Protiv solidarnog turizma u Grčkoj

U osvrtu na pojačani interes za turističkim posjetima Grčkoj koji uz refren imperativa solidarnosti promiču marketinški čarobnjaci i naglašavaju mediji, autor ukazuje na jednu od klasičnih neoliberalnih podvala – ideološku zabludu poznatu kao „ekonomija kapanja“, pojašnjavajući također na što pristajemo te u čemu sudjelujemo kada kao turisti odlazimo na odmor: “Turizam podrazumijeva potrošnju: terena, okoliša, usluga, odnosa i emocija, što srednjoročno i dugoročno gledano isključivo proizvodi loše učinke za pojedinu zemlju. (…) Mnoštvo turističkih potrošača nije ništa više doli roj nesvjesnih arhitekata i dizajnera, dok su ‘atrakcije’, neovisno o tome radi li se o urbanim ili prirodnim okolišima ili čak subjektivnostima – njihov tematski park s izvođačima, kojega konstantno oblikuju tokovi kapitala kako bi se uvećala vrijednost koju može generirati.“

Ekonomija kapanja: Divisadero, San Francisco, 2012. godine (izvor: torbakhopper prema Creative Commons licenci).
Ekonomija kapanja: Divisadero, San Francisco, 2012. godine (izvor: torbakhopper prema Creative Commons licenci).

Primijetio sam kako se nakon „OXI“ referenduma sve više ljudi zainteresiralo za sudbinu Grčke.

Također, zamijetio sam i neke ridikulozne argumente kojima se pripadnike srednje klase (osobito iz sjevernoeuropskih zemalja) poziva da otputuju ondje kako bi pomogli Grčkoj da izađe iz krize.

U svakom slučaju, budući da mrzim turizam onoliko koliko mrzim i sâm kapitalizam, primoran sam napisati nešto o ideji solidarnog turizma, kao i o realnosti samog turizma.

 

Zašto je solidarni turizam u Grčkoj beskoristan i pogrešan potpuna glupost?

 

Sama ideja da turizam može funkcionirati kao čin solidarnosti prema siromašnima[*] u nekoj zemlji nije samo suluda[**], već je i pogrešna, jer se temelji na ideološkoj zabludi poznatoj pod imenom „ekonomija kapanja“ (TDE – trickle-down economics).

Ekonomija kapanja podrazumijeva da će, ako šef ili poslodavac (npr. vlasnik dućana ili hotela) ostvari više profita, to automatski proizvesti efekt kapanja zbog kojega će svima u ekonomskom sustavu biti bolje, uključujući siromašne.

Kažu nam da „ekonomija kapanja“ ovako izgleda. (Preuzeto iz originalnog posta.)
Kažu nam da „ekonomija kapanja“ ovako izgleda (izvor: ilustracija iz originalnog članka).

Radi se o jednom od temeljnih koncepata na kojima počiva neoliberalizam, a sam se koncept povijesno pokazao pogrešnim, čak i ako nije pogrešan u svojim premisama.

Uglavnom zato što kada bogati postaju još bogatiji – bogati postaju još bogatiji. To je to.

Jedino organizirana borba siromašnih – ponovnim prisvajanjem izravnih i neizravnih prihoda bogatih – dovodi do pravog poboljšanja njihovih materijalnih životnih uvjeta.

To znači da najbolji način za priskakanje u pomoć siromašnima u Grčkoj dolazi uz razumijevanje na koji način tamošnjim ljudima pomoći organizirati otpor. I žao mi je što vam to moram reći, ali opcija koja vam se nalazi na raspolaganju nešto je kompliciranija nego što ste se nadali da će biti. Štoviše, da biste konkretno potpomogli njihovu borbu možda ćete se morati organizirati s drugim ljudima oko sebe kako biste ostvarili plemeniti cilj koji se sastoji u tome da sjebete šefove u vlastitoj zemlji.

Ustvari, „ekonomija kapanja“ izgleda ovako (izvor: ilustracija iz originalnog članka).
Ustvari, „ekonomija kapanja“ izgleda ovako (izvor: ilustracija iz originalnog članka).

Primjerice, organizirati otpor koji je dovoljno jak da potakne druge da se odupru mjerama štednje koje je nametnula vaša vlada. Što više ljudi na globalnoj razini odbaci mjere štednje, to će institucije (banke, MMF, hedge fondovi) koje ih koriste kao oruđe eksproprijacije i prijenosa bogatstva sa siromašnih na bogate, postajati slabije.

Direktno slanje novca radnicima i njihovim organizacijama u Grčkoj ne znači ništa, ali je još uvijek bolja opcija od turističkog posjeta Grčkoj.

To me dovodi do druge točke.

 

Zašto mrzimo jebeni turizam?

 

Objasnio sam zbog čega je turizam neučinkovit, no zašto je turizam također loš za siromašne u pojedinoj zemlji?

Pokušao sam to nedavno objasniti. Turizam podrazumijeva potrošnju: terena, okoliša, usluga, odnosa i emocija, što srednjoročno i dugoročno gledano isključivo proizvodi loše učinke za pojedinu zemlju.

Turizam u mnogim zemljama, gradovima, selima i četvrtima predstavlja jedan od najvećih gentrifikacijskih vektora.

Citirat ću ono što sam već napisao jer vjerujem da još uvijek vrijedi:

(…) budući da se nalaze na poziciji moći u odnosu na zemlje koje posjećuju (turizam donosi novac!), turisti posjeduju i nevjerojatnu moć da modificiraju (ili preciznije, da drugi za njih modificiraju) urbane i ruralne resurse u svrhu zadovoljenja vlastitih potreba i želja. Ne samo onoga što turisti žele na svjesnoj razini, već i onoga što im je nužno tijekom njihova posjeta, poput objekata, logistike, prijevoza, itd.
 
Štoviše, ljudi koji žive u masovnim turističkim destinacijama također su oblikovani ovom dualnošću Želja i Potreba. Vjerojatno ste već čuli formulaciju „oni su tako prijateljski nastrojeni, [jer su] naviknuti na turiste!“, pri čemu se misli na ljude koji žive u masovnim turističkim destinacijama.
 
To ne znači biti „prijateljski nastrojen“, to je samo vještina koju ljudi razviju ne bi li bogatijima od sebe prodali „doživljaj“ koji se sastoji od čiste potrošnje terena, gradova i odnosa.
 
Mnoštvo turističkih potrošača nije ništa više doli roj nesvjesnih arhitekata i dizajnera, dok su „atrakcije“, neovisno o tome radi li se o urbanim ili prirodnim okolišima ili čak subjektivnostima – njihov tematski park s izvođačima, kojega konstantno oblikuju tokovi kapitala kako bi se uvećala vrijednost koju može generirati.

To ne znači da ne biste trebali nekamo otputovati(!), već da biste trebali u potpunosti iznova promisliti načine na koje ste dosad putovali i kako ćete putovati u budućnosti: kojim sredstvima, kako biste radili što i na koji način, gdje ćete odsjesti, koje ćete veze ostvariti, te hoćete li samo biti potrošač ili ćete s tamošnjim ljudima ostvariti drugarstvo. Drugim riječima – ne, kupujući usluge prijenosom novca iz vlastita novčanika u novčanike njihovih šefova nećete postati njihovi drugovi.

 

Bilješke:

[*] Pišem „siromašni“, generalno pod tim podrazumijevajući radničku klasu, nezaposlene i proletere.

[**] I iznimno neupućena po pitanju načina na koji ekonomija funkcionira. Turizam nigdje i nikada nije riješio ekonomske probleme siromašnih. Postoje iznimno dobro posjećene zemlje u kojima siromašni žive u slamovima, a bogataši – posljedično – u zlatnim palačama. Ma kako bilo, odlazak u Grčku neće riješiti financijsku i proizvodnu krizu koje su dovele zemlju do kaosa u kojem se ona nalazi.

Vezani članci

  • 26. lipnja 2015. Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju

    Član središnjeg odbora Syrize i predavač političke teorije na King’s College-u u Londonu, Stathis Kouvelakis, upozorava na popuštanje grčke strane u pregovorima i poziva međunarodne snage na budnost i solidarnost u vršenju pritiska na grčku vladu i Syrizinu parlamentarnu skupinu u trenutku prelamanja grčke krize, koje će imati posljedice i za ostale snage koje se […]

  • 31. svibnja 2015. Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom

    Uoči ulaska u finalni mjesec pregovora grčke vlade s europskim institucijama i MMF-om, portugalski profesor sociologije Boaventura de Sousa Santos naglašava smanjivanje mirovina i ukidanje kolektivnog pregovaranja – dva središnja stupa europske socijaldemokracije – kao dvije glavne crvene linije koje Syriza u pregovorima ne smije prijeći, a s time u vezi kao zloguki primjer navodi […]

  • 4. siječnja 2015. Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?

    Predstojeći parlamentarni izbori u Grčkoj donose izvjesnost kojom europska ekonomska i politička elita, s ciljem da zadrži status quo u eurozoni, upotrebljava propagandna sredstva zastrašivanja koja glasače potiču da ne naprave “krivi izbor”, upličući se tako na nimalo demokratski način u odlučivanje grčkih glasača o vlastitoj ekonomskoj budućnosti. Donosimo prijevod teksta objavljenog na portalu New […]

  • 21. lipnja 2015. Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak

    Dok novac napušta grčke banke prema stopi od milijardu eura dnevno, a iz Europe za grčki narod i vladu dolaze neprihvatljive ponude, namjesto krive radne pretpostavke grčkog čelništva – da će Europa pregovarati oštro, ali pravedno, te im omogućiti da povrate kontrolu nad gospodarstvom bez dodatnih mjera štednje – nastupa potreba da se uvedu kontrole […]

  • 23. siječnja 2015. Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?

    “Radikalna poruka Syrize, koja nadilazi sve njene pojedinačne planove opozivanja mjera štednje i upravljanja gospodarstvom, jest da građani mogu i moraju odlučivati o svojoj budućnosti i da usprkos tvrdnjama svih – od Margaret Thatcher do Wolfganga Schaeublea i Christine Lagarde – alternativa postoji.” Parlamentarni izbori u Grčkoj mogli bi presuditi budućnosti ljevice za cijelu generaciju […]

  • 17. svibnja 2015. Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?

    Nakon dogovora Grčke s Eurogrupom u veljači, Njemačka je vlada prvo djelomično popustila u pogledu zahtjeva koje stavlja pred Syrizinu vladu, da bi se potom ipak vratila na svoj prethodni stav da se moraju poštovati svi uvjeti sporazuma o financijskom spašavanju kojeg je potpisala prethodna grčka vlada. No je li, dugoročno gledano, takva trenutna taktika […]

  • 8. ožujka 2015. Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje

    Parlamentarni zastupnik Syrize i ekonomist Costas Lapavitsas analizira razloge neuspjeha na pregovorima u veljači i lažni kompromis postignut pod pritiskom iznimno teškog ekonomskog stanja u Grčkoj, kojim se Syriza održala na životu tijekom naredna četiri mjeseca. U susret nadolazećim lipanjskim pregovorima Lapavitsas poziva na napuštanje dosadašnjih iluzija o mogućnosti reformiranja eurozone, radikalizaciju Syrize i provedbu […]

  • 24. kolovoza 2015. Gal Kirn: Poslije novog memoranduma – koji je plan za lijevu vladu u Grčkoj?

    Gal Kirn komentira tri moguća pravca djelovanja u odnosu na grčku krizu o kojima se raspravljalo u Ateni od 16.-19. srpnja 2015. na konferenciji GCAS “Democracy Rising”. U međuvremenu, politička situacija u Grčkoj se zaoštrava – nakon što je parlament potvrdio treći memorandum, premijer Tsipras podnio je ostavku i najavio nove izbore za kraj rujna […]

  • 24. veljače 2015. Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’

    Michael Roberts je marksistički ekonomist koji političko-ekonomskim analizama prati situaciju u Europi i svijetu. Osim kritika spram Trojke imao je i ozbiljnih rezervi u pogledu Syrizine strategije za suočavanje s dužničkom krizom i njenim polazišnim točkama u pregovorima. U ovom kratkom prilogu analizira ekonomske implikacije dogovora Grčke i Eurogrupe postignutog u petak, 20. veljače, uspoređujući […]

  • 3. svibnja 2015. Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?

    Drugi prilog kojim se osvrćemo na pregovore grčke vlade s ‘institucijama’, tekst je marksističkog ekonomista Michaela Robertsa s kraja veljače, u kojem autor upozorava na ograničenost kejnzijanske strategije spašavanja europskog kapitalizma koja ne uključuje mjere štednje, jer ‘partneri’ već imaju drugo rješenje: “Zagovornici mjera štednje smatraju da se europski kapitalizam neće oporaviti ukoliko kapitalistički sektor […]

  • 27. lipnja 2015. Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom

    U televizijskom obraćanju narodu Grčke nakon kasnovečernjeg sastanka kabineta vlade, grčki premijer Alexis Tsipras najavio je referendum za 5. srpnja, na kojem će narod Grčke odlučiti prihvaća li ili odbija prijedlog institucija za rješavanje grčke krize: “Pozivam vas da na ucjenu ultimatumom, kojim se od nas traži da prihvatimo teške i ponižavajuće mjere štednje bez […]

  • 27. veljače 2015. Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima

    U proteklih mjesec dana ispisan je čitav niz analiza i osvrta koji su tematizirali neizvjesnost uspjeha Grčke na pregovorima s eurozonom, bauk potencijalnog Grexita te nezavidni položaj u kojem se nalazi Syrizina vlada otkako je dobila mandat. Nakon Robertsa, prevodimo i polemički osvrt Richarda Seymoura koji donosi nove uvide u kompleksnost grčke situacije, ukazujući na […]

  • 25. srpnja 2015. Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa

    Unatoč odbijanju Junckerovog paketa mjera štednje na nedavnom referendumu u Grčkoj, vlada se sporazumila s predstavnicima Trojke, pristavši na još veće ustupke, što je potvrđeno i u grčkom parlamentu, uz jasnu opoziciju unutar i izvan Syrize. Tsipras vrši napore kako bi priskrbio naknadni legitimitet pristajanju na ovakav sporazum, što prvenstveno podrazumijeva obračun s kritičarima unutar […]

  • 12. veljače 2015. Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru

    Na početku tjedna neizvjesnosti za budućnost Grčke, ali i cijele eurozone, član središnjeg odbora Syrize analizira inauguralni govor grčkog premijera: “Čvrsta jezgra Memoranduma u suštini je pometena. Do rascjepa s politikama mjera štednje je već došlo i Cipras je to na više načina naglasio. Eksplicitno se referirao na ulogu mobilizacija u Grčkoj i međunarodne solidarnosti. […]

  • 20. rujna 2010. Stathis Kouvelakis: Grčki laboratorij: Doktrina šoka i narodni otpor

    Stathis Kouvelakis je predavač političke teorije na King’s College-u u Londonu. Ovaj članak je uređena verzija govora održanog na institutu Birkbeck 5. svibnja 2010. Tog dana su u Grčkoj održani opći štrajk i goleme demonstracije u svim većim gradovima, tijekom kojih je troje ljudi poginulo kao posljedica požara u banci u središtu Atene.Sjena nečeg golemog […]

  • 22. veljače 2015. Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice

    Dan uoči sporazuma kojega je grčka vlada predvođena Syrizom potpisala tijekom pregovora s ministrima financija eurozone, Stathis Kouvelakis analizira “Moscovicijev spis” – nesuđeni prijedlog dogovora koji je tijekom pregovora procurio u medije i koji slovi kao “manje zlo” od onoga što je Syriza potpisala, unatoč tome što se njime “provedba temeljnih mjera najavljenih u Syrizinom […]

  • 5. srpnja 2015. Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice

    Zadnji neslužbeni rezultati grčkog referenduma dobiveni na temelju 94,26% prebrojanih glasačkih listića pokazuju pobjedu opcije ‘OXI/NE’ sa 61,32% glasova. Pročitajte tekst kojeg je Stavros Mavroudeas par dana prije referenduma poslao medijima, a u kojem opisuje kako su tekle referendumske kampanje – koju je ulogu imala vanparlamentarna ljevica, a koju grčka buržoazija, u čemu je podbacila […]

  • 1. ožujka 2015. Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma

    Nastavljaju se perturbacije u Syrizi oko kontroverznog sporazuma kojeg je u Briselu prije desetak dana potpisao ministar financija Yanis Varoufakis. Tijekom višesatne zatvorene diskusije Syrizinih parlamentarnih zastupnika na vidjelo je izašla njihova ozbiljna podijeljenost te protivljenje i suzdržanost u pogledu donesenog sporazuma. Od vlade zahtijevaju promptnu i odlučnu provedbu predizbornih obveza. Syrizini parlamentarni zastupnici izrazili […]

  • 22. ožujka 2015. Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova

    Nakon tjedna punog senzacionalizma, kontroverzi, krivih kontekstualizacija i višestrukih simulakrumâ vezanih uz snimku predstavljanja knjige Global Minotaur Yanisa Varoufakisa iz 2013. godine na 6. Subversive festivalu (kada isti još nije obnašao dužnost grčkog ministra financija), autor na svome blogu objašnjava kontekst “kontroverznog” odgovora na pitanje iz publike i vraća lopticu na polje rasprave o budućnosti […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG

pogledaj sve