni povod izlasku naroda na ulice nedavni su rezultati predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio trenutni premijer Aleksandar Vučić. Kratki izvještaj i presjek situacije za nas je pripremio Marko Stričević, aktivni sudionik u prosvjedima i član organizacije Marks21.

Protesti „protiv diktature“, izvorno izazvani rezultatima predsedničkih izbora na kojima je sadašnji premijer Aleksandar Vučić odneo pobedu u prvom krugu, traju već više od nedelju dana širom Srbije.
Iako su prvih dana na transparentima uglavnom bili ispisani zahtevi o poništavanju izbora, ostavkama članova Republičke izborne komisije itd., ubrzo su parole i slogani počeli da poprimaju socijalni karakter. Solidarnost sa radnicama i radnicima fabrike „Goša“ u Smederevskoj Palanci, radnicama kragujevačke „Fore“, penzionerima kojima je smanjena penzija i brojna druga socijalna pitanja počela su da izbijaju u prvi plan.
Demonstranti ističu da problem nije isključivo u predizbornim manipulacijama i autoritarnim pretenzijama Aleksandra Vučića, već i u celom političkom kursu privatizacija i mera „štednje“ koji on predvodi, a za koji opozicioni kandidati nisu ponudili alternativu.
Protesti zahtevaju: fer i slobodne izbore, slobodu medija, departizaciju (razrešenje svih stranačkih i korumpiranih funkcionera u javnim preduzećima), decentralizaciju (premeštanje političke moći na lokalni nivo), zaštitu i poboljšanje statusa svih radnika, sprečavanje dalje privatizacije, ukidanje smanjenja plata i penzija, zaštitu životnog standarda stanovništva, reviziju sporazuma sa MMF-om i u potpunosti javno finansirano i svima dostupno obrazovanje i zdravstvo.
U Beogradu je protest u jednom trenutku pokušala da preuzme krajnja desnica, ali su ih ljudi u protestnoj povorci oterali uzvicima „nećemo vođe“, čime je naglašena nezavisnost protestnih događanja i oslabljena tvrdnja o jačanju nacionalizma i uopšte desnog sentimenta među mladima. Desnica pokušava da tu situaciju na društvenim mrežama spinuje tvrdnjama da protest organizuju strane organizacije civilnog društva i Vučić lično, a po brojnim profilima je izlazila informacija da su „članovi Marks21, komunisti i anarhisti“ preuzeli protest. Na to spinovanje, međutim, nije reagovao niko osim ultranacionalista i – samog Vučića. Desnica se još jednom dokazuje kao destruktivna snaga koja samo unosi podele i šteti pokretu.
Pored tvrdo desničarskih grupa, odbačena je i podrška zvaničnih partija „opozicije“. U državnim i drugim režimskim medijima forsira se i spin da proteste plaćaju Džordž Soroš i gubitnici izbora. Takođe, svakodnevno se pojavljuju i lažni zahtevi, većinom sastavljeni tako da odgovaraju trenutnoj vlasti.
Povezivanje protesta u više gradova ne prolazi nezapaženo od strane države. U Kruševcu je zbog podrške protestima otpušten direktor sindikata Sloga u fabrici „Trajal“, a Vučić je lično obišao radnike „Goše“. Policijski i vojni sindikati su se osmog aprila pridružili protestu, iako su, prema rečima predsednika policijskog sindikata Novice Antića, svi zaposleni u vojsci i policiji dobili direktno naređenje od Nebojše Stefanovića, ministra unutrašnjih poslova, da se jave na dužnost tog dana. Desetog aprila protestu se pridružio Ujedinjeni sindikat Sloga, što je označilo simboličko ujedinjavanje studenata i radnika u borbi protiv sistema. Iako je taj protest u Beogradu u pojedinim medijima označen kao „levičarski“, na hiljade ljudi je izašlo na ulice već sledećeg dana, stajući iza zahteva koji imaju izrazito socijalno-ekonomski karakter. 12. aprila studenti su uputili javni poziv prosvetnim radnicima da se pridruže borbi.
Vlast aktivno pokušava da spreči to ujedinjavanje, što znači da se državni aparati ne pridržavaju Vučićeve izjave prema kojoj su protesti samo „izražaj demokratije“ i da su „u redu“ sve dok su mirni. Većina levičarskih grupa i pojedinaca, s druge strane, daje sve od sebe da doprinese očuvanju nezavisnosti ovog pokreta u nastanku i doprinese njegovom rastu. Budućnost protesta i karakter njegovog delovanja velikim delom zavisi od povezivanja sa organizovanom radničkom klasom.