Liberali još uvijek misle da će utvrđivanje činjenica zaustaviti desnicu

"Za današnje liberale, standardni pristup borbi protiv desnice provjera je činjenica koje iznosi. Međutim, konzervativci nisu natjecatelji u debati: vode političku borbu i usmjereni su na pobjedu. Utvrđivanje činjenica neće nas spasiti."

Predsjednik SAD-a Donald J. Trump za svojim stolom u Ovalnom uredu u petak navečer 21. prosinca 2018. godine s naslaganim dokumentima koji čekaju njegov potpis (foto: Shealah Craighead, izvor: The White House @ Flickr)
Za današnje liberale, standardni pristup borbi protiv desnice provjera je činjenica koje iznosi. Međutim, konzervativci nisu natjecatelji u debati: vode političku borbu i usmjereni su na pobjedu. Utvrđivanje činjenica neće nas spasiti.



Recenzija knjige Davida Plouffea A Citizen’s Guide to Beating Donald Trump (Viking, 2020).



U svetoj tradiciji brzopleto napisanih predizbornih knjiga koje smjesta padaju u zaborav, A Citizen’s Guide to Beating Donald Trump Davida Plouffea prilično je standardni primjer. Uzmemo li u obzir autorov profil (Plouffe je radio kao voditelj kampanje Baracka Obame 2008. godine, a tom je činjenicom ukrasio i naslovnicu knjige, kako bi informirao one koji toga još nisu svjesni), nužno je napomenuti da će se čitateljice i čitatelji koji očekuju masterclass iz ozbiljne strategije, nažalost razočarati. Kao što sam već pisao, Plouffe je u biti potrošio dvije stotine stranica kako bi pripadnicama i pripadnicima baze Demokrata poručio da se posvete agitaciji, pobrinu da su im se prijatelji registrirali kako bi mogli glasovati, te da redovno objavljuju postove na društvenim medijima.
 
Dovoljno je reći da knjiga (koja se navodno bavi time što obična osoba može učiniti kako bi se borila protiv Trumpa), vrvi banalnim anegdotama iz Plouffeove karijere, te da su njezini uvidi u vođenje kampanje ili političku strategiju, sramotno neuvjerljivi. Iako knjiga zbog svega toga predstavlja dosadno čitalačko štivo, poprilično su me prenerazili određeni odlomci, u kojima autor objašnjava na koji način želi da se pristalice liberalizma bore protiv konzervativizma online tijekom izborne sezone. Među uputama koje Plouffe nudi svojem čitateljstvu, najjasnije je ocrtana ona u kojoj se osvrće na to kako bi trebali reagirati na desničarske narative na društvenim medijima. Njegova premisa je jednostavna i poznata:
Trump laže neviđenim tempom, a njegovi suučesnici u Fox News/Sinclair/Breitbart medijsko-zabavnom vorteksu iz pakla brane sve do jedne (…) Mlađim glasačima naturat će se predizborni spotovi u kojima će se tvrditi da je kandidat Demokrata slizan s industrijom fosilnih goriva, i da neće učiniti ništa po pitanju klimatskih promjena. Neodlučnim biračima koji mare o pitanju zdravstvene skrbi reći će da se naš kandidat protivi univerzalnoj zdravstvenoj skrbi (…) Nevjerojatne tvrdnje – osim što nisu svima nevjerojatne. Štoviše, Trumpova kampanja već je potrošila milijune dolara na ovakav tip digitalnih oglasa u saveznim državama koje će biti ključne za ovu borbu (…) Ne moramo pratiti Trumpov stroj u stopu, ali je nužno da ga zaspemo odgovorima u tolikom broju i u toliko mnogo medija da se to može mjeriti s ovim jednim ogromnim predsjedničkim megafonom, ne po snazi (…) već po brojnosti.
Poprilično je ironično da odlomak koji prethodi odjeljku o utvrđivanju činjenica sadrži toliko očitih izmišljotina. (U Plouffeovu obranu, u vrijeme pisanja knjige – tijekom ljeta 2019. godine – nije znao da će Joe Biden biti predjsednički kandidat Demokrata. Čak i ako bude izglasan u nepromijenjenoj formi, Bidenov plan zdravstvene skrbi uskratio bi osiguranje mnogima, a praktički je izjavio da namjerava staviti veto na plan Medicare za sve (Medicare for All). Usto, tijekom prvog kruga je opravdano prozvan zbog svojih veza s industrijom fosilnih goriva (…) između ostalih stvari.
 
U svakom slučaju, čak i ako pretpostavimo potpuno i neiskvareno poštenje opcije Demokrata, Plouffeov plan za borbu protiv desničarskih narativa izlizan je i nedostaje mu mnogo toga:
Na Facebook zidu jednog od nekadašnjih prijatelja s fakulteta ugledate nešto o „istraživanju“ koje pokazuje da će, pobijedi li kandidat Demokrata, kriminal porasti za 50 posto, dok će se silovanja i ubojstva koje čine imigranti bez dokumenata utrostručiti. Uzmite si trenutak za frustraciju, tužno uzdahnite, ali onda mirno odgovorite tako što ćete podijeliti sadržaj koji pokazuje posvećenost Demokrata povećanju sredstava za lokalne policijske snage; statistike koje pokazuju da imigranti čine manje zločina od onih koji su rođeni u ovoj zemlji; posvećenost našeg kandidata tome da se sveobuhvatnom reformom konačno razriješi izazov koji predstavlja imigracija, uz pametne, humane mjere sigurnosti na granici, temeljene na tehnologiji.
Kasnije u knjizi Plouffe čak imaginira jednu stranu hipotetskog razgovora s ujakom iz države u kojoj vlast drže Republikanci i koji je opsjednut teorijama zavjere, te koji na internetu objavljuje sadržaje o kandidatu Demokratske stranke i infanticidu. Neću vas zamarati još jednim citatom, ali ideja se u biti svodi na to da bi pristalice liberalizma trebale pristojno provjeravati činjenice u pozadini takvih dezinformacija – a u idealnoj varijanti priložiti poveznice na konzervativnije izvore, poput Wall Street Journala, kako bi njihovi poznanici i rođaci iz redova Republikanaca bili nadjačani logikom te prisiljeni na priznavanje poraza.
 
Plouffe priznaje kako to možda neće uvijek funkcionirati, ali je svakako upadljivo da tome posvećuje nekoliko ključnih odlomaka knjige. Otkad znam za sebe, intelektualni predvodnici Demokrata opsjednuti su provjeravanjem činjenica i tvrde da je osporavanje desničarkih dezinformacija ključ nadjačavanja dominacije Republikanaca. Izostavimo li nekoliko referenci koje su specifične za aktualni trenutak, Plouffeova uputa vjerojatno je mogla biti napisana u bilo kojem trenutku tijekom proteklih dvadeset ili trideset godina.
 
Ovo ponavljanje je znakovito, jer sugerira kako mnogi liberali i dalje vjeruju da Demokrati gube izbore zbog loše epistemologije, a ne zbog politike. Koliko mogu razabrati, u tome se sastoji temeljna formula Plouffeove teze, kao i mnogih drugih sličnih njoj: 1) Desnica proizvodi dezinformacije [Demokrati jedu djecu, klimatske promjene su varka, itd.]; 2) Navedene dezinformacije diseminiraju se preko moćnih medijskih kuća kao što je Fox News; 3) Ljudi internaliziraju neistinite činjenice i empirijski lažne narative; 4) Bez dovoljno otpora i provjere činjenica, Demokrati gube. Činjenice govore u prilog Demokratima, ili barem tako glasi logika – dakle, izostanak činjenica jača konzervativizam.
 
Ako je nekima ova priča uvjerljiva, vjerojatno je tome tako zato što sadrži zrno istine. Općenito gledajući, američki konzervativci su bili bolji od svojih liberalnih rivala u kreiranju moćnih medijskih poduzeća, a medijske kuće poput Foxa i Breitbarta očigledno posvećuju dosta vremena dezinformiranju svojih gledateljica i gledatelja. Također, unatoč tome što je suočen s pregršt konkurencije, Donald Trump vjerojatno laže više od ikoga.
 
Međutim, konzervativizam je u konačnici politički projekt, a ne maligni sustav pružanja informacija. Većinu ljudi koji se nalaze na konzervativnim stajalištima neće pokolebati članak iz Wall Street Journala ili kolumna u kojoj Glenn Kessler dodjeljuje teoriji zavjere o rodnom mjestu Baracka Obame pet Pinokija – čak ni ako on očigledno proturječi njihovom stavu. Činjenica, sama po sebi, nije ništa dok ne postane dio većeg narativa – a oni su uglavnom ti koji zapravo strukturiraju politički identitet. U tom pogledu, spremnost desnice na prihvaćanje populističkog narativa mnogo je relevantnija od očitih neistina koje se toliko redovno upošljavaju u njezinoj službi. Dakle, ako smo uistinu ozbiljno oko potiskivanja konzervativne dominacije, utvrđivanje činjenica nikada neće biti zamjena za politiku.




Vezani članci

  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život Prosvjedi u Srbiji početkom srpnja bili su potaknuti nizom laži i manipulacija kojima je vlast pokušala prikriti katastrofalno upravljanje pandemijom koronavirusa. Učinivši si medvjeđu uslugu pobjedom na izborima na kojima je parlament ispražnjen od opozicije, Vučićeva ambicija da održi privid demokracije u državi kojom vlada autokratski dodatno je dovedena u pitanje uslijed žestoke represije policijskih snaga protiv heterogene mase ljudi koja je izašla na ulice da iskaže svoje nezadovoljstvo na jedini preostali način u Vučićevoj Srbiji.
  • 2. kolovoza 2020. „Zašto glumiš marksista?“ "Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 26. srpnja 2020. Toplinski valovi globalno su sve dulji i učestaliji "Nova studija donosi „nedvosmislene indikatore“ da globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, već da i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice inzistiraju kako je „vrijeme za pasivnost prošlo“."
  • 26. srpnja 2020. Službeno je – Steven Pinker priča gluposti "Kada Steven Pinker uporno tvrdi da se stanje u svijetu sve više poboljšava, dobar dio njegova argumenta temelji se na tvrdnjama o smanjenju globalnog siromaštva. Međutim, novi izvještaj UN-ova stručnjaka za temu siromaštva poništava navedeni argument, demonstrirajući kako je globalno siromaštvo ostalo gotovo nepromijenjeno tijekom posljednjih četrdeset godina."
  • 19. srpnja 2020. Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice? "U Njemačkoj je Heideggerova popularnost na ekstremnoj desnici povezana s načinima na koje njegova filozofija legitimizira regionalni environmentalizam, populizam i kulturni rasizam ekstremne desnice. Njegova vizija nacionalnog tubitka (Dasein), specifičnog kolektivnog bića utemeljenog na zajedničkom duhu, tradiciji i uronjenost u lokalno, pruža suvremenoj njemačkoj ekstremnoj desnici viziju bijelog identiteta koji ujedinjuje „narod“ i „elitu“ na temelju privrženosti lokalnom i „običnim ljudima“ te njegovu glorifikaciju putem rasijalizacije inferiornog kulturnog i religijskog „Drugog“."
  • 19. srpnja 2020. Izvještaj s 218. plenuma Filozofskog fakulteta + izjava za medije Na 218. plenumu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanom 13. srpnja, raspravljalo se o nepravilnostima u procesu izbora dekana FFZG-a i održavanju sjednice Senata na kojoj je valjalo odlučiti hoće li kandidatura većinski izglasanog profesora Jovanovića biti prihvaćena, o prirodi smjene dekanice Filozofskog Vesne Vlahović-Štetić i postavljanja o. d. dekana Miljenka Šimprage na čelo istog. Izglasane su tri točke (odbijanje razrješenja dekanice i postavljanja Šimprage za o. d. dekana, te umjesto njega potvrđivanje demokratski izabranog o. d. dekana Bagića), koje su usmjerene prema Senatu. Uspostavljene su radne grupe i najavljene daljnje akcije te širenje fronte.
  • 19. srpnja 2020. Ne možemo govoriti o rasizmu bez razumijevanja bjelačkosti "Bijeli životi već su bitniji od drugih, stoga proklamirati da su bitni znači pridati im dodatnu vrijednost, što nas opasno približava terenu bjelačke supremacije. To ne znači da su sve bijele osobe u zapadnim društvima materijalno dobro zbrinute ili da ne trpe oskudicu, nego da to nije posljedica činjenice da su bijeli. Crni životi i dalje su obezvrjeđeni, a kako bismo došli do željene situacije u kojoj su svi životi (uistinu) bitni, prvo oni moraju ostvariti paritet tako što će postati bitni. Ovo uistinu nije toliko teško razumjeti, osim ako to odabirete ne razumjeti."
  • 12. srpnja 2020. Argumenti u korist javne prehrane Dok globalno 820 milijuna ljudi gladuje, a 57 milijuna u najbogatijim zemljama koristi besplatno dijeljenu hranu, najmanje trećina proizvedene hrane propada prije konzumacije. Postojeća proizvodnja, alokacija i priprema hrane bazirana je na tržišnim odnosima, kupovnoj moći pojedinaca i pojedinki te kućanskom radu. Javno zdravstvo, školstvo i skrb pokazuju da u nekim domenama postoje optimalnije i efikasnije solucije. Sustav javne prehrane dostupne cijelom stanovništvu mogao bi uključiti kapacitete privatnog sektora, osigurati pravedan otkup lokalno proizvedene hrane i staviti naglasak na ekološki održiva rješenja.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve