Izrael je napokon pod istragom za ratne zločine

"Ovo je relativno blag sudski poduhvat, uzevši u obzir da je izraelska država tijekom posljednjih sedam i više desetljeća - u smislu pokolja i teritorijalne uzurpacije - u osnovi činila jedan kontinuirani ratni zločin."

Prosvjednice i prosvjednici solidarni s palestinskom borbom za slobodu marširaju prema britanskom parlamentu uoči službenog posjeta Benjamina Netanyahua, tražeći da Ujedinjeno Kraljevstvo prestanak naoružavati Izrael, 5. lipnja 2018. (izvor: Alisdare Hickson @ Flickr prema Creative Commons licenci)
20. prosinca Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu objavio je da je tužiteljica Fatou Bensouda “zadovoljna jer postoji razumna osnova za pokretanje istrage situacije u Palestini … Postoji osnova za vjerovanje da su ratni zločini počinjeni ili se upravo dešavaju na Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jeruzalem i pojas Gaze.”
 
Naravno, ovo bi trebalo biti općepoznato – ali ipak, ICC-u u Haagu trebalo je gotovo pet godina („preliminarni pregled“ situacije započet je u siječnju 2015.) kako bi utvrdio da „nema značajnih razloga za vjerovanje da istraga neće služiti interesima pravde. ” No, Palestinci su na pravdu čekali više od sedamdeset godina, pa je pet godina možda tek kap u moru.
 
Nije da je „pravda“ zajamčeni ishod međunarodnih pravnih poduhvata koji često predstavljaju tek mukotrpne birokratske parade. Niti se osvrće na to je li službena palestinska istraga dobila zeleno svijetlo – Bensouda je prva koja traži da se sudska jurisdikcija pozabavi ovim teritorijem. Dok je Palestina ICC-u tek potpisnik, dok Izrael – kao i njihova najbolja prijateljica SAD – to nije.
 
Nadalje, predložena istraga bi istraživala ne samo navode o izraelskim ratnim zločinima, već i o palestinskim – činjenica koja je žestoko zanemarena u izraelskim tipično apokaliptičkim reakcijama na najavu ICC-a. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu oglasio je dobri stari alarm za antisemitizam, dok je potez ICC-a označio kao “neutemeljenu i nečasnu odluku” i “mračan dan za istinu i pravdu.” Netanyahuov rival Benny Gantz, bivši načelnik izraelske vojske, ustvrdio je da je ” izraelska vojska jedna od najmoralnijih na svijetu “i da” izraelska vojska i država Izrael ne čine ratne zločine. “Slučaj je zatvoren.”
 
ICC-ovo ispitivanje “situacije u Palestini” seže tek do 13. lipnja 2014. i uključuje razne optužbe za ratne zločine tijekom izraelske operacije zaštite granice u ljeto 2014. u pojasu Gaze. Taj je napad u samo pedeset dana ubio oko 2.251 Palestinaca, od kojih su većina bili civili; 551 dijete. Poginulo je šest izraelskih civila.
 
Za moguću istragu predviđena je i brutalna represija izraelske vojske nad palestinskim prosvjednicima koji su sudjelovali u Velikom maršu povratka, započetom 2018. godine i „navodno okončanim u ubojstvu 200 pojedinaca, uključujući preko 40 djece, i ranjavanjem tisuća drugih.“ ICC-ovo stajalište smatra da postoji i “razumna osnova za vjerovanje da su, u kontekstu izraelske okupacije Zapadne obale, uključujući Istočni Jeruzalem, pripadnici izraelskih vlasti počinili ratne zločine … povezano s, između ostalog, i prebacivanjem izraelskih civila na Zapadnu obalu.”
 
Drugim riječima, ovo je relativno blag sudski poduhvat, uzevši u obzir da je izraelska država tijekom posljednjih sedam i više desetljeća – u smislu pokolja i teritorijalne uzurpacije – u osnovi činila jedan kontinuirani ratni zločin.
 
27. prosinca Jerusalem Post razotkrio je neuobičajeno prividno racionalno glavno mišljenje kroz naslov „Da bi se suprotstavio ICC-u, Izraelu je potrebno vodstvo koje uistinu želi mir“ – koji je nastavio racionalno zvučati u djeliću sekunde koji bio potreban za otkriti da je autor izjave nitko drugi nego bivši izraelski premijer Ehud Olmert, koji je predsjedavao u vrijeme:
 
1) Izraelski rat 2006. protiv Libanona, koji je pobio oko 1200 ljudi u 34 dana, uglavnom civila.
 
2) Izraelska operacija 2006. u Gazi – kodnog naziva “Ljetna kiša” – koja je u dva mjeseca pobila najmanje 240 Palestinaca, među njima 48 djece.
 
3) Izraelska operacija 2008.-9. u Gazi, koja je rezultirala smrću oko 1400 Palestinaca u tri tjedna, uključujući više od tristo djece.
 
Kad već pričamo o ratnim zločinima.
 
U svojoj bezobraznoj poslanici Olmert tvrdi da su postupci Bensoude „utemeljeni na zloći, zlobi, obmani i izobličenju, uz nagovještaj anti-izraelskog raspoloženja.“ Zatim priznaje da je država Izrael „kontrolirala živote miliona Palestinaca više od 50 godina, te da nema nikakve sumnje da Palestinci imaju jednaka prava ili nacionalno priznanje na području na kojem su većina.”
 
Pa ipak, „Palestinci su neosporno strana odgovorna za sprečavanje mirovnog sporazuma.“ Ali ipak „ne poriče se da je Izrael u posljednjih 10 godina bio nepokolebljiva, agresivna strana kojoj nedostaje fleksibilnosti, a to je glavni razlog što ne samo da nikad nije postignut mirovni sporazum, već se nisu održale ni početne rasprave.” Nadalje “samo ako Palestinci budu spremni poduzeti dalekosežne političke korake potrebne za uspostavu produktivnog i funkcionalnog društva, biti će ikakve šanse za postizanje mira između Izraela i Palestinaca. “
 
I tako dalje – jedino je konačni zaključak taj da Ehudu Olmertu ne bi trebalo izražavanje mišljenja ako on sam ne zna kakvo je njegovo mišljenje.
 
Još jedan komentar u Jerulasem Postu objavljen istog dana – “Odbijamo igrati igru Palestinaca i ICC-a” – prilično je čvršći u svojim uvjerenjima. U njemu stanovita Nitsana Darshan-Leitner razlaže kako su “ICC i prijetnja istragama ratnih zločina samo posljednja verzija politike pištolja i maslinove grane Palestinske oslobodilačke organizacije i [pokojnog predsjednika POO-e Yassera] Arafata.” I to sve se događa samo zato što je “Bensouda bila umorna od progona afričkih diktatora i brutalnih plemenskih vođa i željela je pokazati da je ICC sud s istinski međunarodnim dosegom.” Dakle, za nju nije bilo “ništa više seksi” od Izraela i Palestine.
 
Biografija Darshan-Leitner identificira je kao “izraelsku odvjetnicu za građanska prava i predsjednicu Pravnog centra Shurat HaDin” – institucije za koju se zna da nudi izraze kao “Ultimativna misija za Izrael”, u kojoj osobe s viškom novca mogu iskusiti uzbudljive stvari poput prisustvovanja “suđenju teroristima Hamas” na izraelskom vojnom sudu.
 
A kakve veze ima ovaj „zakon“ s državom koja se neupitno postavila iznad njega, možda će ICC-ova nesavršena potraga za „pravdom“ barem ukazati na odricanje Izraela od iste.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve