Nina Čolović 31. prosinca 2020.

Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu

Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.

"Au Salon de la rue des Moulins", Henri de Toulouse-Lautrec, ulje na platnu, 1894. godine (izvor: commons.wikimedia.org)
Porast transfobije u feminističkim prostorima i njezino prelijevanje iz britanskog konteksta u Hrvatsku i Srbiju potaknuli su rasprave o tome što čini rodnu opresiju i koje su granice njezine interpretacije kako u teorijskom tako i u političkom smislu. Za radikalni feminizam, iz kojega se granaju ideologije isključujuće prema trans osobama (engl. trans exclusionary radical feminism, TERF) i prema seksualnim radnicama (engl. sex worker exclusionary radical feminism, SWERF), rodna se opresija ostvaruje vertikalno u relaciji između dvije (pretpostavljeno jasne) grupe, grupe muškaraca i grupe žena. Radikalni feminizam unutar te relacije smješta i objašnjava njezine uzroke i mehanizme, pa se i trans iskustva i seksualni rad poimaju kao oblici „muškog nasilja“ prema ženama.
 
Rod je dekontekstualiziran i izlučen iz kapitalističkih odnosa kako bi se zadržao u strukturi onih interpersonalnih, te su, stoga, radikalne feministkinje posvećene problemima partnerskog i obiteljskog nasilja (ne razmatrajući ih kao dio discipliniranja organizacije rada u nuklearnoj obitelji), nasilja muškaraca prema ženama u prostituciji te nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu (zastajući na situacijski situiranom odnosu radnika/nadređenih i radnica). Ova interpersonalna i esencijalistička narav nasilja, koja ne dozvoljava pomak prema obuhvatnijem, razrađenijem i manje emocijama natopljenom razumijevanju umiješanosti roda u djelovanje eksploatativnih struktura, vraća se u svojoj bespomoćnosti na teme tijela, seksualnosti i biološke reprodukcije kojima ne uspijeva dati kontekst i pojašnjenje. Ovim će se kratkim osvrtom razmotriti kako se ta sužena perspektiva očituje na primjeru seksualnog rada i podsjetiti da problem nije samo u eskalaciji, u TERF-u ili SWERF-u, nego u samoj koncepciji radikalnofeminističkih tumačenja.
 
Seksualni rad (kako fenomen tumače marksističke feministkinje) ili prostitucija (kako se najčešće naziva u radikalnofeminističkim tekstovima), kao jedan mogući oblik rada, stječe svoju izvanrednu, iznimnu narav tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Izravne poticaje izgradnji te osobitosti u odnosu na, primjerice, mehanizme i okolnosti tvorničkog, obrtničkog ili agrikulturnog rada, treba tražiti u načinima na koje moderna kapitalistička država distribuira seksualnost i mobilizira je u procesima reorganizacije granica i strukture reproduktivnog i produktivnog rada te ekonomskog i političkog konteksta u kojem se oni odvijaju.
 
Kao što rad već u svom najtemeljnijem poimanju nije statičan, nije statična ni konstruirana raspodjela između kućanskog (domestificiranog) ili socijalno-reproduktivnog rada, koji nije plaćen i koji se dodjeljuje ženama, te prehranjujućeg (najamnog) ili produktivnog rada koji omogućava nadnicu, i prema kojem su tradicionalno upućeni muškarci, a onda i žene kao dopunska, komplementarna radna snaga (zapošljavana tu i tamo i na pola radnog vremena).
 
U europskom kontekstu seksualni rad je do 19. stoljeća organiziran dijelom unutar obiteljskog doma kao dio kućanskog rada, a dijelom kao najamni seksualni rad na ulicama, u bordelima ili radničkim sobama. Kako u tvornicama, agrikulturi ili obrtništvu, gdje rad žena nije remuneriran u visini pune muške nadnice, i gdje ga se tretira kao manje vrijedan i dodatni rad, koji služi tome da pripomogne muškome, tako se i najamni seksualni rad smatrao potihom dopunom kućanskom seksualnom radu. To je bio oblik „krpanja“ oskudnog radničkog dohotka (Pliley, 2018), što je, uz obavljanje povremenih domestificiranih poslova za naknadu u drugim, platežno opstojnijim kućanstvima, pružalo radnicama određenu neovisnost, veću od one koju su imale obavljajući poslove pranja ili čišćenja koje su preuzimale kako bi se rasteretile imućnije žene (ibid.).
 
Najamni seksualni rad trebao je zauzdati užitak, ali i biološku reprodukciju na koju je upućen seksualni rad žena unutar nuklearne obitelji. Seksualne prakse kojima nije bila svrha reprodukcija izmicane su izvan uzda bračnog ugovora kako bi se izbjegle neplanirane trudnoće i veći broj djece nego što ih je bilo moguće uzdržavati („engleski radnički parovi, u nerijetko očajničkom nastojanju da kontroliraju rađanje, često uopće nisu posezali za kontracepcijskim sredstvima ni prakticirali nepenetracijski seks radi uzajamnog užitka. Umjesto takvih rješenja, glavna strategija za mnoge je parove bila apstinencija u braku i suprugovi posjeti prostitutkama“, Herzog, 2011/2015: 18), na što je nastojao odgovoriti i sve veći broj edukacijskih kampanja i šira dostupnost kontracepcije u 20. stoljeću (ibid.).
 
Seksualni rad za nadnicu smatran je do tada nužnim načinom kontrole seksualnosti radnika, kojima je pripisana muškost koja će biti iskazana neobuzdanošću i agresivnošću koja je prijetila javnom redu i miru, prelijevanju u štrajkove ili izbjegavanje vojne dužnosti. Muška seksualna žudnja i rad za nadnicu koji je trebao odgovoriti na tu žudnju stoga su u orodnjenim kapitalističkim odnosima naglašeni i označeni kao mjesta koja treba ukrotiti i regulirati.
 
Preraspodjela seksualnog rada između kuće i mjesta na kojem je bilo moguće doći do seksualnih usluga za novac dogodit će se u 19. stoljeću razvojem industrijalizacije, gravitiranjem populacije prema urbanim područjima, promjenama u obrascima utroška radnog vremena, kao i napretkom medicine koji je, uz kontracepciju, omogućio i dulji životni vijek te manju smrtnost djece o kojoj će biti potrebno skrbiti. U dinamici prilagodbe rada promjenama u ekonomskim i političkim prilikama, a onda i u načinu raspodjele produktivnog i reproduktivnog rada, pojedini poslovi (u ovom slučaju, seksualnoga rada) mogu se pomicati u produktivnu sferu i obrnuto. Tako su se i seksualna želja, užitak krenuli preusmjeravati iz najamnog rada u odrednice intimnog, zakonima postavljenog heteroseksualnog partnerstva.
 
S porastom stanovništva u 19. i 20. stoljeću država se uključuje u regulaciju najamnog seksualnog rada pokušavajući zauzdati izmještene komponente seksualnosti tako što će se brak reimaginirati stapanjem emocionalnog i seksualnog rada (gdje je „ljubav“ nit koja je već vezala žene uz druge oblike kućanskog rada), ali i propisivanjem zakona usmjerenih na smanjenje javnozdravstvenih rizika o kojima se sve više raspravljalo u relaciji prema seksualnom radu:
„Svojim mračnjačkim metodama, prikrivanjem i zatajivanjem, puritanstvo je osiguralo povoljne uvjete za rast i širenje tih bolesti. Njegovo licemjerje najupadljivije se pokazalo u bezosjećajnom odnosu prema velikom otkriću profesora Ehricha, u licemjernom zabašurivanju važnoga lijeka za sifilis neodređenim aluzijama na lijek za ‘određeni otrov’.“ (Goldman, 1917/2009)
Nastavljajući se na venerične bolesti, i najamni seksualni rad nastojao se prikazati vrstom društvene bolesti koja je zahvatila radničku klasu i prijetila snazi kolonijalnih i nacionalnih država. Njihova moć ogledala se u zdravlju vojske koju su mogle regrutirati, stoga su, primjerice, engleski zakoni ponajprije bili usmjereni na područja pokrivena vojnim bazama u južnoj Engleskoj i Irskoj (Smith 1990). Prema sličnom modelu u Francuskoj (Summers, 2006), Velika Britanija je donijela 1864., 1866. i 1869. godine propise o zaraznim bolestima (Contagious Diseases Acts), prema kojima je država mogla pritvoriti i izložiti invazivnim pregledima žene za koje se sumnjalo da boluju od veneričnih bolesti (Smith, 1990), a donošenje tih zakona zaoštrava se i drugdje uslijed ratnih događanja i demobilizacija vojnika, pa 1918. godine i Njemačka i SAD počinju uvoditi obavezne zdravstvene mjere (Allen, 1993; Sorell, 2016).
 
Ipak, države su u većem dijelu Europe u tom periodu integrirale seksualni rad u svoje ekonomske aktivnosti, pa su, primjerice, u Nizozemskoj sredinom 19. stoljeća seksualne radnice bile registrirane u policijskim postajama, u koje su redovito trebale donositi potvrde o medicinskim pregledima kojima se trebala dokazati odsutnost veneričnih bolesti, i čime se uvjetovala dozvola za rad (de Vries 2001/2005).
 
Policijskim i medicinskim tehnologijama najamni će se seksualni rad u 19. i 20. stoljeću preobraziti u odlagalište ekscesivne seksualnosti, s promjenjivom konfiguracijom sukladno promjenama konfiguracije kućanskog rada. Iz te ekscesivne seksualnosti od 19. stoljeća naovamo kapitalizam će izvlačiti potrebnu količinu i oblik rada, tako što će ga u nekim trenucima i na nekim mjestima potpuno ili djelomično kriminalizirati, a u drugim trenucima ina drugim mjestima dekriminalizirati i regulirati. Neovisno o tome je li kriminaliziran (prešutni dopunski rad) ili dekriminaliziran, eksplicitno reguliran ili ne, on nikada nije izmješten van države i kapitalističkih odnosa.
 
Rani abolicionistički pokret, na kojem će se podići radikalnofeministička poimanja seksualnog rada (Ward i Wylie, 2017), izranja s težnjom dokidanja objektivizirajućih i patologizirajućih pregleda, ali i državne regulacije seksualnog rada koja je javnu narav te vrste rada uvjetovala policijskim i medicinskim procedurama, a u čemu su abolicionistkinje vidjele i direktno omogućavanje i poticanje seksualnog rada (Summers, 2006). Obnaživanje seksualnih radnica u liječničkim ordinacijama kako bi se utvrdilo imaju li sifilis, kao i uključenost države koja je sužavala mogućnosti seksualnog rada, ali ga nije i suzbijala, abolicionizam je razmatrao kao moralni problem – trebalo je zaštititi integritet i dostojanstvo žena te ih podržati da se izmaknu iz „zakonom nametnute prostitucije“. Abolicionistkinje su upućivale na dvostruke standarde prema kojima se sankcionirala isključivo osoba uključena u seksualni rad, tražeći da kazne budu namijenjene osobama koje kupuju seksualne usluge.
 
Nakon opoziva britanskih propisa o zaraznim bolestima 1886. godine, čime se država povlači iz eksplicitnog ustrojavanja seksualnog rada, jedna od većih abolicionističkih organizacija (osnovana 1875., a koja djeluje i danas), Britanska, kontinentalna i opća federacija za aboliciju prostitucije (British, Continental and General Federation for the Abolition of Prostitution), kasnije preimenovana u Međunarodnu abolicionističku federaciju (International Abolitionist Federation, IAF) (Summers, 2006), udružena s pokretima za „društvenu čistoću“ (zabrinutima za čednost žena i mladih) te vjerskim i konzervativnim organizacijama (Ditmore, 2006; Doezema, 1999), repozicionira se prema državi tražeći od nje da zamijeni nekadašnji permisivni oblik regulacije paternalističkim zakonima kojima će se zaštititi žene i djecu te onemogućiti ili barem otežati seksualni rad.
 
Lobističko djelovanje IAF-a u Ligi naroda dovest će 1949. godine i do nastanka UN-ove Konvencije o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih (Ward i Wylie, 2017), kao i do stvaranja ogranaka i povezanih grupa u nizu europskih država, pa i u Hrvatskoj, kada je 1926. u Zagrebu osnovano Društvo prijateljica mladih djevojaka (Zaštitnice djevojaka) posvećeno borbi protiv prostitucije (Prlenda, 2005).
 
Referenca na trgovinu ljudima u naslovu UN-ove konvencije vuče korijene iz samih početaka abolicionističkih nastojanja (a kasnije i drugih dokumenata i protokola), koji su sebe predstavljali kao produžetak abolicionističkih težnji za dokidanjem ropstva (Doezema, 2002). Narativi o „bijelom roblju“ nastali su prije svega da bi hranili kolonijalne i rasističke politike te poticali moralnu paniku o bijelim europskim djevojkama koje su namamljene i prisilno odvedene u prekograničnu prostituciju (Pliley, 2018), nerijetko uz etniciziranje navodnih počinitelja, pretežno u osobe arapskog ili židovskog porijekla (Doezema 1999). Abolicionizam seksualnog rada nije pokazivao puno interesa za rasijalizirane žene u odnosu na problem „bijelog roblja“ (ibid.), što se zrcali i u nekritičnom prisvajanju pojma natopljenog eksploatacijom i nasiljem, gdje će se emocionalna snaga crpljena iz rasijaliziranih iskustava iskoristiti da bi se ukazalo na uzaludnost državne regulacije. Naime, ako je riječ o „prodaji žena“, a ne o „sporazumnoj prodaji seksualnih usluga“, onda država nije imala razloga regulirati taj rad jer je porobljene žene preostajalo samo osloboditi ili spasiti.
 
Viktimizacijski imaginarij mlade, bijele europske žene proizlazi iz načina na koji je seksualnost zahvaćena orodnjenom raspodjelom rada unutar obitelji; čednost i nevinost koje treba očuvati do braka naspram izraženoj seksualizaciji tijela ne-europskih žena, kao i maskuliniziranih ne-europskih osoba koje su označene kao predatori. Dobrostojeće se žene okreću humanitarnom radu kao vrsti skrbničkog rada (produžetku onoga koji se odvijao unutar obitelji, a koji su, umjesto njih, preuzimale žene u egzistencijalno težim okolnostima), što im je omogućilo iskoračenje u javni prostor i, posljedično, određenu dozu emancipacije, dajući poticaj i profesionalizaciji brige o bespomoćnim ženama i seksualnim radnicama razvijanjem područja socijalnog rada (Wahab, 2002). Tu bespomoćnost kojom su zaogrnute seksualne radnice, pa i žene općenito, potencira i Dworkin (1981/1989):
„Prostitutka je amblematska iskorištena žena, spontana po tome što najpotpunije ispunjava svoju seksualnu funkciju; prezrene – zbog rase, klase ili etniciteta – čine mase prostituiranih; prostitucija sama po sebi označava mušku moć u svakoj domeni i konstituira temelj seksualnog uzbuđenja.“
Ideja muškaraca kao nagonskih, iracionalnih bića koja ne mogu obuzdati svoje ponašanje vodila je u 19. stoljeću prema toleriranju seksualnog rada, dok ovdje služi kao racionalizacija za njegovo dokinuće. Radikalni feminizam locira nasilje u „muškoj moći“, snazi koja izvire iz maskuliniziranih tijela: „Prepoznajemo muškarce kao aktere naše opresije. (…) Muškarci kontroliraju političke, ekonomske i kulturne institucije te učvršćuju kontrolu fizičkom snagom. Koriste ovu moć kako bi zadržali žene u podređenoj poziciji“ (Morgan u manifestu radfem kolektiva Redstockings iz 1969. godine), pri čemu ostaje zamagljenim kako se, zašto i gdje ta maskulinizacija proizvodi i kako režimi roda djeluju u strukturnom smislu, kao dio kapitalističkoga, patrijahalnog reda koji preslaguje rod kao odnos (blijedo provirujući u pojedinim tekstovima, primjerice, kod Wittig s pomakom prema koncepciji heteroseksualnog ugovora, 1992/2010), pa i bilo kakva koncepcija oslobođenja ostaje izvan dohvata.
 
Miopija radikalnog feminizma je u razumijevanju emancipacije žene kroz njezino udaljavanje od muškaraca (s čime se veže i prijepor u subjektivizaciji na granicama „ženskih prostora“, kao i kriminalizacija klijenata u seksualnom radu), stoga radikalni feminizam i traži jasno razgraničenje: agresivnost, žudnja, volja trebaju ostati iza povučene linije, s one strane „ženskih prostora“. Zaštitnički odnos prema ženama, koje se ne mogu uspostaviti kao djelatne osobe (iako bi to nekim čudom trebale postati kao nositeljice feminističke borbe), iz starih abolicionističkih poimanja prelijeva se i u tekstove radikalnofeminističkih teoretičarki, pa ne samo da se žene ne mogu svjesno uključiti u plaćeni seksualni rad, nego mogućnost odlučivanja postaje upitna i kada je u pitanju svaki drugi seksualni odnos. Dworkin neće preostati ništa drugo doli ustvrditi:
„Nije jasno kako razdvojiti seksualni čin od društvene realnosti muške moći, osobito zato što je muška moć ta koja konstituira značenje i aktualnu praksu samog seksualnog čina.“ (1987/2007: 161)
Kako bi se spriječila „trgovina ženama“, od sredine 1920-ih u Ligi naroda pojavljivali su se prijedlozi da se ženama koje nisu državljanke zabrani rad u bordelima, zapisani 1933. i Konvencijom o suzbijanju trgovine punoljetnim ženama koja je „na međunarodnoj razini kodificirala tendenciju postroženja kontrole granica i izgradnje režima njihova nadzora, koji se dijelom podizao i na nadzoru nad ženskim moralom“ (Pliley, 2018), ograničavajući kretanje u oba smjera, imigraciju pa i emigraciju. U SAD-u su tako 1903. i 1907. godine doneseni zakoni kojima se seksualnim radnicama onemogućavao prijelaz meksičko-američke granice (Delgado, 2012), a sadržavali su i zabranu obavljanja takve vrste rada tijekom prve tri godine boravka, kao i pružanja stanovanja osobama uključenima u seksualni rad (ibid.). 1910. godine implementiran je zakon koji donosi opću zabranu seksualnog rada osobama pristiglim iz drugih država, uz deportaciju 7972 osobe pod optužbom za povezanost sa seksualnim radom između 1910. i 1930. godine (Pliley, 2018).
 
Švedski ili nordijski model državne regulacije seksualnog rada, koji podrazumijeva kriminalizaciju osoba koje primaju seksualne usluge u zamjenu za novac ili dar (Zakonom o kupnji seksualnih usluga iz 1999.) te osoba koje promiču ili stječu profit organizirajući seksualni rad (Kaznenim zakonom) (Holmström i Skilbrei, 2017), proistječe iz abolicionističkog poimanja i razlaganja dvostrukog standarda kojim se teret medicinskih pregleda i policijske registracije prebacivao na seksualne radnice. No njime su radnice_i pretežno odgurnute_i u manje vidljive prostore – osjetno je reduciran broj radnica_ka na ulicama, koje_i su se okrenule_i drugim načinima organiziranja koji smanjuju mogućnost policijskog nasilja (Kivlington, Day i Ward, 2001).
 
Njemu se najčešće suprotstavlja novozelandski Zakon o reformi prostitucije iz 2003., u kojem su ukinute odredbe koje sankcioniraju bilo kakav aspekt dobrovoljnog seksualnog rada odraslih osoba, omogućavajući i udruživanje radnica_ka u samoupravne obrte (do četiri radnice) ili ovlaštene bordele (više od četiri radnice). Novozelandski zakon čini ono što je propušteno općim radnim zakonodavstvom; približava seksualni rad drugim oblicima rada i donosi pripadajuća radnička, zdravstvena i mirovinska prava.
 
Oba modela, švedski i novozelandski, govore o odnosu države prema seksualnom radu, ali ga jedan negira kao rad, dok ga drugi podcrtava upravo kao vrstu rada. Međutim, za problematiziranje rada kao fenomena i rada kao kotača koji pokreće kapitalistički sistem ne ostaje prostora u feminističkim pristupima koji se zatvaraju u pravne okvire. Koliko god ova dva oblika državne intervencije imala drugačiji utjecaj na seksualne radnice_ike na određenom teritoriju, oni i ostaju unutar određenog teritorija: zakon u Švedskoj omogućava dodatnu policijsku kontrolu i deportacije migrantkinja_migranata (čak i sa stalnom boravišnom dozvolom) ako su uključene_i u seksualni rad, dok je u Novom Zelandu moguće deportirati osobe s radnom, studentskom ili turističkom dozvolom koje se bave seksualnim radom, kao i osobe sa stalnom boravišnom dozvolom koje su uključene u organizirani, bordelski način rada.
 
Obezvrijeđeni migrantski rad pokreće se kao priručna radna snaga za kojom će se posegnuti kako bi se popunila nestalna i nesigurna radna mjesta. Ako se raspodjela rada koji ima žarište u reproduktivnoj sferi (kuhanje, čišćenje, seksualni rad) razmatra kao hijerarhijsko grananje iz te jezgre, obiteljskog doma, prema hotelskim kuhinjama, praonicama te bordelima i ulicama, onda migrantski rad preuzima one oblike rada izmještene iz reproduktivne sfere koji se iskazuju kao vrsta ostatka, ulazeći u pukotine zaostale za kućanskim ili regularnim najamnim radom. Seksualni rad raspoređen je na različita mjesta u različitim koncentracijama i oblicima, gdje se na svakom mjestu izmjenjuju druge grupe radnica_ka koje_i će ga iznijeti; kućanice, osobe s državljanstvom koje obavljaju najamni seksualni rad ili migrantkinje_i seksualne radnice_ci. Svaki od tih rezervoara radne snage ima svoje mjesto i funkciju u historijskim i aktualnim ekonomskim odnosima te im zato i nije moguće neovisno pristupiti.
 
Na tragu ranog abolicionizma, koji je pružao otpor državnoj regulaciji dokle god se nije radilo o kažnjavanju i ograničavanju te vrste rada, neoabolicionizam je impliciran u rasističke, antimigrantske i klasističke prakse policijske države. On ne zalazi u kapitalističke odnose i ulogu seksualnog rada u ekonomskim relacijama, nego se stapa s liberalnim koncepcijama, ne donoseći ništa posebno radikalno. Seksualni rad nije nešto začudno ili iznimno u usporedbi s tekstilnim radom ili radom u drugom kućanstvu za nadnicu, već je integralnim dijelom kapitalističkog sustava i u njemu stječe određene funkcije u skladu s organizacijom rada unutar kuće i izvan nje. Začudnost i iznimnost koje u njemu pronalazi radikalni feminizam proizlaze iz mistifikacija tijela i seksualnosti, koje sputavaju kako teorijske tako i bilo kakve praktične doprinose transformaciji ekonomskih odnosa i režima koje ti odnosi operacionaliziraju.






Literatura:

 
Allen, (1993). Feminism, Veneral Diseases and State in Germany, 1890-1918. U: Journal of the History of Sexuality, 4(1), 27-50.
 
De Vries, P. (2001/2005). The Shadow of Contagion: Gender, Syphilis and the Regulation of Prostitution in Netherlands, 1870-1914. U: Sex, Sin and Suffering: Veneral Disease and European Society since 1870, 44-60.
 
Ditmore, M. H. (ur.). (2006). Encyclopedia of Prostitution and Sex Work. Kalifornija: Greenwood.
 
Delgado, Grace P. (2012). Border Control and Sexual Policing: White Slavery and Prostitution along the U.S. – Mexico Borderlands, 1903–1910. U: Western Historical Quarterly, 43(2), 157-178.
 
Doezema, J. (1999). Loose Women or Lost Women? The Re-emergence of the Myth of White Slavery in Contemporary Discourses of Trafficking in Women. U: Gender Issues, 18(1), 23-50.
 
Doezema, J. (2002). Who Gets to Choose? Coercion, Consent, and the UN Trafficking Protocol. U: Gender and Development, 10(1), 20-27.
 
Dworkin, Andrea. (1981/1989). Pornography: Men Possesing Women. London: Penguin Books.
 
Dworkin, Andrea. (1987/2007). Intercourse. New York: Basic Books.
 
Fortunati, Leopoldina. (1981/1995). The Arcane of Reproduction: Housework, Prostitution, Labour and Capital. New York: Autonomedia.
 
Goldman, Emma. (1917/2009). Hipokrizija puritanstva. U: Anarhizam i drugi eseji. Zagreb: DAF. https://anarhisticka-biblioteka.net/library/emma-goldman-hipokrizija-puritanstva.pdf (posljednji pristup 23.12.2020.)
 
Herzog, Dagmar. (2011/2015). Seksualnost u Europi dvadesetoga stoljeća. Zagreb: Zagreb Pride.
 
Holmström, C. i Skilbrei, M. (2017). The Swedish Sex Purchase Act: Where Does It Stand? U: Oslo Law Review, 4.
 
Kivlington, J., Day, S. i Ward, H. (2001). Prostitution Policy in Europe: A Time of Change? U: Feminist Review 67(1), 78-93.
 
Mac, Juno i Smith, Molly. (2018). Revolting Prostitutes: The Fight for Sex Workers Rights. London i New York: Verso.
 
Muir, A. J. (2017). Courtship, Sex, and Poverty: Illegitimacy in 18th Century Wales. U: Social History, 43(1), 56-80.
 
Pliley, Jessica R. (2018). From White Slavery to Anti-Prostitution: Law, Policy, and Sex Trafficking. U: Swanson, Elizabeth i Stewart, James B. (ur.). Human Bondage and Abolition. Cambridge University Press.
 
Prlenda, Sandra. (2005). Žene i prvi organizirani oblici praktičnog socijalnog rada u Hrvatskoj. CŽS.
 
Robin, Morgan. (1969). Redstockings Manifesto. https://history.msu.edu/hst203/files/2011/02/Morgan-Redstockings-Manifesto.pdf (posljednji pristup 23.12.2020.)
 
Smith, F. B. (1990). The Contagious Diseases Acts Reconsidered. The Society for Social History of Medicine, 3(2), 197-215.
 
Sorell, Evelyn. (2016). Patient-Prisoners: Veneral Disease Control and Policing of Female Sexuality in the United States, 1890-1945. University of Kentucky.
 
Summers, Anne. (2006). Which Women? What Europe? Joephine Butler and the International Abolitionist Federation. U: History Workshop Journal, 62(1), 214-231.
 
Tambe, Ashwini. (2005). The Elusive Ingénue: A Transnational Feminist Analysis of European Prostitution in Colonial Bombay. U: Gender & Society, 19(2).
 
Wahab, Stéphanie. (2002). „For Their Own Good?“ Sex Work, Social Control, and Social Workers, a Historical Perspective. U: Journal of Sociology & Social Welfare, 29(4).
 
Ward i Wylie. (2017). Feminism, Prostitution, and the State: The Politics of Neo-Abolitionism. VB: Routledge.
 
Wittig, Monique. (1992/2010). „Hetero um“ i drugi eseji. Zagreb: Kontra.
 



Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Tagovi:
, , , , , , , , , , , , ,

Vezani članci

  • 31. prosinca 2016. Solidarnost u prostorima nevidljivosti Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 19. travnja 2016. Dom je negdje drugdje Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
  • 29. kolovoza 2020.
    Featured Video Play Icon         Promjena okvira #49 – Holly Lewis     U četrdesetdevetoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte intervju s filozofkinjom i kvir marksistkinjom Holly Lewis, profesoricom sa Sveučilišta u Austinu te suosnivačicom međunarodne istraživačke platforme Sexuality and Political Economy Network. Intervju je snimljen u siječnju ove godine u Zagrebu, gdje je Lewis održala seminar u okviru Škole neophodnog znanja, u organizaciji Multimedijalnog instituta MaMa. S Lewis smo razgovarali_e o razlikama između tradicionalnog i opozicijskog seksizma, heteronormativnosti, trans-isključivom radikalnom feminizmu, seksualnom radu te antikapitalističkim potencijalima kvirnosti. Nove epizode možete pratiti na Kanalu Ri, a dosad objavljene bilingvalne epizode potražite na plejlisti.
  • 31. prosinca 2018. Zamke radikalnog feminizma Zbog sve brojnijih netrpeljivih istupa pobornica trans-isključujućeg radikalnog feminizma (TERF), već se neko vrijeme preispituje pozicija radikalnog feminizma na lijevom dijelu političkog spektra. Netrpeljivost prema trans osobama, posebice ženama, ponovo je vidljivim učinila njegove teorijske manjkavosti, poput transhistorijske definicije uzroka opresije žena, kao i izostanka klasne analize. Pročitajte prijevod teksta Erice West o razlikama između radikalnog i crvenog feminizma, te političkoj promašenosti separatističke strategije radikalnog feminizma koja iz progresivnih borbi isključuje klasno deprivilegirane muškarce i trans osobe.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon         Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu     Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
  • 27. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon         Promjena okvira #15
    O reproduktivnim pravima         U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
  • 30. kolovoza 2020. Mreža seksualnih radnica koju smo gradile spašava nas tijekom pandemije COVID-19 Uslijed pandemije COVID-19, argentinska vlada je već u ožujku uvela strogu karantenu. S obzirom na propisane mjere, ali i samu narav zaraze, seksualnim radnicama je onemogućen nastavak rada. Dok država ovoj ionako ranjivoj skupini odbija pružiti pomoć, seksualne radnice i njihove obitelji preživljavaju zahvaljujući vlastitim organizacijskim naporima u obliku nacionalne mreže koju su pokrenule prije dvije godine.
  • 6. rujna 2020. Striptizete su radnice koje imaju moć sindikalnog udruživanja Pogrešna klasifikacija striptizeta i stripera, vozača i vozačica Ubera i Lyfta, instruktora_ica joge, plesača_ica, seksualnih radnica i seksualnih radnika i radnika_ca zaposlenih na sličnim poslovima kao nezavisnih izvođača_ica, a ne kao zaposlenika_ca ne samo da učvršćuje mogućnosti zapošljavatelja da uskraćuju inače obavezne beneficije (zdravstveno i mirovinsko osiguranje, plaćena bolovanja, plaćeni prekovremeni rad) već ne štiti radnice i radnike ni od uvriježenih maltretiranja, diskriminiranja i bahatih kršenja njihovih prava. Status radnica i radnika sa sobom povlači i pravo na sindikalno organizirani otpor u borbi za ostvarenje zakonski zajamčenih radnih i drugih prava.
  • 16. kolovoza 2020. J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“ Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 22. studenoga 2020. Radne žene traže svoj glas Borba oko Amandmana o jednakim pravima, koja se sedamdesetih godina prošloga stoljeća u SAD-u vodila između antifeminističkih konzervativki predvođenih Phyllis Schlafly i feministkinja kao što su Gloria Steinem, Betty Friedan, Shirley Chisholm i Bella Abzug, nedavno prikazana u miniseriji Mrs. America, zakriva val sindikalnog organiziranja radnih žena koje su istovremeno izvojevale niz pobjeda nad korporacijama – tematiku kojom se bavi dokumentarni film 9do5: Priča o jednom pokretu. U vrijeme novog vala organiziranja, ovi zanemareni narativi nisu samo od inspirativne, već i strateške važnosti.
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 28. lipnja 2020.
    Featured Video Play Icon         Onkraj logike paralelnih pokreta: treći feministički val kao klasna formacija     Oslanjajući se na kritiku „logike paralelnih pokreta“ Lise Vogel, Cinzia Arruzza nadopunjuje teoriju socijalne reprodukcije klasnom analizom. Međutim, pojam klase kod Marxa je ambivalentan, a u marksističkoj tradiciji najčešće gravitira između objektivističkih i političkih interpretacija. Nastojeći da uobliči dinamičniji koncept klase, Arruzza se posebice nadovezuje na distinkciju Meiksins Wood, koja razumije klasu kao rezultat neurednog i složenog historijskog procesa klasne formacije, odnosno samokonstitucije, koji iziskuje i iskustvo borbe, a baziran je i na klasnoj situaciji, odnosno pozicioniranosti pojedinki i pojedinaca unutar društvenih hijerarhija sukladno objektivnim kriterijima. Ovakvo tumačenje omogućava da se uvidi kako i novi val feminističkih borbi – u čijem je središtu štrajk kao pokretačka snaga procesa feminističke antikapitalističke subjektivacije – ima klasni karakter. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
  • 31. prosinca 2018. Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.
  • 31. prosinca 2016. Da sam, da sam, da sam žensko, ne bih bio muško Iako je spolna binarnost problematična čim se zagrebe dublje od nivoa reduktivnih javnih diskusija lišenih svake nijansiranosti argumenta i pluralizma perspektiva, ona presudno utječe na oblikovanje društvenih institucija, bile one formalne ili neformalne. Time društvo postaje polje neprihvaćanja za svaki identitet koji izlazi iz binarnih okvira. Ovo stvara situaciju u kojoj je: „život transrodne osobe kratka i tragična priča, dupkom ispunjena nasiljem čiji je rezultat smrt koja društvo napokon rješava bremena aberacije. Tjelesno postojanje transrodnih osoba polje je borbe u kojoj su transrodne osobe kolateralne žrtve koje svoja tijela nužno moraju prezirati, jer su naprosto nedopustiva.“
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon         U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma     "U predavanju ću se baviti nekima od tema koje sam obrađivala u knjizi In the Name of Women’s Rights. The Rise of Femonationalism (Duke, 2017). U tom djelu istražujem nerijetku praksu da anti-islamističke i ksenofobne inicijative iskorištavaju feminističke ideje, kao i načine na koje se to događa. Uvodim termin „femonacionalizam“, kako bih njime opisala prakse i zagovaračke kampanje u sklopu kojih se, prikazivanjem muslimanskih muškaraca kao ugnjetavača, te naglašavanjem potrebe za spašavanjem muslimanskih žena, ove anti-islamističke skupine koriste rodnom jednakošću ne bi li opravdale svoje predrasude."
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 24. rujna 2016. Društveni parametri coming-outa U razgovoru s Mariom Kikašem iz RAD.-a adresiramo pitanja odnosa LGBTIQ+ populacije i pokreta prema državi, koja adekvatne odgovore dobivaju tek napuštanjem terena rasprave o vrijednostima, odnosno njihovim smještanjem u historijski okvir, određen razvojem kapitalističkih odnosa i građanske države te historije opresije nad marginalnim i subverzivnim društvenim grupama. Iz toga proizlazi i perspektiva daljnjeg razvoja LGBTIQ+ pokreta prema razvijanju kapaciteta društvenih institucija za inkluziju marginaliziranih skupina. Dolazimo do zahtjeva za izgradnjom šire progresivne koalicije koja neće tek braniti postojeće kapacitete socijalne države već i graditi nove.
  • 31. prosinca 2016. Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
  • 21. kolovoza 2016. Granice emancipacije LGBTIQ+ pokreta O LGBTIQ+ zajednici i organizacijama u Srbiji, homofobiji, queer teoriji, komodifikaciji LGBTIQ+ identiteta u kapitalizmu te socioekonomskom položaju LGBTIQ+ osoba i njihovom zajedničkom povezivanju s radničkim pokretom u kontekstu adresiranja klasnog pitanja šireg lijevog pokreta, razgovaramo s beogradskim novinarom, književnikom i aktivistom Dušanom Maljkovićem. Pročitajte proširenu i prilagođenu verziju intervjua nastalog za potrebe priloga o LGBTIQ+ pokretu treće epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“.
  • 31. prosinca 2018. O mizoginiji, mizandriji, pornografiji i drugim kapitalističkim demonima Redatelj Bruce LaBruce koji se često predstavlja kao kvir alternativa srednjostrujaškoj pornografskoj industriji, u svojem se posljednjem filmu paradigmatski i sam okreće mejnstrimiziranju porno-hetero-normativnosti uz ozbiljnu dozu lezbofobije i transfobije. Predstavljajući pornografiju radikalnom i subverzivnom posve zanemaruje njezino uklapanje u kapitalističke odnose proizvodnje, kao i vlastitu konverziju od avangardnog, ljevici sklonog autora, do liberalnog redatelja gej pornografije. Donosimo vam kritički osvrt Dušana Maljkovića na film „Mizandristkinje“.
  • 20. lipnja 2017. Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 12. srpnja 2020. Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
  • 11. svibnja 2015. Još jednom o kućanskom radu
  • 30. lipnja 2012. Kapitalizam i gej identitet
  • 31. siječnja 2016. Kulturni materijalizam i politike identiteta Kako stvoriti univerzalni socijalistički projekt u kontekstu prioritiziranja „identitetskih politika“ danas je jedno od ključnih pitanja prilikom promišljanja lijevih progresivnih strategija otpora. Iz Up&Undergrounda 27/28 prenosimo prijevod teksta Richarda Seymoura o važnosti materijalizacije kulture i „identitetskih pitanja“ te neophodnosti da se u izgradnji univerzalnog političkog subjekta operacionalizira realno postojeća partikularna iskustva nepravde kao dio materijalnih procesa.
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 26. siječnja 2017. Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
  • 31. srpnja 2019. Tko su ultrakonzervativci? Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
  • 13. svibnja 2017. Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 28. studenoga 2018. Platforma za novu politiku U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 31. prosinca 2019. „Imam građanska prava“: Novi napad Vrhovnog suda na LGBTQ+ zajednicu pokazuje granice liberalnog reformizma "Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu. (...) Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi."
  • 31. siječnja 2016. U obranu gej brakova Kritike s radikalne ljevice kojima se negira važnost progresivnih unutarsistemskih pomaka, poput nedavno izborene legalizacije gej brakova u SAD-u, poticaj su autoru da naglasi realne materijalne prednosti koje takve promjene donose diskriminiranim skupinama, kao i otvaranje prostora za daljnju politizaciju unutar pratećih društvenih pokreta.
  • 7. svibnja 2015. Ujedinite se i borite!
  • 31. listopada 2016. Borba u polju diseminacije znanja U uvjetima depolitiziranog identitetskog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 14. lipnja 2015. Kako je feminizam postao sluškinja kapitalizmu – i kako ga reaproprirati Preusmjeravanjem pažnje sa socioekonomskih pitanja na kulturno formirane rodne razlike, politizacijom osobnog i kritikom paternalizma države blagostanja, feminizam drugog vala potpomogao je konsolidaciji neoliberalnog kapitalizma. Donosimo prijevod teksta Nancy Fraser u kojem autorica analizira na koji je način liberalno-individualistički feminizam postao saveznik kapitala u eksploataciji žena te što treba poduzeti kako bi feministički pokret reaproprirao svoju poziciju u borbi za ekonomski pravedno i solidarno društvo.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 27. prosinca 2019. Kontekstualizirani svjetovi Elene Ferrante Donosimo prilog materijalističkom čitanju Napuljske tetralogije Elene Ferrante kao primjera feminističke i radničke književnosti. Opetovano iznevjeravajući konvencije žanra romanse, Ferrante u Tetralogiji zahvaća razdoblje od 60-ak godina te na više od 1700 stranica minuciozno skicira konture klasne i rodne opresije, odnosno načine na koje se kapitalizam i patrijarhat međusobno konstituiraju.
  • 8. ožujka 2017. Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 24. srpnja 2013. Nepodnošljiva lakoća društvene reprodukcije
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 15. ožujka 2016. O Vidi Tomšič, marksističkom feminizmu i djelovanju Autorica donosi kritiku članka Nanette Funk, koja obnovljeni interes za politički rad osoba poput Vide Tomšič (1913-1998) označava kao „reaktivnu formaciju“ spram neoliberalizma te akademski trend koji bi mogao „ugroziti reputaciju“ ženskih i rodnih studija u regiji. Bonfiglioli ukazuje da su navedeni stavovi tipičan pokušaj nasilnog kreiranja binarne distinkcije između ženske „volje za djelovanjem“[*] i socijalističke državne politike, tvrdeći kako je ostvarivanje ženskih prava unutar komunističkih partija i ženskih organizacija pod državnim socijalizmom uistinu bilo moguće. Nadalje, smatra kako je nužno smjestiti transnacionalni aktivizam Vide Tomšič u kontekst globalnog sustava antifašističkih, antikolonijalnih te internacionalističkih poslijeratnih mreža.
  • 21. prosinca 2019. Onkraj tradicije liberalnog feminizma Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 17. kolovoza 2013. Rod i demokracija u neoliberalnoj agendi i feminističke politike u prošlosti i danas, 13.5.2013.
  • 4. prosinca 2012. Zašto feminizam i marksizam ne djeluju kao cjelina?
  • 31. prosinca 2017. U obranu starog materijalizma Suvremene strategije otpora protiv različitih opresivnih društvenih odnosa feministička je teorija zadnjih desetljeća prvenstveno temeljila na reifikaciji identitetskih politika te naglašavanju uloge jezika i diskurzivnih režima u uspostavi postojeće hijerarhije među spolovima. O ovisnosti opresivnih praksi o materijalnoj bazi i centralnoj ulozi klasne analize za emancipatorne potencijale feminističke borbe piše Sara Meger, posebno se osvrnuvši na važnost politika i praksi nasilja u reprodukciji strukturnih nejednakosti u kapitalizmu.
  • 31. prosinca 2016. Žensko i klasno – zaboravljeni historijat U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon         Mariti dovoljno da se pobunimo: Feminizam za 99 posto i feminizam nove klasne borbe     "Od ženskih štrajkova u Argentini i Španjolskoj do učiteljskih štrajkova u SAD-u i Alžiru, trenutno svjedočimo globalnom valu pokreta i štrajkova predvođenih ženama. Ovaj je popis pobuna zapravo GPS uređaj za mapiranje neoliberalizma. Svaka točka na karti pojavljuje se zbog zapanjujuće identičnog niza pitanja: manjka resursa zbog rezova u javnim servisima ili izostanka socijalnih usluga. U kontekstu aktualne krize, feministkinje moraju moći objasniti zašto su se navedeni pokreti pojavili u ovome trenutku, kao i osmisliti načine da ih se proširi. Ovo je moguće učiniti jedino ako je naš feminizam antikapitalistički. Feminizam za 99 posto odnosi se na sposobnost radničke klase, prevođene potlačenima, da utaba novi smjer za različite živote na ovoj planeti, kao i za nju samu."
  • 23. lipnja 2017.
    Featured Video Play Icon         Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država     Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
  • 11. rujna 2015.
    Featured Video Play Icon         Marksizam i podčinjavanje žena     Pogledajte snimku predavanja Lise Vogel, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem je naznačila glavne teze koje iznosi u svojoj knjizi, kontekst u kojem je knjiga izvorno nastala i njezinu dosadašnju recepciju, Vogel u raspravi s moderatoricom Ankicom Čakardić i publikom govori o konceptima intersekcionalnosti i patrijarhata, teorijskoj rigoroznosti i empirijskim istraživanjima te budućnosti marksističkog feminizma.
  • 5. srpnja 2020. Kratka povijest Jordana Petersona O intelektualnom i političkom razvojnom putu kliničkog psihologa i popularnog društvenog kritičara Jordana Petersona – od neartikuliranog ljevičara do proklamatora teza o duboko pokvarenoj ljudskoj naravi baziranoj na biološkom esencijalizmu i opravdanosti dominacije jedne vrste ljudi nad drugima.
  • 12. ožujka 2017. Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 31. prosinca 2016. O rodu, jeziče, da ti pojem Jedno od područja u kojima transrodne osobe najčešće proživljavaju opresiju područje je jezika. Naime, iako se stupanj orodnjenosti razlikuje od jezika do jezika, gramatika, sintaksa i pragmatika u različitim nas trenucima prisiljavaju da sebi ili drugima pridajemo rodnu oznaku. Uvođenje posebne lične zamjenice „hen“ u švedskom jeziku, korištenje lične zamjenice za treće lice množine u engleskom ili eksperimentalni načini oslovljavanja u njemačkom, samo su neki od pokušaja da se omogući transgresija spolne/rodne binarnosti u jeziku. U našem jeziku, pak, kao strategije transgresije nude se arhaična prošla vremena – aorist i imperfekt – čija je upotreba neobična i u standardu i u vernakularu, ili korištenje srednjeg roda koje konotira infantilnost.
  • 11. listopada 2020. Trumpove anti-trans mjere štite predrasude u doba pandemije COVID-19 Transrodne osobe jedna su od najranjivijih skupina čak i kada svijetom ne bukti zasad nezaustavljiv virus, što Trumpovu administraciju ne priječi u daljnjem rezanju već sužene zdravstvene i socijalne zaštite. Sve agresivnija institucionalizacija biološkog esencijalizma pojam „roda“ redefinira na način da iz propisa zdravstvene zaštite briše transrodne osobe, čime se efektivno legalizira diskriminacija čitave trans populacije.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve