Prosvjedi u Mađarskoj: „Zakon o robovskom radu očigledno je pisan da udovolji njemačkim industrijskim interesima!“

"Mislim da je donošenje ovih zakona i način na koji su izglasani, uprkos pokušajima opstrukcije od strane opozicije, bila kap koja je prelila čašu. Više se ne raspravlja o zakonima kao izoliranom pitanju, već je ogromna koalicija bijesa i mržnje prema Orbanovom režimu proizvela neke dosta bizarne protestne prizore, primjerice, kao kada su u početku dosad nepoznati antifašisti pogurali policajce prema doslovnim neonacistima. Dakle, promjena prioriteta!"

Transparent kojim se poziva na štrajk tijekom sindikalnog prosvjeda u Budimpešti, 8. prosinca 2018. (foto: Atlatszo.hu / Dohi Gabriella, izvor: Atlatszo Foto, prilagođeno prema Creative Commons licenci)

Prosvjednici su denuncirali Orbanov „robovski zakon [o radu]“ kao nešto što u potpunosti pogoduje šefovima. Možete li pojasniti o kakvom se zakonu radi?

Zakon o robovskom radu očigledno je pisan imajući na umu njemačke industrijske interese, i povećava maksimalnu količinu mogućih prekovremenih sati godišnje na 400 sati, te produžuje period isplate plaća na 36 mjeseci. Ovo bi se također moglo promatrati kao pokušaj da se anticipira krizu i stane na stranu kompanija, učinivši ih financijski otpornijima u slučaju nevolje.

Drugi zakon koji je potaknuo prosvjede nastoji uspostaviti tzv. „administrativne sudove“, koji bi dali sucima koje imenuje vladajuća stranka Fidesz, konačnu moć odlučivanja o nizu pitanja povezanih uz javnu potrošnju i transparentnost. Međutim, narodne klase ovo nisu predstavile na smislen način – kao pokušaj da se zaštiti interese Fidesza – već kao još jedan čavao u lijes vladavine prava i liberalne demokracije.

Čak i ako je mađarska industrija imala koristi od ulaganja multinacionalki koje se bave automobilskom proizvodnjom, te su se u zemlji otvorile mnoge tvornice, diljem centralne Istočne Europe (kao i u Mađarskoj) i dalje postoji velika emigracija, koja stvara manjke radne snage. Može li se time objasniti ovaj novi zakon?

Da, to je očigledni trend, međutim, o tome se ne govori na sveobuhvatan način u mađarskim srednjostrujaškim medijima, pa o tim pitanjima ne postoji smislena javna rasprava. Ukrajina je nedavno postala ključan izvor radnih migranata u Mađarsku (njih se u hegemonijskim desničarskim diskursima doživljava kao „prihvatljivije“, za razliku od imigranata iz zemalja sa većinski muslimanskim stanovništvom). Za vlast je jedini način održavanja „kompetitivnost“ pomoću jeftine radne snage taj da dodatno reže postojeće protekcije. Zanimljivo je da mnogo ljudi koji nisu zaštićeni sindikalnim ugovorima već rade u nenormalno dugim smjenama, te stoga „ispadaju“ iz debata o radnim zakonima jer nijedan značajan akter nije izrazio čvrst stav po tom pitanju. Sindikati presporo osmišljavaju velike organizirane akcije, iako treba napomenuti kako se nekim od njih barem trude činiti što mogu.

Je li „robovski zakon o radu“ jedini razlog za prosvjede?

Mislim da je donošenje ovih zakona i način na koji su izglasani, uprkos pokušajima opstrukcije od strane opozicije, bila kap koja je prelila čašu. Više se ne raspravlja o zakonima kao izoliranom pitanju, već je ogromna koalicija bijesa i mržnje prema Orbanovom režimu proizvela neke dosta bizarne protestne prizore, primjerice, kao kada su u početku dosad nepoznati antifašisti pogurali policajce prema doslovnim neonacistima. Dakle, promjena prioriteta!

Mediji tvrde da prosvjede organizira velika opozicija, od Zelene stranke, do ekstremno desnog Jobbika, zajedno s građanskim i omladinskim organizacijama. Može li se takav „savez“ održati?

Ovo je zapravo najzabrinjavajući aspekt. U početku su prosvjedi bili predvođeni novom koalicijom, započetom kada su studenti formirali studentski sindikat i solidarizirali se s radnicima, protestirajući zajedno i pokušavajući formulirati sistemsku kritiku Orbanova režima, gradeći na platformi temeljenoj na materijalnim interesima.

Međutim, opozicijske stranke (predvođene vanparlamentarnim Momentumom, koji je u savezništvu s Macronovom političkom opcijom) uletile su s akcijama ulične radikalizacije, u potpunosti dominirajući diskursom i premejštajući fokus s materijalnih potreba radničke klase na generalni resantiman protiv Orbanova režima. Zahtjevi za priključivanje tužiteljskom uredu na razini Europske unije ponovo su izneseni, dolazi do aluzija na solidarnost prema policijskim radnicima (!) uz izražavanje nenasilja, a denunciranje prethodnih „nasilnih“ prosvjednika (onih koji su spontano izišli u prosinačku hladnu večer i tri noći zaredom protestirali protiv ovih zakona, i bili toliko nasilni da su zapalili nekoliko kontejnera i bacili toaletni papir na pripadnike interventne policije … i koje sada policiji izručuju organizatori protesta!).

Fokus je sada na državnim medijima, koji služe kao ništa doli propaganda za Fidesz. Članovi stranaka opozicije odlučili su pokušati dospijeti u eter te su izbačeni od strane zaštitarskih plaćenika. Konačni rezultat je taj da su prihvaćeni u prosvjed protiv zakona o radu, te da su uspjeli potpuno zaokrenuti medijski narativ (kako državni, tako i opozicijski), kako NE BI govorili o zakonu o radu. Dakle, za čiji god je ovaj savez račun, na ljevici malo tko vjeruje da radničkoj klasi ili mladim ljudima nudi išta osim pokaznih vrijednosti.

Ali i Jobbik vrši svoj utjecaj, ili ne? Kako objasniti da su neke liberalne stranke prihvatile marširati s njima? Mogu li politički kapitalizirati svoje sudjelovanje u pokretu?

Ne mogu, marginalni su, čak i ako uspijevaju mobilizirati svoje pobornike, to jest, u ovom slučaju pobornici mobiliziraju stranku. Mnogo je Jobbikovih pobornika na ulicama, no to je vjerojatno testament tome koliko je stranka aproprirala ljevičarski populistički diskurs u pogledu ekonomske politike.

Tijekom prosvjeda u Budimpešti neki prosvjednici viđeni su u žutim prslucima; možemo li reći da je pokret žutih prsluka iz Francuske utjecao na prosvjednike u Mađarskoj?

Očekivali smo da će biti žutih prsluka, no umjesto njih, moramo se baviti bijelim kapama, odnosno opozicijskim zastupnicima koji denunciraju nepostojeće „nasilje“, preuzimaju mjesto sindikaliziranih radnika iza glavnog sindikalnog transparenta, te govore o narodnoj koaliciji protiv Orbana.

Vidjet ćemo kako će se ova situacija razvijati, no među bijelim kapama postoji mnogo onih koji su glasali za zakone protiv NGO-a, a neki su od njih neoliberalniji od ikoga u političkom spektru, dok su drugi pripadnici prethodne vlade koja je dopustila da dobar dio zemlje potone u dužničko ropstvo … Ove bijele kape održale su svoje govore na prosvjedu organiziranom od strane ljevice, i koliko god bilo oebshrabrujuće slušati ih kako izgovaraju svoje prazne rečenice i nude radnicima simbolički otpor, nisu uspjeli učiniti niti reći išta o čitavoj gomili nekih 30 000 ljudi koji im u lice skandiraju pozive na generalni štrajk. Naime, uz svo njihovo propovijedanje nasilja, ne uspijevaju koncipirati ideju štrajka! Dakle, žuti prsluci će zasad morati pričekati.

Određeni sindikalni vođe govore o štrajku protiv samog zakona; mislite li da je to moguće? Koji su sektori radnika razljućeniji ovim „robovskim zakonom o radu“?

Mnogo sindikata izrazilo je interes za pokretanje štrajka, a pripremaju se i blokade autocesti. Međutim, imamo li u vidu odabir trenutka, i njihovu pasivnost u medijima, ne polažemo u to velike nade. Sindikalno članstvo je na niskoj razini, a štrajkačke blagajne prazne. Čini se da su učitelji i sindikat Vasas (metalurški radnici), kao i kemijski radnici, najradikalniji (u svom diskursu i prema samopoimanju), no tek su danas najavili da će početi organizirati generalni štrajk ako predsjednik (János Áder) stavi svoj potpis na prijedlog zakona. Mislio sam da su počeli takvo što planirati puno ranije. Sindikalna politika također je problematična, jer je poznato da je mnogo sindikalnih čelnika u dosluhu s Fideszom, dok je njihov manevarski prostor za štrajk i mobilizaciju iznimno nizak, zbog prijašnjih rundi oslabljivanja radničkih prava. Međutim, čini se da se barem zasad kreću u politiziranijem smjeru, dok se tijekom proteklih osam godina sva sindikalna aktivnost striktno uokvirala kao „apolitična“.

Želite li nešto dodati za kraj?

Prijateljsko upozorenje za čitatelje LeftEasta: izgradite moć u pokretu prvi ili riskirate da budete kooptirani, jer liberali i centristi imaju vidljivost i umijeće operiranja medijskim poljem. Moguće je da ćemo vrlo skupo platiti naivnu pogrešku, no prerano je za reći kako će se situacija razviti.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve