Sto godina Addisonovog zakona

Addisonov zakon o stanovanju i urbanom planiranju omogućio je tijekom međuraća veliku stambenu rekonstrukciju u Ujedinjenom Kraljevstvu, ostvarenu putem subvencioniranja stambenih kompleksa za radničku klasu te kontroliranja privatne otimačine zemljišta. Model niskih kuća s vrtovima, uglavnom na periferiji grada i u blizini tvornica, karakterističan za ovu društvenu reformu, osiguravao je dostojanstven krov nad glavom za radnice i radnike, ali i glasačku bazu za laburiste. Stotinu godina kasnije, lekcije o državno zajamčenom stanovanju i javnom vlasništvu možda su i jedini orijentir za prevladavanje stambene krize.

Kuće u nizu u naselju Becontree u Dagenhamu, oko 1932. godine (izvor: Historic Barking and Dagenham @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Prije stotinu godina Addisonov zakon je prebacio na državu odgovornost za stambene kapacitete radničke klase i time otvorio put gradnji stotina tisuća državnih jedinica socijalnog stanovanja.

Političke bitke koje se proteklih godina vode oko socijalnog stanovanja uglavnom su se usmjeravale na plodove iz perioda nakon 1945. godine, odnosno stambene višekatnice i ostalu vrlo simboličku arhitekturu. Još uvijek se nosimo s kontraefektima masovne implementacije radikalnih građevinskih tehnika, trpimo reperkusije politike prava na otkup stanova i svjedočimo pohodima na uništavanje stambenih kompleksa zbog krimena izostanka maksimizacije povrata na potencijalnu vrijednost zemljišta. Međutim, u srpnju 2019. godine bilježimo stotinu godina od implementacije Zakona o stanovanju, urbanom planiranju itd. (Housing, Town Planning, &c. Act) iz 1919. godine – pokretanja masivnih državnih stambenih intervencija, koje su postavile strukture pomoću kojih se cijela priča odigrala.

 

Socijalno stanovanje koje osiguravaju lokalne vlasti postoji u Ujedinjenom Kraljevstvu još od kasnog 19. stoljeća, ali tek je pokolj iz Prvog svjetskog rata, te spoznaja da britansko radništvo nije samo u lošem fizičkom stanju, već i podložno iskušenjima ljevice, pogurali stambeno pitanje na prvo mjesto. Premijer David Lloyd Green, poznat po predizbornoj strategiji iz 1918. godine koja se temeljila na obećanju „domova dostojnih heroja“, naložio je arhitektu Johnu Tudoru Waltersu da pripremi izvještaj o stanju stambenih kapaciteta radničke klase.

 

Izvještaj Tudora Waltersa sadrži niz prijedloga o načinu uređenja stambenih jedinica, temeljenih na modelu niskih kuća s terasom i dvojnih kuća, u kojima su navedene ključne preporuke – najmanje tri sobe u prizemlju i tri spavaće sobe na prvom katu. Namjera je bila da se, na temelju arhitekture „vrtnih gradova“, koja se već razvijala u privatnom sektoru, postave parametri osnovnih stambenih jedinica za nekoliko budućih generacija, i nadmaše postojeće regulacije iz prethodne, u velikoj mjeri meliorativne legislative.

 

Kako bi stimulirao izgradnju ovih kuća, ministar stanovanja Christopher Addison sastavio je ono što će postati poznato kao Addisonov zakon. Iako je već postojao koncept koji je određivao kakav će se tip stambenih jedinica graditi, Zakon je uveo dvije značajne inovacije. Prva je bila obvezivanje lokalnih vlasti na pripremu plana za osiguravanje domova radničkoj klasi, time signalizirajući pomak od poimanja stambenih projekata kao zanemarivih potpora za radnike, do toga da bi trebali biti glavna odgovornost države. Druga inovacija bio je sustav financiranja u sklopu kojeg je određen i način na koji će se izdavati zajmovi i prikupljati renta, ali koji je obuhvaćao i opsežan paket ovlasti provođenja obveznog otkupa kako bi se potrebno zemljište stavilo u javno vlasništvo.

