Znati što je ispravno, a činiti suprotno: Asistentica i rad

"Film Asistentica, redateljice Kitty Green, u startu je dočekan kao film #metoo pokreta. Teško je ne gledati ga na ovaj način. Film o kojem njegova redateljica/scenaristica govori kao „scenariziranoj ne-fikciji“ bavi se jednim danom u životu asistentice holivudskog producenta, koji se u svakom smislu doima kao tip sličan Harvey Weinsteinu, sve do zalihe injekcija alprostandila koju drži u uredu. Film je zanimljiv jer ni u jednom trenutku ne prikazuje ovog lika, zadržavajući se na zvuku njegova glasa dok se dere i na prikazu njegovih manipulativnih e-mailova. Film ne zanimaju poslovične „trule jabuke“, kako kaže Green, nego strukturni uvjeti koji omogućuju takve osobe."

Kadar iz filma Asistentica (izvor)
Film Asistentica (The Assistant), redateljice Kitty Green, u startu je dočekan kao film #metoo pokreta. Teško je ne gledati ga na ovaj način. Film o kojem njegova redateljica/scenaristica govori kao „scenariziranoj ne-fikciji“ bavi se jednim danom u životu asistentice holivudskog producenta, koji se u svakom smislu doima kao tip sličan Harvey Weinsteinu, sve do zalihe injekcija alprostandila koju drži u uredu. Film je zanimljiv jer ni u jednom trenutku ne prikazuje ovog lika, zadržavajući se na zvuku njegova glasa dok se dere i na prikazu njegovih manipulativnih e-mailova. Film ne zanimaju poslovične „trule jabuke“, kako kaže Green, nego strukturni uvjeti koji omogućuju takve osobe.
 
Također, film se ne fokusira na konkretnu metu seksualnog napastovanja ili zlostavljanja, već na asistenticu iz naslova, Jane (Julia Gardner), koja je najnovija među asistentskim osobljem, i jedina žena među njima. Film prikazuje jedan dan u njezinu životu, počevši od ranojutarnjih sati, kada je automobil pokupi u Astoriji i vozi prema Manhattanu. Dolazi u ured prije svih drugih, pali svjetla, kuha kavu, i čisti ured. Prije svega nam se prikazuje iznimna raznolikost stvari koje se od nje očekuju da obavi i s kojima se mora nositi, od fotokopiranja do organiziranja putovanja. U određenom smislu, ona je slika i prilika virtuoza o kojem piše Paolo Virno – njezin je rad definiciran konstitutivnom familijarnošću s kontingentnim, nepredviđenim, i potencijalnim. Vidimo na koji se način adaptira i osmišljava nove odgovore na različite situacije, primjerice, kada koristi aplikaciju za prevođenje kako bi komunicirala s kućnom pomoćnicom koja govori španjolski. Njezina sposobnost da prilagodi, osmisli i proizvede odgovore za svaku situaciju umanjuje se načinom na koji je neprestano svode na njezin status mlade žene. To da je ona zadužena da odlazi po salate i sendviče za ručak moglo bi biti zato što je najnovija asistentica, zaposlena na tom mjestu tek manje od dva mjeseca, ali kada se šef izdere na nju riječima „Zašto se ne zadržiš na onome u čemu si dobra, naručivanju salata“, time joj daje do znanja da joj taj zadatak nije povjeren zato što je najmlađa asistentica. Kada kasnije netko, nije smjesta jasno tko, dovede svoju djecu u ured, kristalno je jasno da se od Jane očekuje da ih pripazi jer je žena. Posao asistentice je kombinacija apstraktne neodređenosti, jer se od vas očekuje da se nosite s različitim neočekivanim situacijama koristeći kreativnost, domišljatost, i konkretne određenosti, jer je neprestano prilagođavaju vlastitim očekivanjima onoga što bi trebala raditi sukladno njezinom rodu i dobi – da pripazi djecu, da počisti, i da bude puna poštovanja.
 
Janeina je ambicija da postane producentica. U jednom trenutku vidimo kako krade nekoliko trenutaka kako bi pročitala scenarij koji fotokopira. Iako film prikazuje samo jedan dan na njezinom random mjestu, već nam je očita suptilna diskriminacija koja će je sputavati. Sve vrijeme provedeno čuvajući djecu udaljit će je od važnih sastanaka i putova, a njezina uloga komuniciranja sa šefovom suprugom, odnosno bivanja filterom između njih dvoje, u konačnici će narušiti njezinu poziciju u kompaniji. Naime, budući da je posao asistentice u potpunosti usredotočen na osobne odnose, na to kako se ona dobro nosi s drugima, njegova evaluacija i status gotovo u potpunosti ovise o tome kako će je evaluirati njezin šef. Kao što piše Virno, „Kako evaluirati svećenika, novinara ili osobu za odnose s javnošću? Kako sračunati količinu vjere, želje za kupovinom ili dopadljivosti koje su ovi ljudi uspjeli sakupiti?“ Što je posao interpersonalniji, to više poprima karakter osobne dominacije.
 
Film se polagano usmjerava prema njezinoj konfrontaciji sa šefovim napastovanjem žena. Tragovi koji vode prema tome uglavnom se iznose kao polagano razmotavanje horor filma. Pronalazi naušnicu na uredskom podu, jedan od producenata našali se kako „nije preporučljivo sjesti na kauč“, pojavljuju se neoznačene isplate velikih iznosa novca, a privlačnu mladu ženu dovodi se u ured kako bi potpisala neke zastrašujuće pravne dokumente. Situacija je pomalo nalik onoj u filmovima u kojima svatko u gradu zna za čudovište osim pridošlice. Asistentica je u određenom smislu poput radničkog horor filma čija je priča istrgnuta iz naslovnica, u velikoj mjeri kao i film Compliance. Međutim, dok potonji svojski pokušava biti prenaglašen, prethodni zadržava svoj horor čvrsto unutar onoga što prepoznajemo kao svakodnevicu.
 
Jane se konačno suoči s hororom kada primijeti da je situacija s najnovijom asistenticom sumnjiva. Mlada žena zaposlena je neposredno nakon što je radila kao konobarica u Boiseju u Idahu, jedva uspijeva savladati kako se koriste telefoni, a smještena je u luksuznom hotelu. Kada Jane iz viceva i insinuacija svojih kolega dozna da je šef proveo većinu poslijepodneva u tom hotelu, odluči razgovarati s odjelom ljudskih resursa. Trebao bih napomenuti da je film trenutno dostupan na streaming uslugi hulu, jer je scenu s menadžerom ljudskih resursa očigledno potrebno pogledati. U nekoliko trenutaka on izvrši promjenu od benevolentnog slušanja do hladnokrvnog uništenja Jane. Ukaže koliko su joj dokazi tanki, sugerira kako je možda ljubomorna na novu asistenticu, i podsjeti je da stotine ljudi spremno čeka da preuzme njezin posao. Ona odlazi iz njegovog ureda u suzama i toliko uzrujana da skoro zaboravi svoj šal. Očigledno je da je ovo centralni sukob u filmu, veliki obračun prigušenog tipa. Dodatno je prigušen time što zapravo ne znamo kako završava.
 
Film završava tako što se Jane zaustavlja u prodavaonici kako bi nešto pojela, konačno naziva svog oca kako bi mu čestitala rođendan i potom odlazi u noć. Ne znamo je li ovo još samo jedan dan u nizu ili će otići i neće se vratiti. Međutim, znamo pod kakvim je ograničenjima, ne samo zbog činjenice da joj je taj posao potreban kako bi preživjela, već i zato što je ovaj konkretni posao povezan s njezinim nadama i snovima. Znamo što bi trebala učiniti, ali strahujemo od najgoreg. Koliko god se možemo nadati da njezin odlazak na kraju filma znači i njezino napuštanje tog posla, jednako tako možemo strahovati da će se vratiti idući dan i svaki dan poslije toga. Možemo zamisliti kako Jane postaje sve veća suučesnica, i kako uči, kao i njezini kolege, naprosto odvratiti pogled s konkretnih horora koji se odvijaju na njezinom radnom mjestu. Ranije sam kratko pisao o tome kako ovaj film pruža socioekonomsku pozadinu Spinozinoj formulaciji „znati što je ispravno, a činiti suprotno“. Za Spinozu ova formula opisuje kako izgleda etički život jednom kada afekti i imaginacija nadvladaju ono za što znamo da je ispravno i istinito. U Asistentici je ova formula u manjoj mjeri etički promašaj, a u većoj mjeri opis života u kapitalizmu. Znamo što je ispravno i što je pogrešno, ali često naši poslovi, kojima plaćamo stanarinu i koji su ponekad čak i uvjet ostvarenja naših snova, zahtijevaju da učinimo suprotno. Ili, kako je to Marx formulirao, u škripcu smo između političke ekonomije etike i etike političke ekonomije; jedna nam govori da je učiniti ispravnu stvar luksuz koji si rijetki mogu dopustiti, a druga da je ispravna stvar koju treba učiniti ona koja će nam donijeti novac.
 
Corey Robin i Melissa Gira Grant oboje su pisali o radnim odnosima kao neizrečenom parametru mnogo onoga što se označava kao #metoo. Ne radi se samo o moći koju muškarci imaju nad ženama, nego institucionalnoj moći koju šefovi imaju nad zaposlenicima i zaposlenicama, ili preciznije, načinu na koji je to dvoje isprepleteno. Asistentica čini istu stvar, pokazujući nam da se suučesništvo proizvodi na razini baze, a ne nadgradnje. Primoranost na prodavanje radne snage kako bi se preživjelo djeluje korozivno na čak i najosnovnije ljudske kvalitete kao što su dostojanstvo i briga o drugima.




Tekst je nastao u okviru projekta „Slijepe pjege“ financiranog sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) za poticanje Komplementarnih djelatnosti u 2020. godini.

Vezani članci

  • 10. siječnja 2021. Kapitalizam uzrokuje izumiranje vrsta "Na nesreću za čovječanstvo i sve žive organizme na našoj planeti, živimo u kapitalističkom sistemu koji nije u stanju spriječiti gubitak bioraznolikosti. Kapitalizam uzrokuje gubitak vrsta ne samo neobuzdanim korištenjem fosilnih goriva, rezultirajućim zagađenjem te klimatskim promjenama, već i svojom halapljivošću za sirovinama poput drvene građe i poljoprivrednog zemljišta."
  • 9. siječnja 2021. Ljevica mora prestati vjerovati desnici da je pridobila radničku klasu "Već je 2016. godine bilo jasno da izbor Trumpa ne predstavlja proboj radničke klase, kako su ga mnogi najavljivali. Kako sam već demonstrirao s Aaronom Winterom, iako je Trump među onima s nižim primanjima prošao bolje od dva prethodna republikanska kandidata, njegov je uspjeh imao više veze s krajnjim neuspjehom Hillary Clinton. Dapače, Trumpova privlačnost bila je vrlo slična onoj Georgea W. Busha 2004. godine. Iako su obojica privukla one s nižim prihodima, više nego John McCain 2008. i Mitt Romney 2012. godine, glavnina glasova i dalje je došla iz tradicionalno republikanske populacije, tj. bogatijih bijelaca."
  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Ejblistički režimi u kapitalizmu Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, s fokusom na osobe s invaliditetom.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve