Uber i Lyft prijete štrajkom kapitala

"Uber i Lyft htjeli bi da povjerujete kako se nalaze pod nepravednim napadom vlade savezne države Kalifornije koja pokušava dokinuti status vozača kao nezavisnih izvođača. Međutim, stvarnost je ovakva: Uber i Lyft vrlo su bogati i moćni, i koriste to kako bi zaprijetili štrajkom kapitala – povlačenjem investicija na način koji će naštetiti vozačima i putnicima – kako bi bilo po njihovom."

Stajalište Ubera i Lyfta, Las Vegas, Nevada, 19. studeni 2015. godine (izvor: Paul Sableman @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Uber i Lyft htjeli bi da povjerujete kako se nalaze pod nepravednim napadom vlade savezne države Kalifornije koja pokušava dokinuti status vozača kao nezavisnih izvođača. Međutim, stvarnost je ovakva: Uber i Lyft vrlo su bogati i moćni, i koriste to kako bi zaprijetili štrajkom kapitala – povlačenjem investicija na način koji će naštetiti vozačima i putnicima – kako bi bilo po njihovom.



Sudac višeg suda u Kaliforniji naložio je 10. kolovoza Uberu i Lyftu da unutar deset dana reklasificiraju vozače registrirane u toj saveznoj državi i promijene njihov status nezavisnih izvođača u status zaposlenika. Obje multimilijarderske kompanije smjesta su se žalile na odluku i krenule piljariti vrlo slične poruke medijima.
 
Dara Khosrowshahi, glavni direktor Ubera na MSNBC-u je najavio kako je izvjesno da će njegova kompanija morati prestati s poslovanjem u najmnogoljudnijoj državi SAD-a ako se sudska odluka održi: „Ako se sud ne predomisli, nije vjerojatno da ćemo u Kaliforniji biti u stanju prebaciti se hitro na model punog zaposlenja.“ Lyft je ubrzo slijedio njihov primjer, te su direktori navodno obznanili investitorima da će i oni razmotriti povlačenje u slučaju da im žalba bude odbijena. Nakon nekoliko dana, Uber je eskalirao situaciju, šaljući korisnicima e-mailove i sms poruke upozorenja o potencijalnoj obustavi poslovanja ako izgube žalbu na sudu.
 
Na prvi pogled, ovo se možda čini kao slučaj u kojem su dvije kompanije ostavljene na cjedilu, i sada se koprcaju da bi opstale jer im je poslovni model preokrenut naglavce, što je upravo medijski okvir koji su i one same postavile. Međutim, to zapravo nije ono što je na djelu.
 
Uber i Lyft nisu benevolentne firme koje posrću pred napadom države. U suštini su zaprijetile onime što nazivamo „štrajk kapitala“, taktikom pri kojoj kompanije uskraćuju resurse ili investicije kako bi postigle ono što su naumile. U kapitalističkom društvu, to je ključni alat kojim raspolažu oni koji imaju moć u perpetuiranju nejednakosti.
 
Stvar funkcionira ovako: privatna poduzeća postoje da bi proizvodila što je više moguće profita. Ako im to ne polazi za rukom, s vremenom ih veće, moćnije firme nadjačaju i izguraju s tržišta. Jedan od značajnih načina maksimizacije profita jest održavanje niskih troškova rada, pri čemu je šefovima na raspolaganju dovoljno metoda: industrijski šefovi iz prošlosti oslanjali su se na jeftini dječji rad; danas često zagovaraju slabe zakone o minimalnoj plaći ili se bore kako bi zadržali sindikate podalje od svojih poduzeća.
 
„Inovacija“ koja je Uberu i Lyftu donijela najviše profita nije bio njihova aplikacija ili usluga vožnje na zahtjev – bilo je to minimiziranje troškova rada otvorenim izigravanjem desetljeća radnog zakonodavstva, neopravdano klasificiranje svojih radnika i radnica kao „nezavisnih izvođača“ kako bi se zaobišle obveze zapošljavatelja da osiguraju osnovne beneficije zaposlenicima na puno radno vrijeme. Činjenica da im je to dosad bilo moguće činiti uz relativno malo otpora, svjedoči o njihovoj političkoj moći – Uber i Lyft nisu samo preplavili gradove jeftinim automobilima kako bi po pristupačnosti cijene nadmašili postojeću industriju taksi-prijevoznika, već su unajmili i lobiste s političkim vezama i odvjetnike, kako bi branili svoju poziciju na sudu te u utjecajnim društvenim krugovima.
 
Obje kompanije eksponencijalno su narasle koristeći ovu strategiju, koja stvara dodatni rast što atraktivnije one postaju investitorima i zajmodavcima, čime im je omogućeno spuštati cijene i dodatno se širiti, te posljedično bivati sve moćnije. Upravo je ova politička i ekonomska težina ono što čini kompanije poput Lyfta i Ubera pogodnima za štrajk kapitala: kada privatne firme narastu poput ovih kompanija, nebrojeni ljudi zbilja ovise o resursima koje te kompanije kontroliraju.
 
Nepravilno klasificirani vozači i vozačice ovise o prihodima kako bi preživjeli; lokalno stanovništvo uslijed izostanka javnih investicija u bolja transportna rješenja ovisi o prijevozničkoj infrastrukturi koju pruža privatna kompanija; izabrani dužnosnici koji su odgovorni prema svima njima suočavaju se sa značajnim i ozbiljnim pritiscima da kapituliraju pred zahtjevima kompanije. Ova bazična dinamika naglašava zašto je uokvirivanje pitanja „novca u politici“ isključivo kroz fokus na donacije političkim kampanjama preusko: kompanija koja samostalno kontrolira onoliko bogastva koliko ga posjeduje Uber, po definiciji je suviše moćna, i ima de facto moć veta nad demokratskom voljom, putem svoje sposobnosti da provede odmazdu nad većinom kako bi služila interesima svojih vlasnika.
 
Kada ljevičari i ljevičarke govore o „klasnom ratu“, referiraju na neke od nebrojenih strategija korigiranja disbalansa moći između onih koji posjeduju ogromno bogatstvo i onih koji ga nemaju. Sindikati su jedan od dobrih primjera na koji je to način moguće učiniti, te osigurati radnicima još moći, utjecaja i otpornosti protiv štrajkova kapitala negoli bi imali sami za sebe. Čak i onkraj toga, sama sposobnost određene kompanije da raspolaže tolikom moći protiv radnica i radnika ukorijenjena je u činjenici da je njezino bogastvo pod privatnom kontrolom: istinski pravedno radno mjesto kontroliraju sami radnici i radnice, kojima se jamče temeljna prava koja im osigurava snažna država blagostanja neovisno o statusu zaposlenja, te kojima nije u interesu pokrenuti štrajk kapitala protiv samih sebe.




Natalie Shure je TV-producentica i autorica čiji su članci objavljeni u Atlanticu, Slateu, Pacific Standardu, i drugdje.




Vezani članci

  • 27. rujna 2020. Beyoncéin Black Is King i zamke afričke svijesti "Postoje razlozi za uživanje u pompi filma Black Is King, osobito u vrijeme akutne rasne traume. Ipak, njegova mistika kulturne autentičnosti i blagonaklone monarhije ne bi smjela zakloniti materijalnu stvarnost svakodnevnog života. Neoliberalno upravljanje, ekstraktivni kapitalizam te militarizam i dalje uzrokuju socijalnu i ekološku devastaciju u dijelovima Afrike, obaju Amerika i šire. Sučeljavanje s ovim isprepletenim stvarnostima znači razvijanje konkretne, globalne analize, uz istovremeno opiranje metafizičkim vizijama svijeta."
  • 27. rujna 2020. Privatizacija zdravstvene skrbi u Keniji "U Keniji si samo bogati i oni s političkim poznanstvima mogu priuštiti pristojnu zdravstvenu skrb. Sve ostale ozbiljna bolest ili automobilska nesreća dijeli od propasti."
  • 27. rujna 2020. Trump namjerava ukrasti izbore i jedino ga mi možemo spriječiti U SAD-u se 3. studenog održavaju predsjednički izbori. Premda trenutni predsjednik Donald Trump najavljuje da se ne namjerava pridržavati rezultata ako mu ne budu po volji, kandidat Demokratske stranke Joe Biden ne pokazuje da ozbiljno shvaća prijetnju. Sve izgleda kao da će se ponoviti prijeporna izborna situacija iz 2000. godine, kada su Al Gore i vodstvo Demokratske stranke, suočeni s tijesnim izbornim rezultatom i nepotpunim prebrojavanjem glasova položili vjeru u Vrhovni sud, demobilizirali prosvjednu opoziciju iz baze i omogućili George W. Bushu da dođe na vlast. Ponovni ustavni puč Republikanske stranke, ovoga puta na čelu s Trumpom, koji ovih dana radi na popunjavanju mjesta u Vrhovnom sudu upražnjenog smrću Ruth Bader Ginsburg, zaustavit će samo militantna mobilizacija odozdo.
  • 20. rujna 2020. Resetiranje države blagostanja "Potrebno je potpuno resetiranje – redizajn države blagostanja za digitalno doba, ali tako da se, umjesto da poštimavamo detalje na lešini koju smo naslijedili, vratimo temeljnim principima koji su inspirirali socijaldemokrate sredinom 20. stoljeća."
  • 20. rujna 2020. Stručnost na temelju iskustva: sustav socijalne sigurnosti trebali bi osmišljavati tražitelji naknada "Povjerenstvo koje je u potpunosti sačinjeno od osoba sa življenim iskustvom sustava socijalnih naknadi pokrenulo je radni plan kako bi preuredilo sustav socijalne sigurnosti."
  • 20. rujna 2020. Sto godina Addisonovog zakona "Prije jednog stoljeća, Addisonov zakon naložio je državi odgovornost za stambene kapacitete radničke klase – i utro put izgradnji stotina tisuća državnih jedinica socijalnog stanovanja."
  • 13. rujna 2020. Protiv britanske kozmičke desnice u usponu ljevica se mora boriti razumom "Jednom kada prihvatimo da smo svi uvučeni u probleme s kojima se suočava cijeli svijet, njihovo rješavanje postaje puno zahtjevniji zadatak od pukog svrgavanja neke tajne kabale. Međutim, to ipak znači da možemo adresirati i ponuditi bolja objašnjenja i rješenja za stvarne svjetske probleme i iskustva zbog kojih ljudi mogu završiti u zečjoj rupi ekstremno desnih teorija zavjere."
  • 13. rujna 2020. Darovna ili podatkovna platforma? Kapitalistička gostoljubivost i novi platni zid Couchsurfinga "Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije."
  • 11. rujna 2020. Društvena zaraza: mikrobiološki klasni rat u Kini "Dok sekularna kriza kapitalizma poprima naizgled neekonomski karakter, nove epidemije, glad, poplave i druge „prirodne“ katastrofe koristit će se kao opravdanje za proširivanje državne kontrole, a odgovor na te krize sve će više funkcionirati kao prilika za vježbanje novih i neisprobanih protupobunjeničkih mjera. Dosljedna komunistička politika mora moći zajedno sagledati obje te činjenice. Na teorijskoj razini to znači razumijevanje činjenice da je kritika kapitalizma osiromašena ako se odvaja od prirodnih znanosti. No, na praktičnoj razini to također podrazumijeva da je jedini politički projekt koji je danas moguć onaj koji je sposoban orijentirati se na terenu definiranom globalnom ekološkom i mikrobiološkom katastrofom, kao i djelovati u ovom stanju neprestane krize i atomizacije."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve