Tatiana Cozzarelli
28. lipnja 2020.
Nema Stonewalla bez neredâ
Pedeset i jednu godinu nakon pobune u Stonewallu – borbe za dekriminalizaciju LGBTIQ+ osoba, u kojoj su ključnu ulogu odigrale nebijele transfeminine seksualne radnice – sistematično i sistemski ugnjetavane populacije SAD-a pokrenule su najveći ustanak u povijesti države, boreći se protiv policijske brutalnosti kao neosporivog agenta imperijalizma, bjelačkog supremacizma i kapitalističkog patrijarhata. U oba slučaja, unatoč legitimnosti nereda kao eksplozije gnjeva potlačenih naspram opresivnog statusa quo, potrebno je organizacijskim naporima ekspandirati revolucijski potencijal prve bačene cigle.
Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave stonewallskih nereda iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da su neredi ugnjetavanih ljudi prije svega pitanje oslobođenja.
„Kolektivno nas je obuzeo osjećaj da nam je dosta ovakvih sranja. Nismo dogovarali konkretnu akciju, nego je sve ono što nam se godinama nakupljalo, jedne večeri, upravo na tom mjestu, konačno buknulo, nije se radilo o organiziranom prosvjedu. (…) Nismo namjeravali krotko poći u noć i dopustiti policajcima da nas maltretiraju – po prvi puta smo pružili otpor, i to ozbiljan otpor, na što oni nisu bili spremni. U zraku se osjećala dugo iščekivana sloboda i bili smo spremni za nju se boriti. Borba je poprimila različite oblike, ali je najvažnije to da nismo imali namjeru ustuknuti. I nismo.“
– Michael Fader, veteran Stonewalla
Možemo zamisliti da ove rečenice izgovara, piše i proživljava Crna mladež koje sudjeluje u pobuni u Minneapolisu i drugim dijelovima zemlje, zahtijevajući pravdu za Georgea Floyda i kraj policijskim brutalnostima. Dok ovo pišem, ljudi širom zemlje, predvođeni mladim Crnim osobama, prkose policijskim satovima, sukobljavaju se s policijom i Nacionalnom gardom, razbijaju prozore i pale zgrade. Sve se to događa u kontekstu pandemije korona virusa koja disproporcionalno ubija Crne ljude. Ljudi se suočavaju sa suzavcem, policijskim pendrecima i desničarskim prosvjednicima u cijeloj Americi. Diljem zemlje poručuju: „Dosta nam je ovog sranja.“
Današnjim danom započinje obilježavanje Mjeseca ponosa, tijekom kojega se komemoriraju stonewallski neredi iz 1969. godine.
Da, LGBTQ+ pokret nastao je upravo iz nereda. Možda to pojedinim bogatim, bijelim gejevima koji trenutno progovaraju protiv „nasilnih“ prosvjeda nije najugodnije čuti, ali stonewallski neredi postavili su temelje LGBTQ+ pokreta.
Sama riječ „neredi“ poziva na polemiku. Pod njom se može podrazumijevati bezumna rulja koja uzrokuje uništavanje bez posebnog razloga. Naposljetku, neki bijelci sudjeluju u neredima nakon sportskih događanja. Međutim, napomenimo da se zbog toga ne suočavaju s policijskom represijom.
Međutim, kvir i nebijele osobe – oni_e među nama koje ugnjetava kapitalistička eksploatacija i opresija, znaju da neredi u našim rukama postaju nešto drugo. Oni su vrisak protiv nagomilanih godina gutanja srama, bijesa i straha. Radi se o eksploziji gnjeva zbog desetljeća, pa čak i stoljeća opresije. Riječima Toni Morrison, „Najviše me iznenadilo koliko su dugo čekale_i one_i koje_i su pokrenule_i nerede. Koliko su se dugo kontrolirale_i. Nisu bile_i spontane_i, nego su se suzdržavale_i. Dugo su čekale_i pravdu koja nikada nije stigla. O tome nitko ne govori.“
Odnosno, kako je to formulirao CLR James: „Jednom kada se povijest počne pisati na pravi način, ljudi će se čuditi umjerenosti i dugotrajnom strpljenju masa, a ne njihovoj brutalnosti.“
Ljudima poput Marshe P. Johnson, Crne trans žene, kao i Sylvije Rivere, bilo je dosta samokontrole. Stonewall su pokrenule žene kao što su Johnson i Rivera – nebijele transfeminine seksualne radnice, izložene neprestanom maltretiranju policije. Bilo im je dosta suzdržavanja. U članku iz 1969. godine, Stonewall je opisan kao „Osvetničko obrušavanje na izvor represije – gej barove, racije i mafijašku te policijsku viktimizaciju i eksploataciju klinaca iz zajednice.“ Na policajce su bacale kamenje, zapalile su kante smeća na ulici i tukle se s policijom kako bi oslobodile one koje su uhićene_i.
Mark Segal, veteran Stonewalla, prisjeća se:
Te smo noći bili beskrajno sretni jer smo uzvratili udarac! A to nikada prije nismo učinili. (…) Zajedno smo se odlučili osloboditi okova opresije. (…) Te je noći policija utjelovila opresiju religije, obitelji, crkve i svih ostalih elemenata društva iz kojih je prema nama dolazila mržnja.
Sukobi na ulicama Manhattana između policije i kvir osoba, kojima su se pridružile lijeve organizacije, uključujući pojedine segmente Stranke Crnih pantera, organizacije Young Lords i drugih.
Stonewallski neredi označili su rođenje Fronta za oslobođenje gejeva (Gay Liberation Front, GLF), kao i pokreta protiv drotova, državne represije, crkve i patrijarhalne obitelji. Prema pjesniku Allenu Ginsbergu, kvir ljudi su poslije Stonewalla postali nešto posve drugo. Opisuje ih ovako: „Znate, ti su momci bili tako lijepi – izgubili su onaj ranjeni pogled koji je svim pederima bio u očima prije deset godina.“
Međutim, GLF se nije borio samo za prava gej osoba. U novinama GLF-a, pod nazivom The Rat (Štakor), sažet je duh pokreta: „Mi smo revolucionarna homoseksualna skupina muškaraca i žena, koja je osvijestila da potpuno seksualno oslobođenje svih ljudi ne može nastupiti bez ukidanja postojećih društvenih institucija.“ GLF je izjavio: „Poistovjećujemo se sa svim opresiranima: vijetnamskom borbom, Trećim svijetom, crncima, radnicima… Svima koje ugnjetava ova trula, prljava, podla, sjebana kapitalistička urota.“ Ovo je vjerojatno i najmoćnija stvar proizišla iz Stonewalla – opća kritika cjelokupnog društva i želja za ujedinjenjem opresiranih ljudi protiv policije i kapitalističkog čudovišta zvanog Sjedinjene Države.
Prošla je pedeset i jedna godina od Stonewalla, no iako je gej muškarac mogao biti ozbiljni kandidat za predsjednika, policajci i dalje tuku i ubijaju kvir osobe. Prije samo mjesec dana ubili su Tonyja McDadea, Crnog trans muškarca. S druge strane, povorke ponosa imaju korporativne pokrovitelje, a Kampanja za ljudska prava (Human Rights Campaign) organizira svečanosti od više tisuća dolara. Bogati bijeli gej muškarci penju se na najviše pozicije moći dok licemjerno uzdižu Povorku ponosa, zataškavajući pritom njezino borbeno nasljeđe, te kritizirajući ustanak koji se odvija pred našim očima.
Međutim, većina kvir osoba, osobito nebijelih kvir osoba, disproporcionalno je na udaru u doba korona virusa. Među nama je daleko više beskućnica i beskućnika, prekarno zaposlenih i onih koji nemaju zdravstveno osiguranje: to je hat-trick poteškoća u kontekstu pandemije Covida-19. Trans osobe bez dokumenata nesrazmjerno češće umiru u američkim koncentracijskim logorima, dok nebijele kvir osobe brutalizira policija. Nužno je da one koji izlaze na ulice doživljavamo kao drugarice i drugove u borbi protiv istog sistema.
Pedeset i jednu godinu nakon Stonewalla, nalazimo se usred još jednog ustanka – još jednih „nereda“ u najboljem smislu riječi. Ovo je pokret protiv policijske brutalnosti predvođen mladim Crnim ljudima koji su također odlučili „osloboditi se okova“ opresije. Pravda za Georgea Floyda postala je poziv na ujedinjenje protiv cjelokupnog nepravednog, rasističkog sistema.
Čitava generacija diže se na ustanak – generacija koja je nezaposlena ili podzaposlena te opterećena studentskim dugovima, dok je Jeff Bezos na dobrom putu da postane bilijunaš. Na nišanu su ove generacije Wells Fargo, Target i policija. Znamo da naši životi vrijede više od njihova profita i da pravo nasilje provodi rasistička kapitalistička država. Znamo da su pravi lopovi Sjedinjene Države, izgrađene na radu robova i zemlji oduzetoj autohtonim narodima genocidom. Pravi pljačkaši su imperijalisti koji organiziraju pučeve u korist svojeg profita, šefovi koji hipereksploatiraju naš rad i rad globalne radničke klase. No ovoj generaciji pomalo spoznaje kako je to zauzeti ulice, poručiti policajcima „jebite se“ i podići barikadu.
Neredi protiv policijske brutalnosti su opravdani. Neredi protiv policijskog nasilja mogu promijeniti povijest – kao što je to učinio Stonewall, a vjerujem da to može i ovaj ustanak. Međutim, neredi nisu revolucija i sami po sebi nisu dovoljni. Potrebno je ujedinjeno djelovanje radničke klase i ugnjetavanih ljudi kako bi se zaustavilo proizvodnju i dovelo sistem u pitanje. Ovaj sistem – koji nam je donio virus, ekonomsku krizu i najbrutalniji rasizam – zaslužuje skončati. Zaslužujemo budućnost oslobođenja i socijalizma.
