Vrijeme je da odbacimo “OK boomer” mem

"Ako se već moramo dijeliti, smislenije je podjele tražiti na razini klase nego izmišljati zajedničke kulturološke značajke kroz generacije. Međutim, ako ćemo u obzir uzeti dob, pokušajmo se okoristiti mudrošću koju nam mogu prenijeti naši stari iz radničke klase: to su priče o šefovima koji su izdali vlastita obećanja, o političkim elitama koje su zanemarile one koji im nisu ništa mogli ponuditi, o životnim vijekovima teškog rada koji nije nagrađen bezbrižnim umirovljenjem ili čak poštovanjem onih koje su odgojili."

Klimatski prosvjed i poruka "Not OK boomer" upućena starijim generacijama, Toronto, 29. studenog 2019. (izvor: michael_swan @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Stariji radnici i umirovljenici jedva preživljavaju. Potrebna im je solidarnost – a ne bogati klinci koji na njih viču ‘OK boomer’



Možda to niste primijetili, no čini se da se za vašeg života događa svojevrsna revolucija. U prošlotjednom članku u New York Timesu Taylor Lorenz dokumentira ‘OK boomer’, mem koji je postao ‘borbeni poklič milijuna klinaca kojima je dozlogrdilo’ i ‘beskonačno mnogo puta ponavljani odgovor na probleme starijih koji ništa ne razumiju’. Stvar je prerasla u rat, tvrdi Times: klimatske promjene i financijska nejednakost kap je koja je prelila čašu generacije Z.
 
Mem većinom koriste mladi na društvenim mrežama kao odgovor na percipiranu snishodljivost starijih korisnika – no oglašava se i na način da shvatimo zašto su perspektive za zapošljavanje i preživljavanje tolikog broja mladih ograničene. Nije stvar u kapitalistima, niti u političarima koji im služe – problem je u ‘boomerima’, tj. svima rođenima tijekom prva dva desetljeća poslije Drugog svjetskog rata.
 
Kako to već biva s većinom online kulture, ‘OK boomer’ govori nam ponešto i o kulturološkoj dominantnosti mladih iz više srednje klase. Ti su mladi ljudi okruženi baby boomerima koji su ‘zgrnuli bogatstvo’ i pritom zagadili planet. Ovi mladi nisu morali svjedočiti starenju i prekarizaciji zaposlenih iz navedene generacijske kohorte – niti su se morali nositi s posljedicama istih. Umjesto toga mogu bez trunke autorefleksije puna srca uživati u edipovskoj tjeskobi naspram svojih starijih – mnogi od kojih su bili toliko ljubazni te su im prepustili svoje nečasno stečene privilegije.
 
Radnici svih dobnih skupina, na koncu, zarađuju jedva dovoljno da prežive, a kamoli da uštede za mirovinu. U izvješću PBS Newshoura iz 2018. navodi se kako polovina Amerikanaca blizu 65 godina starosti ima manje od 25,000 $ ušteđevine. Jedan_a od četvero nema ni 1,000 $.
 
Ne samo da ne leže na novcima, mnogi od njih nisu doživjeli povratak na staro nakon svjetske ekonomske krize 2008. Bili su žrtve korporacijskih razbojnika, neoliberalnih deregulacija i predatorskih kredita – a situacija je još gora ako nisu bijeli. S time na umu, ponudimo novi prijevod mema koji Lorenz promovira.
 
Boomer: ‘Ne mogu živjeti od socijalne pomoći. Mirovina koja mi je bila obećana više ne postoji. Možda ću morati prekinuti mirovinu i opet početi raditi. Zabrinut_a sam za budućnost.’
 
‘OK, boomer.’
 
Naravno, istina je da mlade čeka budućnost koja je potencijalno još opasnija od one njihovih predaka. Mi smo ti koji će morati preživjeti najgori dio klimatske katastrofe i provesti veći dio svojega radnog vijeka na poslovima koji nisu sindikalizirani, s minornim povlasticama i još manje stabilnosti.
 
Prethodne generacije ulazile su na nešto povoljnije tržište rada koje su izborile decenije klasne borbe i organiziranja. Svjedočile su i donošenju važnih socijalnih reformi. I hvala bogu da jesu. Zamislite koliko bi tek starijih radnika i radnica bilo dovedeno do prosjačkog štapa, i gore od toga, da nije zaštite koju nude Medicare i socijalna skrb.
 
Umjesto da frkćemo na relativnu privilegiranost nekolicine, trebali bismo se truditi ponovno uspostaviti neke od preduvjeta koji su tijekom poslijeratnog razdoblja u kojem su rođeni ‘boomeri’ život učinili nešto lakšim. To, dakako, znači organiziranje protiv šefova i vršenje pritiska na političke vođe da organiziraju ekonomski sustav koji će funkcionirati za većinu, a ne prebacivanje odgovornosti na radničku klasu koja je provela mnoge godine života privređujući za nas.
 
Naposljetku, problem generacijske analize leži u tome da, iako se navodno temelji na ekonomskim realnostima, ne može uvidjeti realnosti klase. Mnogi iz generacije X i stariji milenijalci naveli su boomere na to da ulože ono malo sredstava koje su uštedjeli. Također, bilo je i boomera koji nisu osjetili ni trunku generacijske solidarnosti dok su iskorištavali ljude svoje dobi i u procesu zgrnuli bogatstva.
 
Ako se već moramo dijeliti, smislenije je podjele tražiti na razini klase nego li izmišljati zajedničke kulturološke značajke kroz generacije. Međutim, ako ćemo u obzir uzeti dob, pokušajmo se okoristiti mudrošću koju nam mogu prenijeti naši stari iz radničke klase: to su priče o šefovima koji su izdali vlastita obećanja, o političkim elitama koje su zanemarile one koji im nisu ništa mogli ponuditi, o životnim vijekovima teškog rada koji nije nagrađen bezbrižnim umirovljenjem ili čak poštovanjem onih koje su odgojili.
 
U životu ništa nije obećano – za sve se valja izboriti. No za većinu nas je postizanje uspjeha pukim individualnim trudom naprosto iluzorno. Jedini način da kao radnici poboljšamo svoje uvjete jest kolektivnim djelovanjem. To znači da moramo biti svjesni toga tko su nam prijatelji, a tko neprijatelji. Mig: nisu to boomeri – to je onaj investicijski bankar s kojim ste pohađali srednju školu.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam "U situaciji degradiranja osnovnih materijalnih preduvjeta za uspostavu održivog i pravednog postkapitalističkog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos s prirodom i neljudskim životinjama, te u skladu s time i količinu, ali i sadržaj potrošnje. Istovremeno treba imati u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih – radničkih, ekoloških, antiimperijalističkih, feminističkih, queer, antirasnih, antispecističkih – borbi otvorio politički prostor za osmišljavanje komunističke alternative kao jedinog pravog i održivog rješenja trenutne ekološke krize."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve