Protiv britanske kozmičke desnice u usponu ljevica se mora boriti razumom

Termin „teorija zavjere“ maglovita je i diskutabilna sintagma, kojom se na različitim razinama preciznosti opisuje širok raspon ideja. Mnogi od blažih primjera sadrže neke elemente istine, no među glavnim govornicima na subotnjem skupu bio je David Icke, čovjek koji vjeruje da svijetom vlada tajna rasa kameleonskih ljudi-guštera iz svemira koji piju krv. Još su više uznemirujući bili brojni vidljivi izlošci sljedbenika QAnona, brzorastuće uradi-sam mreže teorija zavjere, utemeljene na ideji da Donald Trump provodi tajni rat protiv sotonističke, liberalne kabale od očiju skrivenih državnih dužnosnika i dužnosnica koja koristi pedofiliju i žrtvovanje djece kako bi kontrolirala svijet.

Unatoč ovoj blatantno apsurdnoj premisi, QAnon je nedavno pronašao nove sljedbenike među onima koji su nezadovoljni situacijom, ali nisu politički angažirani. Proteklog su vikenda sljedbenici organizirali stotine okupljanja diljem svijeta, nastojeći privući nove pristalice naizgled bezopasnim heštegom #SaveOurChildren. Međutim, putanja kojom se ovaj pokret kreće daleko je od bezazlene. Među njezinim zajedničkim koordinatama je „Oluja“ („the Storm“), predstojeći biblijski konačni sud, tijekom koje će Trumpovi neprijatelji biti uhićeni ili smaknuti. Neki sljedbenici su malo požurili, pa je tako QAnon već inspirirao desetke nasilnih incidenata, uključujući i jedno umorstvo.

U suočavanju s ovakvim očiglednim besmislicama, instinktivni odgovor većeg dijela ljevice je ustajanje u obranu razuma i s njime povezanih institucionalnih oslonaca, poput znanosti i stručnosti. No, razmotrimo li ranije manifestacije istog impulsa, kao 2016. godine za vrijeme moralne panike oko „post-istine“, jasno je da ovdje postoje i zamke za ljevicu. Ovoga se puta moramo čuvati da ne upadnemo u zamku i naizgled se svrstamo na stranu establišmenta pod krinkom liberalnog razuma.

Budimo sasvim jasni: lijeva politika jest projekt razuma. Počiva na ideji da čovječanstvo, pod uvjetom da za to postoje pravi uvjeti, može iskoristiti razum kako bi bolje razumjelo svijet i kolektivno djelovalo na njegovoj promjeni. Ne vjerujete li u tu mogućnost, konzervativni ste. Međutim, to ne znači da moramo prigrliti pojednostavljeno ili eterično poimanje razuma.

Premda i liberalizam vjeruje u razum, razlikuje se od ljevice u nekoliko važnih aspekata. Prije svega, dok liberalizam vjeruje da je sposobnost rasuđivanja u domeni diskretnih, autonomnih pojedinaca, ljevica tumači razum i kao kolektivni kapacitet. Dapače, korištenje razuma ima najveći potencijal utjecati na svijet kada postane kolektivni projekt u kojem, pod pravim uvjetima, te uz prave alate i organizaciju, može sudjelovati čitava populacija. I znanost i demokracija sadrže ovu ideju, ali je jasno da je trenutno ne utjelovljuju u potpunosti.

Primjerice, istina je da su financiranje, fokus, a time i znanstvena praksa iskrivljeni kapitalističkim porivom prema maksimizaciji profita i društvenih nejednakosti. Također je istina da demokraciju kakvu trenutno prakticiramo potkopavaju i prazne od njezina sadržaja elite koje se žele dodatno obogatiti. Međutim, ove elite nisu akteri koji slobodno biraju svoj put, prilagođavajući svijet svojoj volji. One su i same uhvaćene u dinamiku kapitala i njome potaknute. Većina ovoga odvija se na otvorenom, čak i kada se čini da se naša isprepletenost s kapitalom odvija iza naših vlastitih leđa. To znači da ne možemo svoje probleme riješiti povratkom u svijet iz 2015. godine, ili kad god da je navodno liberalni razum posljednji put carovao. Stvari nisu funkcionirale ni onda i očigledno nam je potrebno nešto novo. Ljevica radi na projektu kojem je cilj širenje opsega kolektivnog razuma i njegovih demokratskih institucija.

Ova priča kompleksnija je od moralističke pripovijesti o dobru koje pobjeđuje zlo. Jednom kada prihvatimo da smo svi uvučeni u probleme s kojima se suočava cijeli svijet, njihovo rješavanje postaje puno zahtjevniji zadatak od pukog svrgavanja neke tajne kabale. Međutim, to ipak znači da možemo adresirati stvarne svjetske probleme i iskustva zbog kojih ljudi mogu završiti u zečjoj rupi ekstremno desnih teorija zavjere, i za njih ponuditi bolja objašnjenja i rješenja.

To ne znači da možemo razumom razuvjeriti ljude od njihovih osiromašenih uvjerenja, barem ne na neki jednostavan način. Populariziranje lijeve analize može imunizirati ljude prije negoli se zaraze ovim idejama, no jednom kada se na njih nakače, postaju imuni na nas. Tako da bismo, dok razmatramo kako zaustaviti reprodukciju ovih pokreta, trebali od njih nešto i naučiti. Ne iz njihova sadržaja, već iz njihove forme.

QAnon podsjeća na ogromnu igru roleplayinga u alternativnoj stvarnosti u kojoj sudionici moraju aktivno participirati u dešifriranju tragova. Ljudima je to uzbudljivo i izaziva popriličnu ovisnost. Svjetonazor QAnona pruža osjećaj zajednice i mesijanskog poslanja. Priče o sotonističkim elitama i reptilima koji sišu krv nekima pomažu pobjeći od svakodnevnih realnosti života te iznova očuditi svijet. Ljevica mora u vlastitoj povijesti locirati drugačije metode adresiranja takvih potreba. U konačnici, upravo je ljevica izumila moderne rituale kolektivnosti u 19. i 20. stoljeću, a određene alate moguće je pronaći i u razigranoj kulturi hakiranja iz 1980-ih i 1990-ih. Takve taktike zasigurno je moguće iznova osmisliti i strateški dizajnirati tako da uvijek vode natrag prema participativnom projektu kolektivnog razuma. QAnon je ukazao na dio teritorija na kojem će se voditi politička bitka u 21. stoljeću – vrijeme nam je da se uključimo u igru.