 

Rezultati su vidljivi na mjestima kao što je Becontree u Essexu, lokaciji najprominentnije implementacije Zakona od strane gradskog vijeća Londona, trenutno najvećem kompleksu socijalnog stanovanja u Britaniji, koji broji više od 25 000 stambenih jedinica. Kuće su izgrađene prema preporukama Tudora Waltersa, u potpunosti niske gradnje i male gustoće, s prednjim i stražnjim vrtovima, te su do danas ostale prigradskog tipa. Poput mnogih stambenih naselja, kompleks je bio povezan s industrijom te je postao rezidencijalna baza za radnike u dagenhamskim tvornicama automobila. U tom području konzistentno se glasuje za laburiste, iako ih danas predstavljaju Margaret Hodge i Jon Cruddas, osobe koje ne reprezentiraju Laburističku partiju kakvu poznajemo nakon 2015. godine [pod vodstvom Jeremyja Corbyna, op. prev.], a budući da je deindustrijalizacija povremeno popraćena i mobilizacijom ekstremne desnice, Britanska nacionalna stranka (BNP) zauzela je 2006. godine dvanaest vijećničkih mjesta.

 

Ovime se stavlja naglasak na jednu od neumoljivih činjenica o osiguravanju stambenih kapaciteta radnicima: time se jača podrška u bazi – zbog čega su se David Cameron i George Osborne narugali Nicku Cleggu, objašnjavajući mu kako socijalno stanovanje „samo proizvodi laburističke glasače“ – ali i otupljuje antagonizam. Zakon potječe iz vremena kada je bauk komunizma na vrhuncu, a rečenica iz Zakona koju se često citira, i pripisuje tadašnjem ministru Odbora lokalne vlasti glasi: „Novac koji ćemo utrošiti na stanovanje je osiguranje protiv boljševizma i revolucije.“

 

Unatoč različitim krizama zbog kojih su stope subvencioniranja i financiranja bile nestalne, inicijalnim Zakonom sagrađeno je više od 200 000 domova, a naknadnim je Zakonima do konca 1930-ih omogućena gradnja više od milijun domova u vlasništvu lokalnih vlasti i uz ubiranje postojanih priljeva rente. Rezultati nisu estetski upečatljivi, i uglavnom se ponavljaju slični tipovi kuća izgrađeni na periferiji umjesto u centru grada, te stoga ovisni o automobilima, ali ideja o potpunom redizajnu grada neće se pojaviti sve do idućeg rata, kada će lokalna vijeća osigurati gotovo polovicu od 400 000 stambenih jedinica koje su izgrađene na vrhuncu 1968. godine.

 

Danas lokalna vijeća konačno kreću u novi ciklus gradnje, iako kroz fleksibilizaciju pravila o financiranjima i poneku inovativnu poluprivatnu inicijativu. Nema mnogo prilika za veliku rekonstrukciju, osobito zato što će ekološki faktori sve više potencirati obnovu postojećih kapaciteta umjesto izgradnju novih. Međutim, i dalje postoje lekcije koje treba uzeti u obzir, a stvarni dokazi nalaze se onkraj estetike: u odvažnom zakonodavstvu koje uspijeva olabaviti privatni stisak nad zemljištima i subvencionirati izgradnju dostojanstvenih domova koji se pritom nalaze i u javnom vlasništvu, i od kojih svi možemo imati koristi.
Douglas Murphy je pisac, nastavnik i arhitekt. Njegova najnovija knjiga je Nincompoopolis: The Follies of Boris Johnson (Repeater, 2017).

Vezani članci

  • 3. kolovoza 2012.
    Featured Video Play Icon
    Olimpijske igre – vladin cinični dar investitorima
    Donosimo prijevod mini-intervjua s Douglasom Murphyjem koji je SkriptaTV snimila u studenom 2011. u Zagrebu, kada je u sklopu programa Metodologije valorizacije u organizaciji Centra za dramsku umjetnost održao predavanje „Spomenik čemu?“. U intervjuu govori o visokom obrazovanju u Ujedinjenom Kraljevstvu, Olimpijskim igrama i ulaganjima javnog novca u masivne arhitektonske projekte u gradovima domaćinima. U predavanju se pobliže bavi jednom takvom investicijom - u ogromni „ArcelorMittalOrbit“ toranj, izgrađen u sklopu priprema za Olimpijske igre u Londonu.
  • 31. srpnja 2019. Skvotiranje je deo stambenog pokreta Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.
  • 9. kolovoza 2020. 250 stvari koje trebate znati ako se bavite arhitekturom Kritika kapitalističke arhitekture iz lijeve perspektive usmjerena je na arhitekturu vođenu profitom, a ne ljudskim potrebama. Kada se ozbiljnom promišljanju političke geografije i urbanizma doda i prstohvat književnosti, dobije se lucidni kompendij za arhitekte_ice Michaela Sorkina. Set arhitektonskih znanja u tom slučaju postaje sveobuhvatan i uključuje poznavanje aeroelastičnog vibriranja, običajnosti sahranjivanja kroz povijest, gradnje hramova prije dva tisućljeća, značaja vitamina D, nagiba rampe za osobe s invaliditetom, koje drveće uklanja ugljični dioksid iz atmosfere, kao i toga otkuda dolaze sirovine i kolike su nadnice građevinskih radnika, brojnih imena iz pejzažne arhitekture, ali i marksizma, psihoanalize, historije, filozofije, sociologije, književnosti itd. Za ovakvo kontekstualno razmatranje, na temelju kojeg utopija arhitekture za ljude dobiva svoje čvrste smjernice, podjednako je važno znanje o izolacijskim svojstvima različitih materijala kao i znanje londonskog taksista.
  • 24. siječnja 2010. David Harvey: Pravo na grad
  • 26. prosinca 2017. Divlji zapad tržišta najma S razvojem financijskog kapitalizma, javne politike stambenog zbrinjavanja diljem svijeta zamijenile su urbanističke politike usmjerene prvenstveno prema profitu. Zahvaljujući organiziranom otporu građana, u pojedinim europskim gradovima danas se provode solidarne politike javnog stanovanja koje predstavljaju odličan primjer političkog djelovanja ostalim organizacijama u borbi za urbanu pravdu na području bivše Jugoslavije. S arhitekticom i aktivistkinjom Prava na grad Ivom Marčetić razgovarale smo o trenutnom stanju i potencijalima javnih stambenih politika te strategijama paralelnih društvenih struktura i drugim oblicima organiziranog otpora u europskim gradovima.
  • 25. listopada 2020. Društvena temporalnost estetskih formi O simboličkim, ideološkim i klasnim dimenzijama arhitekture odnosno razlikama između suvremenih tendencija gradnje i dizajna te brutalističkih građevina iz ere socijalne države, kao i produkcijskim te konzumacijskim modelima popularne kulture i drugih kulturno-umjetničkih praksi razgovarali smo s teoretičarem i urednikom kulturne rubrike britanskog časopisa Tribune Owenom Hatherleyjem.
  • 27. prosinca 2020. Ejblistički režimi u kapitalizmu Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, uz fokus na osobe s invaliditetom.
  • 16. listopada 2011. Gradovi i građani
  • 13. prosinca 2014. Kako se jedan boemski kraj Rima bori da očuva svoju dušu
  • 4. prosinca 2011. Kognitivno mapiranje i kapitalizam u Žici: Baltimore kao svijet i reprezentacija
  • 9. srpnja 2010. Koliko je u raju terena za golf?
  • 28. siječnja 2016. Kuća gospodina Mayera: O antisindikalnom rođenju nagrade Oscar Povijest Akademije filmskih umjetnosti i znanosti, institucije koja dodjeljuje filmsku nagradu Oscar, započinje u kasnim dvadesetima - špurijusom direktora podružnice Metro-Goldwyn-Mayer-a o nužnosti sprečavanja sindikalnog organiziranja koje je u filmskoj industriji do 1926. godine već zahvatilo sektor scenskih radnika: "Novac je pristizao iz banaka na Istoku. Njime se izgradilo filmske studije i potpisalo ugovore s talentima. Kada su filmovi bili dovršeni, prihodi i profiti pripadali su studiju. No zamislite što bi se dogodilo kada bi se kopilad organizirala, predvođena onim ušljivim scenaristima. Gospodin Mayer nije volio o tome misliti, no što ako zatraže mirovine, zdravstvene beneficije i tantijeme, ili udio u profitima?"
  • 31. prosinca 2020. Kumek Filmski redatelj i performer Dario Juričan imao je krajem prošle godine premijeru novog dugometražnog dokumentarnog filma Kumek, o gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću. Međutim, redatelj nije uspio kapitalizirati ozbiljni četverogodišnji istraživački novinarski rad i prevesti ga u ambiciozniju političku analizu, zadržavajući repetitivni narativ na razini esencijalističkog moralnog prokazivanja, površnih generalizacija uz izlete u urbani rasizam i prijezira prema narodu koji je i sam navodno sklon korupciji te biranju vlastodržaca po svojoj mjeri i kada idu protiv njegovih interesa.
  • 9. kolovoza 2020. Naša mjesta i gradove oblikuju zakoni, a ne zgrade Iako je rušenje tornjeva Svjetskog trgovinskog centra 11. rujna 2001. pokrenulo refleksije o urbanističkim pitanjima, što je u SAD-u dovelo i do smanjenja intenziteta gradnje (ranjivijih) nebodera, suštinska značajka gradova sve je veća privatizacija javnog prostora. Pandemija COVID-19 pred urbaniste je postavila nove zahtjeve, uključujući i one povezane uz stambene standarde koji će moći odgovoriti na socijalne, zdravstvene i druge ljudske potrebe, te ekološku održivost. Zaraze, koje su povijesno imale ključnu ulogu u oblikovanju urbanističkog planiranja, pokazuju da su za promjene koje su išle prema poboljšanju životnog standarda najvećeg broja ljudi, zakonske regulative bile kudikamo važnije od dizajnera ikoničkih zdanja.
  • 3. rujna 2016. Politika stanovanja Iz drugarskog magazina Liceulice, uličnih novina koje funkcioniraju kao socijalno poduzeće i trenutno vode kampanju prikupljanja sredstava za nastavak rada, prenosimo tekst Iskre Krstić o politikama stanovanja: „Kao što je Surviver simulacija ‘prirodnog okruženja’, tako je i ‘borba za život’ u neoliberalnoj civilizaciji ipak samo imitacija džungle. S predstavljanjem aktuelnog društvenog sistema kao prirodnog, pitanje stanovanja se depolitizuje, a potencijali preispitivanja aktuelnog stanja pasiviziraju.“
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu
  • 23. travnja 2016. Prema sezoni bez kraja Aproprijacijom različitih srednjoeuropskih modela svojih turističkih uzora, i „mali Beč“ odnedavno se upisao na mapu važnih turističkih destinacija. Uz zanemarivanje ograničenih resursa lokacije, turistička mašinerija u svrhe brendiranja Grada Zagreba sa sobom neizbježno donosi gentrifikacijske procese, komodifikaciju i depolitizaciju kulture. Revizionizam „sretnog zaborava“ upisan je i u većinu itinerara grada, koji uglavnom izostavljaju period od 1918. do 1991. godine, u istom ključu pretvarajući Trg maršala Tita u „Kazališni trg“.
  • 24. prosinca 2019. Proizvodnja baštine Promjena od proučavanja i registriranja do konzerviranja prošlosti omogućena je do 1970-ih uspostavljanjem i globalnim širenjem mehanizama zaštite građevina važnih za nacionalnu kulturu, te njihovom primjenom i na šire predjele gradova, radnička naselja, te ruralnu i modernističku arhitekturu. Procesom uspostavljanja režima zaštite stvara se simbolička vrijednost, koja može omogućiti ekonomsku eksploataciju kroz povećavanje vrijednosti nekretnina ili inkorporiranje u turističku ponudu, što povratno dovodi do ekonomskog raslojavanja.
  • 2. prosinca 2013. Snimke izlaganjâ: Iva Marčetić i Dora Levačić, 18.10.2013.
  • 30. lipnja 2019. Stariti dostojanstveno Brutalistički centar kulture, londonski Barbican, nedavno je u jednoj od svojih slabije eksponiranih prostorija ugostio malu izložbu posvećenu iskustvu starenja i starosti u kapitalizmu. Segmenti multimedijalnog postava, baziranog na intervjuima s dvije tisuće osoba starijih od sedamdeset godina, na različitim su razinama progovorili o načinu na koji klasni položaj utječe na dužinu života i kvalitetu starenja u društvima koja počivaju na sistemskim nejednakostima.
  • 24. prosinca 2011. Žica i posljedice pogrešnih stambenih politika
  • 12. srpnja 2016.
    Featured Video Play Icon
    Stambeno pitanje i kriza stanovanja
    Pogledajte snimku tribine o stambenom pitanju i krizi stanovanja, održane 18. ožujka 2016. godine u sklopu promocije šestog broja časopisa Mreže antifašistkinja Zagreba „Nepokoreni grad“. U prostorijama zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti raspravljalo se o društveno poticanoj stanogradnji, nedostatku institucija za razvoj socijalnog i javnog stanovanja te o posljedicama politika koje nam ne jamče pravo na dom, već nas guraju u cjeloživotni dug.
  • 24. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Čovjek u prostoru
    Donosimo snimku i izvještaj s panela, održanog prvog dana simpozija Hrvatskog filozofskog društva „Čovjek u prostoru“, na kojem su o emancipatornoj dimenziji samoprodukcije i aktiviteta samosvijesti, depolitizaciji i komercijalizaciji urbanog prostora, zajedničkim i javnim dobrima kao temelju demokratskog društva, strateškim i taktičkim dimenzijama borbe za prostor te razlikama u poimanju urbanih prostora kod različitih aktera, izlagali Slobodan Sadžakov, Luka Matić, Hrvoje Jurić, Enis Zebić i Iskra Krstić, uz moderaturu Marije Selak. Prostor, koji je bio zadani fokus ovog simpozija, nadaje se kao kategorija u kojoj se prelamaju socioekonomski okviri naše stvarnosti te mogućnosti njihova nadilaženja na liniji dokidanja fokusa na privatno koje potire javno i zajedničko, kao one prostore koji naznačuju potencijal uspostavljanja jednakih materijalnih mogućnosti za većinu stanovništva.
  • 28. prosinca 2014. Zašto smo prefarbali najpoznatije berlinske grafite
  • 15. listopada 2016. Urbane sinegdohe Projekt Europske prijestolnice kulture za jedan od svojih ciljeva ima revitalizaciju postindustrijskih urbanih krajobraza. Na taj način, pod lozinkom „urbane regeneracije“, proizvode se sveobuhvatne ekonomske i socijalne posljedice. S jedne strane, potvrđuje se ireverzibilnost procesa deindustrijalizacije prelaskom na djelatnosti tzv. „ekonomije znanja“ ili „informacijske ekonomije“, dok se s druge uspostavlja klasna barijera pristupu visokokomodificiranim središnjim gradskim prostorima te održava prekarizacija radne snage u „dinamičnoj“ kulturnoj i drugim uslužnim djelatnostima.
  • 19. travnja 2016. Dom je negdje drugdje Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 29. prosinca 2019. O planu „Herkul“, stambenom izvlaštenju i deložacijama skvotova u Grčkoj "Kako se veliki nekretninski grabežljivci spremaju na napad, grčki će model stanovanja, kojega karakterizira veliki broj malih vlasnika nekretnina i visoki postotak vlasnika koji u njima i žive, početi propadati. Štoviše, ovo se događa u kontekstu naglog rasta cijena najma i potpunog izostanka ikakve stambene politike koja bi apsorbirala posljedice istog. Ovo je još jedna prizma kroz koju možemo razmatrati napad vlade na skvoterski pokret u Grčkoj: ne samo da neutraliziraju svog “ideološkog neprijatelja” i jednog od nekoliko preostalih bastiona kritike i otpora izvlaštenju, gentrifikaciji i “urbanoj revitalizaciji”, već ujedno vježbaju represivne taktike koje će upotrijebiti u nadolazećem valu stambenih deložacija i testiraju reflekse društva na ekstremno i arbitrarno nasilje."
  • 15. veljače 2011. Kapitalizam i socijalna prava
  • 1. kolovoza 2016. Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
  • 31. prosinca 2017. Razmišljati skromno Socijalistička Jugoslavija posebnu je pozornost posvećivala pitanju stambenih politika. Držalo se da je zadovoljavanje stambenih potreba stanovništva preduvjet za uspostavu egalitarnog društva. Raspadom Jugoslavije trendovi u polju stambenih politika sve više preuzimaju neoliberalne modele rješavanja ovog pitanja. Donosimo prijevod teksta F. T. Green, koji se bavi stambenom krizom u New Yorku u kontekstu aktualnih rasprava o (ne)prihvatljivosti „mikrojedinica“, minijaturnih urbanih nastambi koje postaju novi standard osiromašene populacije.
  • 23. kolovoza 2020. Studentice s uzdržavanim osobama u problemima su uslijed povećanja stanarine na UCLA-u "Povrh povećanja stanarine za stan koji je u vlasništvu sveučilišta i pandemije COVIDA-19, partner Zuleike Bravo otpušten je s posla, njezina tročlana obitelj suočila se s prehrambenom nesigurnošću, a ona već mjesecima nije podmirila osnovne troškove."
  • 31. prosinca 2019. Šest koraka prema aboliciji obitelji "Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve