Nafta, prosvjedi i masovna solidarnost na Mauricijusu

Nakon ogromnog izljeva nafte u oceanske vode oko Mauricijusa, prikrivanja razmjera štete i nedjelovanja države radi sprečavanja ekološke katastrofe, volonterke i volonteri iz svih društvenih slojeva sâme_i su se angažirale_i ne bi li ublažile_i štetu. Postavljanje upijajućih barijera u ocean, poput lišća, tajica i kose, istovremeno je prkosilo vladi koja je zabranila samoorganizirano narodno čišćenje. Bunt se potom razbuktao u protudržavne marševe i prosvjede, a ostaje za vidjeti koji će biti njihov politički doseg.

Nasukani brod MK Wakashio iz kojeg se izlila nafta pored Pointe d'Esnyja u Mauricijusu, te djelatnici Međunarodne pomorske organizacije koja savjetuje mauricijsku vladu o nošenju s krizom, 13. kolovoza 2020. godine (izvor: International Maritime Organization @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Kako je okolišna katastrofa katalizirala ogromne protudržavne mobilizacije na Mauricijusu



Mauricijus prati reputacija stabilnosti i kvalitete njegove demokratske politike. Do masovnih prosvjednih događanja u ovoj zemlji dolazi relativno rijetko. Međutim, zbog načina na koji se vlada nosi s ogromnim izljevom nafte – čije su posljedice razorne po bioraznolikost, zdravstveno stanje i ekonomiju na otoku – došlo je do prosvjeda koji prijete narušiti nekadašnji konsenzus. U najznačajnijem od ovih marševa, u glavnom gradu Port Luisu, 29. kolovoza sudjelovalo je više od 100 000 ljudi. Na drugom maršu, 12. rujna u Mahebourgu, mjestu koje je izravno pogođeno izljevom, prema policijskim procjenama sudjelovalo je 25 000 ljudi; organizatori marša tvrde da je brojka barem dvostruko veća. Prosvjednici zahtijevaju promjene i ostavku vlade, osobito premijera Pravinda Jugnautha.
 
Što je potaklo ovakvu masovnu mobilizaciju? Brod MV Wakashio, koji je plovio pod panamskom zastavom od Kine prema Brazilu, i prenosio 200 tona dizela i 3800 tona teške nafte, nasukao se 25. srpnja na koraljne grebene Pointe d’Esnyja, uz jugoistočnu obalu Mauricijusa. Laguna ove obale nalazi se u blizini dva zaštićena morska ekosistema i morskog parka Blue Bay – močvare svjetskog značaja. Cijela zemlja čekala je 12 dana da vlada nešto poduzme kako bi spriječila okolišnu katastrofu. Policija je 5. kolovoza, pokušavajući umiriti zabrinuto stanovništvo, obznanila da se poduzimaju napori da bi se stabiliziralo brod koji navodno ne tone, već počiva na pješčanom sprudu. Međutim, već je istog dana izvješteno o prvim pukotinama na trupu broda, nastalima zbog loših vremenskih uvjeta. Idućeg dana iz broda je počelo curiti, i procjenjuje se da je 1200 tona nafte izliveno u netaknutu lagunu. Izljev izlaže riziku nebrojene vrste oko laguna Blue Bayja, Pointe d’Esnyja i Mahebourga, uz kobne posljedice po ekonomiju, prehrambenu sigurnost i zdravlje na Mauricijusu.
 
Vlada je na udaru kritika zbog svoje prespore reakcije: naime, tek je 7. kolovoza proglasila incident hitnom ekološkom situacijom. Prizori naftne mrlje – zagađenih plaža, rijeka i mangrova – došli su na svjetske naslovnice. U intervjuu za BBC premijer Jugnauth uživo je upitan o zakašnjeloj reakciji te smatra li da duguje ispriku narodu Mauricijusa. Odgovorio je da su se vlasti oslanjale na savjete međunarodnih stručnjaka, te da su loši vremenski uvjeti kočili operaciju ispumpavanja nafte iz broda. Ovo objašnjenje naširoko su kritizirali lokalni borci za zaštitu okoliša, organizacije civilnog društva i opća javnost
 
Iako je Jugnauth naložio da se provede formalna istraga, njegova je vlada optužena za nedovoljnu transparentnost u upravljanju operacijom čišćenja, što je mnoge razljutilo. Izgleda kako se vlada skriva iza savjeta odabranih međunarodnih savjetnika, istovremeno odbijajući pomoć koja se nudi iz drugih izvora. Ljutnja je usmjerena i na japanskog pomorskog prijevoznika Nagashiki Shipping, osiguravateljsku industriju i međunarodnu zajednicu, koja se ne doima previše uznemirenom neprilikama u kojima su se našli obični ljudi s Mauricijusa, čiji je svakodnevni opstanak doveden u pitanje. Zasad su poduzete sljedeće mjere: mauricijska policija uhitila je kapetana broda i optužila ga za ugrožavanje sigurne plovidbe. Mauricijska vlada zabranila je prodaju i konzumaciju ribe i morskih plodova uhvaćenih u jugoistočnoj laguni nakon što je testiranje na uzorcima iz tog područja pokazalo pozitivne rezultate na tragove hidrokarbonata. Također, zabranjen je pristup u veliko područje (125 km2) na jugoistočnoj i istočnoj obali otoka. Ostaje nepoznato koliko se točno nafte izlilo u vode Mauricijusa, kolika je toksičnost nafte, te jesu li u operaciji čišćenja korištene kemikalije.
 
U danima nakon naftnog izljeva, organizacije civilnog društva angažirale su se i neposredno djelovale kako bi ublažile štetu na bilo koji mogući način. Volonteri iz svih društvenih slojeva i dijelova zemlje pristigli su u pomoć. Iako nitko nije unaprijed očekivao da će doći do izljeva, svi su bili svjesni da je smjesta potrebno nešto poduzeti. Volonteri su izradili i postavili u ocean provizorne apsorbirajuće barijere od sušenih listova šećerne trske koje su natrpali u vreće od tkanine, kao i cijevi izrađene od tajica i kose. Imajući u vidu karakteristike kose da upija naftu, organizirana je narodna akcija prikupljanja kose u suradnji s frizerkama sa svih otoka koje su solidarno ponudile besplatna šišanja. Postupci stanovništva prkosili su odredbi kojom je vlada naložila ljudima da prepuste čišćenje vlastima. Jugnauth je otišao toliko daleko da proglasi volontere „smetalima“, implicirajući da njihovo djelovanje donosi više štete nego koristi, što je samo dodatno razljutilo javnost.
 
Marševe je predvodio društveni aktivist Bruno Laurette, i u njima su sudjelovali građani i građanske svih etničkih, religijskih i dobnih skupina, zajedno s djecom i osobama s invaliditetom. Podršku su im pružili akteri iz širokog spektra – ljevičarske skupine kao što su Rezistans ek Alternativ, grupe za zaštitu okoliša poput Aret Kokin Nou Laplage i Eco Sud, te sindikati. (Čelnici_ce i članovi_ice opozicijskih političkih stranaka sudjelovali su u prvom maršu, ali kao privatni građani). U oba marša uglavnom su sudjelovali građani i građanke koji nisu bili povezani s ijednom konkretnom organizacijom, ali su željeli izraziti svoje nezadovoljstvo načinom na koji se vlada nosila s krizom.
 
Za otočke države poput Mauricijusa, more i ocean isprepleteni su s identitetom ondašnjih ljudi, osim što su i ključna odrednica njihove egzistencije. Nedjelovanje na državnoj razini, tajnost koja okružuje izljev, kao i pogrešno postupanje s takvom ogromnom krizom poslužili su kao katalizator gnjeva javnosti, potaknuvši povijesne antidržavne prosvjede koje vrijedi pomno pratiti u nadolazećim mjesecima.




Ramola Ramtohul je viša predavačica sociologije i rodnih studija na Fakultetu društvenih znanosti i humanistike Sveučilišta u Mauricijusu.




Vezani članci

  • 9. kolovoza 2020. Iza eksplozije u Bejrutu stoji bezakonje svijeta međunarodne špedicije Katastrofalna eksplozija 2750 tona amonijevog nitrata – zapaljive tvari često korištene u bombaškim napadima – uskladištenih u luci blizu stambenih četvrti Bejruta, u kojoj je živote izgubilo preko 150 ljudi, ozlijeđeno 5000, a bez krova nad glavom ostalo 300 000, posljedica je neodgovornosti libanonskih lučkih vlasti i države, ali i offshoring pravnih makinacija pomorskog kapitala kojima je svrha profitno motivirana radna, zdravstvena, sigurnosna i okolišna deregulacija.
  • 30. prosinca 2017. Gori sve Interpretacija klimatskih promjena kao niza ahistorijskih prirodnih fenomena bez korelacije s antropogenim aktivnostima (koju plasiraju političko-korporativne elite) sve više gubi na vjerodostojnosti pred dokazanom povezanošću kapitalizma i ekološke krize. U kontekstu kapitalnih ulaganja u fosilna goriva, obnovljive izvore energije i korektivna tehnološka rješenja osmišljena da kapitalizam održe na životu, Richard Seymour analizira izvještaj Međunarodne agencije za energetiku (IEA) o smanjenoj potrošnji ugljena.
  • 24. svibnja 2020. Okolišna perspektiva ljudske povijesti U razgovoru s Joanom Martinezom Alierom, ekološkim ekonomistom i ekonomskim povjesničarem te istraživačem na Institutu okolišnih znanosti i tehnologije Autonomnog sveučilišta u Barceloni osvrnuli smo se na njegov intelektualni put koji je isprepleten s nastankom ekološke ekonomije, ekonomske grane koja kao ulaznu točku analize okolišnih sukoba postavlja prirodne procese, povezujući ih s funkcioniranjem kapitalističkog sistema industrijske proizvodnje. Kroz razlaganje povijesti i aktualnosti klimatskih izazova, dotaknuli smo se i teme odrasta, prava prirode te životinjskih i biljnih vrsta, zaštite okoliša za siromašne i diferencijacije između antropocena i kapitalocena.
  • 3. listopada 2014. Deset točaka o sindikalnoj strategiji borbe protiv klimatskih promjena
  • 29. studenoga 2020.
    Featured Video Play Icon
    Promjena okvira #51 – John Bellamy Foster
    U pedesetprvoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte intervju s Johnom Bellamyjem Fosterom, marksističkim ekologom i profesorom sociologije na Sveučilištu u Oregonu, urednikom nezavisnog socijalističkog časopisa Monthly Review te autorom brojnih studija, među kojima je i nedavno kapitalno djelo The Return of Nature: Socialism and Ecology. U intervjuu snimljenom online u kolovozu ove godine razgovarali smo o materijalističkim i dijalektičkim aspektima ekologije, tržišnoj učinkovitosti, pravednoj ekološkoj tranziciji, globalnoj rezervnoj armiji jeftine radne snage, pandemiji COVID-19 i teoriji socijalne reprodukcije. Nove epizode možete pratiti na Kanalu Ri, a dosad objavljene bilingvalne epizode potražite na plejlisti. Bellamy Foster održat će predavanje 11. prosinca u 21h online u sklopu ovogodišnjeg 13. Subversive festivala.
  • 18. listopada 2020. Ne možemo zaustaviti klimatske promjene bez klasne borbe "Novo izvješće ukazuje na to da je 1% najbogatijih na svijetu odgovorno za dvostruko više emisija stakleničkih plinova od cijele donje polovice planeta. Zaključak je jasan – kako bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo se boriti protiv vladajuće klase."
  • 5. veljače 2011. Pobjeda klimatskog kapitalizma u Cancunu
  • 6. prosinca 2020. Rekordno visoke razine stakleničkih plinova unatoč COVID-19 karanteni Iako su karantenski uvjeti pandemije doveli do određenog smanjenja emisija ugljičnog dioksida i ostalih zagađivača, koncentracija CO2 – koja je učinak dugotrajnih kumulativnih emisija i dugovječnog zadržavanja u atmosferi i oceanima ‒ nije se smanjila, a globalni prag odavno je prekoračen. Postojanije i radikalnije klimatsko djelovanje u pravcu ugljične neutralnosti odnosno približavanja emisija CO2 iz fosilnih goriva nuli, zahtijeva ozbiljniju transformaciju industrijskih, energetskih i prometnih sustava.
  • 24. siječnja 2021. Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.
  • 28. prosinca 2016. Kapitalizam je u konfliktu s planetom Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
  • 17. siječnja 2021. Rekordno visoke temperature gornjeg sloja oceana „Kako se sve više zemalja bude obavezivalo na ostvarivanje 'ugljične neutralnosti' ili 'nulte emisije ugljika' u nadolazećim desetljećima, treba obratiti posebnu pozornost na oceane. Bilo kakve aktivnosti ili sporazumi kojima se namjerava adresirati globalno zagrijavanje treba upariti s razumijevanjem da je ocean već apsorbirao ogromnu količinu topline i da će nastaviti apsorbirati višak energije Zemljinog sistema sve dok se atmosferske razine ugljika značajno ne smanje.“
  • 28. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Unatoč svim preprekama: možemo li transformirati globalnu tehnosferu kako bismo spriječili ekstremne klimatske promjene?
    Globalna dominacija kapitalističke proizvodnje pogonjene fosilnim gorivima nije rezultat njihovih superiornih karakteristika ili autonomnog tehnološkog razvoja, već predstavlja reakciju industrijskog kapitalizma 19. stoljeća na prve uspjehe organiziranog radničkog pokreta. Danas, kada smo suočeni s rezultatima pretjerane eksploatacije fosilnih goriva, iznalaženje rješenja za borbu protiv klimatskih promjena postalo je jedno od ključnih globalnih sociopolitičkih pitanja. Međutim, tehnološki napredna kapitalistička društva, koja razvoj temelje na imperijalističkoj eksploataciji i ekocidu, i dalje nisu sklona odustati od mehanicističko-instrumentalnog odnosa prema prirodi, stavljajući naglasak na rješenja iz sfere klimatskog inženjeringa. Pogledajte snimku i pročitajte pregled izlaganja o tehnološkim i političkim aspektima ekološke tranzicije te važnosti otpora u formiranju pravednijeg i ekološki održivog socioekonomskog modela, koje je Tomislav Medak ove godine održao na Zelenoj akademiji na Visu, a snimke s proteklih izdanja potražite na plejlisti.
  • 11. ožujka 2010. Carlos Oya: Ili milom ili silom – poljoprivrednici zemalja u razvoju: agrarni neoliberalizam u teoriji i praksi
  • 29. ožujka 2015. Povratak Oslobođenju – Pobuna u gradu Ain Saleh
  • 31. prosinca 2019. Zatvorski kolonijalizam "Suvremena ulaganja Ujedinjenog Kraljevstva u deportacijsku infrastrukturu replika su povijesnih praksi deportacije antikolonijalnih disidenata i agitatora, koje je britanski kolonijalni režim izbacio iz Lagosa zbog dovođenja u pitanje imperijalne vladavine u metropoli. Primjerice, predsjednik Nigerijskog sindikata željezničara, Michael Imoudu, deportiran je iz Lagosa u svoj rodni grad u Beninu 1941. godine, i označen kao “potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti” zbog svoga radničkog organiziranja. Britanci već dugo koriste prakse deportacije i zatvaranja kako bi kontrolirali kretanje i politički otpor nigerijskih kolonijalnih i postkolonijalnih subjekata."
  • 12. studenoga 2018. Imperijalna bilanca: Neispričana priča o britanskom gulagu u Keniji Prema uvriježenom narativu o totalitarizmima, ovi su nedemokratski i autoritarni režimi, sa svojim kršenjima ljudskih prava, presudno obilježili prošlo stoljeće. Unatoč dijametralno suprotnim politikama, desni i lijevi totalitarizam navodno su slični po represivnosti, čija je kruna bila uspostava sustava logora: s jedne strane Auschwitz, s druge Gulag. Ovaj narativ implicira da je pored totalitarnih režima postojao i slobodni svijet, u kojem bi takvi zločini bili nezamislivi. No taj su mit o sebi u najvećoj mjeri izmislili sami pobjednici Hladnog rata, zamećući tragove svojih zločina, poput gigantskog sustava logora kojeg je u Keniji uspostavila britanska kolonijalna vlast u pokušaju da tu zemlju sačuva za bijele koloniste. Razmjeri ovog zločina bili su gotovo nepoznati zapadnoj javnosti do 2005. godine, kada je američka historičarka Caroline Elkins objavila detaljnu studiju o britanskom sustavu logora u Keniji. Donosimo prijevod predgovora njezine knjige.
  • 27. rujna 2020. Privatizacija zdravstvene skrbi u Keniji "U Keniji si samo bogati i oni s političkim poznanstvima mogu priuštiti pristojnu zdravstvenu skrb. Sve ostale ozbiljna bolest ili automobilska nesreća dijeli od propasti."
  • 8. studenoga 2020. Halucinatorni bunker bijele desnice "Negativne reakcije na pokret Black Lives Matter u Južnoj Africi naglašavaju sve izraženiju konvergenciju između krajnje desnice i konzervativaca."
  • 11. rujna 2020. Društvena zaraza: mikrobiološki klasni rat u Kini Onkraj ratnohuškačkih teorija zavjere, liberalnih zgražanja nad „nečistoćom“ i sličnih orijentalistički i rasistički intoniranih konstatacija o pripadnicima_ama jedne nacije, o pandemiji COVID-19 može se govoriti analitički i ustvrditi kako u virusu nema ničega „tipično kineskog“. Postavljanje pitanja ne samo o širenju, već i o uzrocima SARS-CoV-2 raskriva dublje dimenzije preplitanja socioekonomskog i biološkog, odnosno suštinsku vezu kapitalističke akumulacije i „prirodnog svijeta“, stoga bi se karakter virusa prije mogao označiti kao kapitalistički. Pored promišljanja kapitalističke proizvodnje pandemija, analiza aktualnih napetosti u kineskom društvu ukazuje na nove metode državne kontrole i protupobunjeničke mjere.
  • 24. svibnja 2015. Prosvjednici prijete “poplaviti sustav“ u borbi za klimatsku i planetarnu pravdu
  • 5. lipnja 2012. Euro 2012: Kruha, a ne igara
  • 23. travnja 2016. Prema sezoni bez kraja Aproprijacijom različitih srednjoeuropskih modela svojih turističkih uzora, i „mali Beč“ odnedavno se upisao na mapu važnih turističkih destinacija. Uz zanemarivanje ograničenih resursa lokacije, turistička mašinerija u svrhe brendiranja Grada Zagreba sa sobom neizbježno donosi gentrifikacijske procese, komodifikaciju i depolitizaciju kulture. Revizionizam „sretnog zaborava“ upisan je i u većinu itinerara grada, koji uglavnom izostavljaju period od 1918. do 1991. godine, u istom ključu pretvarajući Trg maršala Tita u „Kazališni trg“.
  • 24. prosinca 2019. Proizvodnja baštine Promjena od proučavanja i registriranja do konzerviranja prošlosti omogućena je do 1970-ih uspostavljanjem i globalnim širenjem mehanizama zaštite građevina važnih za nacionalnu kulturu, te njihovom primjenom i na šire predjele gradova, radnička naselja, te ruralnu i modernističku arhitekturu. Procesom uspostavljanja režima zaštite stvara se simbolička vrijednost, koja može omogućiti ekonomsku eksploataciju kroz povećavanje vrijednosti nekretnina ili inkorporiranje u turističku ponudu, što povratno dovodi do ekonomskog raslojavanja.
  • 28. kolovoza 2015. Protiv solidarnog turizma u Grčkoj U osvrtu na pojačani interes za turističkim posjetima Grčkoj koji uz refren imperativa solidarnosti promiču marketinški čarobnjaci i naglašavaju mediji, autor ukazuje na jednu od klasičnih neoliberalnih podvala – ideološku zabludu poznatu kao „ekonomija kapanja“, pojašnjavajući također na što pristajemo te u čemu sudjelujemo kada kao turisti odlazimo na odmor: „Turizam podrazumijeva potrošnju: terena, okoliša, usluga, odnosa i emocija, što srednjoročno i dugoročno gledano isključivo proizvodi loše učinke za pojedinu zemlju. (…) Mnoštvo turističkih potrošača nije ništa više doli roj nesvjesnih arhitekata i dizajnera, dok su ‘atrakcije’, neovisno o tome radi li se o urbanim ili prirodnim okolišima ili čak subjektivnostima – njihov tematski park s izvođačima, kojega konstantno oblikuju tokovi kapitala kako bi se uvećala vrijednost koju može generirati.“
  • 2. rujna 2014. Socijalizam kao brend – pakiranje iskustva života u nekadašnjem sustavu u turističku ponudu Istočne Europe

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve