Filipini: paralelne strukture u džunglama

Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?

Borci i borkinje Nove narodne armije u filipinskoj džungli, 2018. godine, kadar iz dokumentarnog priloga redfisha Inside the New People’s Army (izvor)
Prije dvije godine, Filipini su dospjeli na vrh ljestvice najopasnijih svjetskih zemalja za ekološke aktiviste. Tijekom 2018. ubijeno je najmanje 30 lokalnih aktivista koji su radili na zaštiti prava autohtonih naroda i organiziranju zaštite okoliša od razornog djelovanja krupnih korporacija. Ove korporacije često su optuživane za nepoštivanje zakona o pravima radnika, kao i za nasilje prilikom grabljenja novih zemljišta. Izvršitelji ubojstava često su pripadnici paravojnih formacija koje korporacije same financiraju, a filipinska vlada zdušno podržava. Ubijeni aktivisti najčešće se proglašava komunističkim suradnicima, a udružene akcije vladinih i plaćeničkih snaga opisuju kao legitimne policijsko-vojne operacije.
 
Ovo su samo najrecentnija poglavlja političkih nemira koji na Filipinima traju već pola stoljeća, o čemu je prije dvije godine dokumentarni prilog napravila medijska platforma redfish. Godine 1969. maoističko krilo praktički nepostojeće i neaktivne Komunističke partije Filipina odlučilo je raskrstiti s prijašnjim reformističkim vodstvom. Ponovno su utemeljili Partiju i odmah potom osnovali njeno vojno krilo – Novu narodnu armiju (eng. New People’s Army). Strane korporacije danas vide NPA kao najveću prepreku svojim ulaganjima i poslovnoj ekspanziji, što nije čudno imamo li u vidu da ih akcije filipinskih gerilaca koštaju stotine milijuna dolara godišnje. Uporište gerilaca je otok Mindanao, čiji su prirodni resursi visoko na popisu želja stranih ulagača. Mnogi od tih resursa nalaze se na zemlji autohtonih naroda koji su često na udaru vlade u Manilli. Ova situacija dodatno je zaoštrena kada je 2016. godine na vlast došao aktualni predsjednik Rodrigo Duterte.
 
Poprilično je očigledno zašto je Jair Bolsonaro nakon zasjedanja na funkciju brazilskog predsjednika u mnogim svjetskim medijima uspoređivan s Duterteom. Duterte otvoreno i doslovno izražava simpatije spram Adolfa Hitlera, ne skriva želju da Filipini problem droge riješe fizičkim istrebljivanjem dilera i ovisnika, a vrhunac morbidnosti dosegnuo je izjavljivanjem kako komunističke pobunjenike ne treba ubijati, već je dovoljno sakatiti genitalije ženskim pobunjenicama kako ne bi rađale nove generacije komunista. Ovaj kompradorski vođa ranije je obećavao da će raskinuti vojni savez sa SAD-om, čija su kolonija Filipini bili do 1946. godine, ali to se nije dogodilo. Milijuni dolara američke vojne pomoći i dalje pristižu, a 2018. godine filipinska je vojska uz američku potporu sa zemljom sravnila većinski muslimanski grad Marawi. Amnesty International izvijestio je da je pod krinkom borbe protiv ISIS-a protjeran veliki broj muslimanskih civila.
 
Protiv takve vlasti NPA se bori u jednoj od najduljih kontinuiranih svjetskih pobuna. Nalaze se na listama terorističkih organizacija SAD-a i Europske unije, a Duterteov režim pored progona njegovih članova i Komunističke partije inzistira i na progonu njihovih „legalnih ekspozitura“, što omogućava legalni teror nad raznim studentskim i ženskim udruženjima, odnosno nad bilo kime tko se protivi vlasti. Pritom se često oslanja na vojnu organizaciju NTF-ELCAC (National Task Force to End Local Communist Armed Conflict), koju je sam utemeljio.
 
Strategija NPA u borbi protiv vladinih snaga temelji se na načelu dugotrajnog narodnog rata Mao Ce-tunga koje je primijenjeno u borbama kineskih partizana. Okupiraju uglavnom planinske regije otoka Mindanao dok u urbanim središtima djeluju kroz svoje legalne organizacije. Njihove snage organizirane su u gerilske frontove, jedan front broji između 50 i 200 boraca. Funkcioniraju po strogom setu pravila – primjerice, zabranjeno je psovanje, uništavanje okoliša i otuđivanje imovine lokalnog stanovništva. Prema LGBTIQ+ osobama, koje su prominentne među borcima i borkinjama, vodi se politika inkluzije, a na teritorijima pod kontrolom Komunističke partije i Nove narodne vojske uobičajeni su i istospolni brakovi. Redovno održavaju predavanja o ideologiji Partije, nakon čega agitiraju u obližnjim seoskim zajednicama koje nazivaju svojom masovnom bazom. Agitacija se zasniva na zajedničkom analiziranju problema ruralnih zajednica i traženju rješenja. Pristupa se izgradnji tzv. organa političke moći, zdravstvenih i školskih ustanova, svih onih infrastruktura koje vlada nije omogućila stanovništvu najsiromašnijih područja.
 
Istovremeno seljake povezuju s legalnim organizacijama iz gradova, koje ih nastoje educirati o njihovim zakonskim pravima. Na ove načine nastaju gerilske zone. Jedna gerilska zona sastoji se od gerilske baze u njezinom središtu, koju okružuje nekoliko linija obrane sastavljenih od borkinja i boraca NPA-a te narodnih straža – naoružanih seljaka koje NPA politički educira i obučava za borbu. Među zadatke narodnih straža spada nabavka hrane za gerilske borce, osiguravanje ostatka logistike i pružanje obavještajnih podataka. Zauzvrat ih NPA obučava u održavanju organa političke moći odnosno paralelnih socijalnih struktura, koje omogućavaju da gerilska zona nastavi s radom jednom kada se gerilska baza preseli na novo područje, ostavljajući za sobom novoobrazovane političke kadrove.
 
Od srpnja ove godine, Nova narodna armija provela je više od 20 oružanih akcija, a čest cilj bila su im postrojenja korporacija koja desetljećima izvlače superprofite iz filipinskih prirodnih resursa. Predsjednik Duterte odbio je apele na privremeno primirje u vrijeme novogodišnjih praznika, tako da nas i ovih dana očekuju nova poglavlja u dugoj povijesti borbe filipinskih revolucionarki i revolucionara.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 16. prosinca 2009. Ljetna škola – Walden Bello: Neoliberalizam kao vladajuća ideologija na Filipinima
  • 27. srpnja 2016. S roguljama boj smo bili U suradnji s Antifašističkim Vjesnikom, donosimo tekst posvećen 75. obljetnici ustanka narodā Hrvatske. U pregledu povijesne situacije u Hrvatskoj 1941. godine naglasak je na dinamici odnosa između fašističkog terora kojeg je provodio ustaški represivni aparat i partizanskog pokreta, koji se pod vodstvom KPJ ubrzo nakon narodnih ustanaka u Hrvatskoj i drugim krajevima Jugoslavije prometnuo u jedan od najmasovnijih antifašističkih pokreta u okupiranoj Europi.
  • 10. travnja 2017. Kako zaustaviti politički pomak udesno? Donosimo prijevod komentara u kojem Immanuel Wallerstein u širokim potezima naznačuje obrise globalne političko-ekonomske situacije u kojoj je, uslijed pada životnog standarda većine svjetskog stanovništva, uočljiv generalni politički pomak ka lijevoj, ali i desnoj radikalizaciji. Premda kratkoročni politički ciljevi radikalno lijevih stranaka ponekad uspijevaju umanjiti posljedice po najsiromašnije slojeve, jačanje lijeve pozicije i uspostava pravednijeg svjetskog sistema na dugi rok ipak zahtijevaju političko djelovanje drugačije vrste – izgradnju savezâ odozdo.
  • 9. travnja 2016. Viktimizacija zločinaca u kontekstu historijske relativizacije Autor teksta osvrnuo se na nedavnu raspravu u HRT-ovoj emisiji, u kojoj jedna od sugovornica inzistira na relativiziranom tumačenju povijesti, lišenom političko-ekonomskih implikacija po suvremenu društvenu zbilju. Prema njenom shvaćanju, termin ideologije ne obuhvaća nikakvu aktualnu/relevantnu političku dimenziju te ga, u duhu ahistorijske post-konfliktne teorije razvitka društva, odbacuje kao relikt vremena koje je danas već jamačno prevladano. Što stoji iza koncepta o post-ideološkom društvu?
  • 13. studenoga 2009. Ljetna škola – Indija (Jayati Ghosh i Arundhati Roy)
  • 14. svibnja 2015. Kako govore subalterni? "Postoje neki aspekti naše ljudske prirode koji nisu kulturalno konstruirani: kultura ih oblikuje, ali ona ih ne stvara. Moje je stajalište da unatoč tome što postoje ogromne kulturalne razlike među ljudima na Istoku i na Zapadu, postoji i temeljni skup briga koje ljudi dijele, neovisno o tome jesu li rođeni u Egiptu, ili u Indiji, ili u Manchesteru, ili u New Yorku. Nije ih mnogo, no možemo navesti barem dvije ili tri: briga za vlastitu fizičku dobrobit; po svoj prilici i zabrinutost za određen stupanj autonomije i samoodređenja; briga za one prakse koje se izravno tiču vašeg blagostanja. Toga nema previše, no začudili biste se koliko vas daleko može odvesti u objašnjavanju iznimno važnih povijesnih transformacija."
  • 29. prosinca 2017. Ideologija pomirbe u službi desnog revizionizma Nedavnom javnom komemoracijom 75. obljetnice četničko-talijanskog pokolja nad stanovnicima sela Gata, u omiškom zaleđu, službeni izaslanici hrvatske države još su jednom demonstrirali nepoznavanje ili svjesno ignoriranje povijesnog konteksta u kojemu se zločin dogodio. Suprotno tvrdnjama prisutnih nacionalista iz redova klera i visoke politike, pokolj u Gatima i okolnim selima, sproveden uz punu suglasnost tadašnjih ustaških vlasti, nije motiviran njihovom nacionalnošću ili vjerskim opredjeljenjem, nego antifašističkim diverzantskim aktivnostima i političkom potporom Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije – partizanima.
  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. Komunizam katastrofe kao odgovor na klimatsko beznađe Perspektive koje svaljuju odgovornost za klimatsku krizu na nepromjenjivu ljudsku prirodu propuštaju uvidjeti nesrazmjeran utjecaj proteklih nekoliko stoljeća kapitalističke ekspanzije na okoliš, a time i zapreku koju vladavina kapitala postavlja borbi protiv klimatskih promjena. Nasuprot pretpostavkama da prirodne katastrofe prati desni zaokret, postoje znakovi koji pružaju optimizam po pitanju ozbiljenja „komunizma katastrofe“ – rekonstrukcije društva na temelju principa suradnje.
  • 28. listopada 2009. Ljetna škola – Monica Bruckman: Neka ti siromašni Peruanci prestanu prosjačiti!
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 6. prosinca 2020. Život u zaleđu: Drniš Nekada gradić s najraznovrsnijim proizvodnim pogonima, u kojima je nastajalo gotovo sve od pršuta do tekstila i alata, danas je sve praznija usputna stanica u šibenskom zaleđu. Donosimo treći tekst iz ciklusa novinarskog projekta Život u zaleđu, posvećen ekonomskoj propasti Drniša i okolnog kraja te aktualnim izazovima s kojima se suočavaju njegovi žitelji.
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 17. siječnja 2021. U čijim se rukama nalazi globalno bogatstvo? "Gornjih 1 posto na globalnoj razini posjeduje 43 posto ukupnog osobnog bogatstva, dok donjih 50 posto ima tek 1 posto. Gornjih 1 posto su svi milijunaši prema neto bogatstvu (nakon dugova), i ima ih 52 milijuna. Unutar ovih 1 posto je i 175 000 ultra-bogatih ljudi, koji posjeduju preko 50 milijuna dolara neto vrijednosti po glavi – dakle, sićušan broj ljudi (manje od 0,1 posto) posjeduje 25 posto svjetskog bogastva!"
  • 1. studenoga 2020. Život u zaleđu: Knin Ratne obljetnice ili koruptivne afere bivše gradonačelnice gotovo su jedini povodi za spominjanje Knina u medijskom mejnstrimu. S druge strane, propast gradske industrije zapostavljena je tema. Velik je broj opustjelih radnih pogona koji svjedoče o poprilično drugačijem Kninu prije rata.
  • 12. srpnja 2020. Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
  • 13. kolovoza 2020. Život u zaleđu: Sinj Povijest razvoja Sinja i okolice iz seljačkog kraja u industrijsko središte i popratna svjetonazorska transformacija neizostavno idu preko Narodnooslobodilačke borbe partizana i KPJ u Drugom svjetskom ratu, dok je deindustrijalizacijska deteriorizacija sinjskog kraja, odnosno gašenje nekadašnjih tvornica Dalmatinka, Konfekcija Sinjanka, Sadra, Ciglana Tadija Anušić, Prerada plastike Cetinka, Poljoprivredni kombinat Trnovača, Trgosirovina i dr., te popratnih socijalno-reproduktivnih struktura, posljedica postsocijalističkog izostanka planskog razvoja i prepuštanja organiziranja života zajednice privatnom kapitalu. Pročitajte prvi od četiri teksta posvećena učincima tranzicije na ekonomski i socijalni život ljudi u dalmatinskom zaleđu.
  • 30. travnja 2016. Cionizam i Izrael danas Sukob između Izraela i Palestine tema je koja već skoro 70 godina okuplja svjetsku ljevicu. A kako i ne bi kada nije riječ o samo jednom brutalnom militarističkom režimu, već i o sukobu kojemu se ne nazire kraj. Kao doprinos raspravi o ovome pitanju intervjuirali smo Moshéa Machovera, profesora matematike, dugogodišnjeg političkog aktivista te marksista i osnivača izraelske socijalističke organizacije Matzpen. U podosta opširnom intervjuu razgovarali smo o cionizmu, antisemitizmu, izraelskoj ljevici, ali i o perspektivama otpora te rješavanja sukoba.
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 27. travnja 2010. Ljetna škola – Yves Engler: Haiti – UN i NVO nova su oruđa neoimperijalizma
  • 14. lipnja 2020. Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.
  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 29. prosinca 2016. Tigar protiv slona 19. prosinca 2016. označio je 70. godišnjicu početka Prvog indokineskog rata. Te večeri 1946. godine eksplodirala je elektrana u Hanoiju, nakon čega je gradom zavladao mrak. Bila je to prva veća diverzija boraca Viet Minha, Revolucionarne lige za neovisnost Vijetnama, protiv francuskih kolonijalnih vlasti. Ova akcija će označiti uvod u sedmogodišnji ratni sukob (do 1. kolovoza 1954. godine) čija nam povijest pomaže rasvijetliti narav globalnih međunarodnih odnosa u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata te locirati konkretne ideološke pretpostavke koje su, čak i nakon bolnog iskustva nacifašističke okupacije, motivirale francuske političare da slične modele eksploatacije nastave primjenjivati u kolonijama.
  • 9. srpnja 2019. Tragovima devedeset devete: između imperijalizma i nacionalizma Nedavno je navršeno 20 godina od završetka rata na Kosovu, posljednjeg poglavlja tragičnih devedesetih. Dugogodišnji napori srpskih i jugoslavenskih političkih elita da Albancima oduzmu pravo na samoopredjeljenje stvorili su napete međuetničke odnose koji se otada nisu bitno poboljšavali, a samim ratom i imperijalističkom agresijom na Srbiju već dugi niz godina uspješno manipuliraju vladajuće nacionalističke garniture. Naši sugovornici_ce razmatraju kako bi se progresivne snage trebale suprotstaviti dominantnim narativima i zauzeti stav naspram dobro poznatih neprijatelja ljevice na ovim prostorima: imperijalizma i nacionalizma.
  • 13. prosinca 2020. Život u zaleđu: Benkovac Nekada živopisno središte Ravnih Kotara i Bukovice, Benkovac je bio jedan od centara jugoslavenske poljoprivredne proizvodnje. Danas, puno godina nakon rata i tranzicije, dobar dio njegovih stanovnika i stanovnica nosi u sebi izbjegličke traume, a gotovo se svi suočavaju s problemom bezperspektivnosti i ekonomske deprivacije. Donosimo posljednji u nizu tekstova u okviru novinarskog projekta Život u zaleđu.
  • 19. srpnja 2019. Na braniku kluba, kvarta i antifašizma Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
  • 16. listopada 2016. Lekcije iz Cable Streeta Prije nekoliko dana obilježena je 80. godišnjica radničkog otpora jačanju fašizma u Velikoj Britaniji. Najupečatljiviji moment ovog historijskog događaja nije bio fizički okršaj između fašista i antifašista, nego brutalna upotreba policijske represije nad potonjima koji su, unatoč svemu, pokušali (i uspjeli) spriječiti javnu demonstraciju rasizma i neprikrivenog imperijalizma. Pouke izvučene iz ove borbe upućuju na čvrstu vezu između kapitala i fašizma čemu jedini efikasni odgovor pronalazimo u zajedništvu organizirane radničke klase.
  • 31. prosinca 2019. Odbačene trice i semantičke tričarije NBA liga spada u vrh svjetske profesionalne košarke i godišnje obrće milijarde dolara, što sa sobom, kao i u slučaju drugih visokolukrativnih sportova, povlači mnoge negativne pojave, poput ograničavanja slobode govora njezinih igrača. Žonglirajući politički korektnim govorom i pokaznim gestama, čelnici lige kozmetički prikrivaju problem rasizma i rasne diskriminacije u američkom sportu i društvu.
  • 26. studenoga 2015. Na krivoj strani povijesti u Lisinskom Prije nešto manje od mjesec dana, na pitoresknom festivalu ekstremne desnice u punoj dvorani Lisinski, okupilo se Hrvatsko nacionalno etičko sudište kako bi izreklo presudu Josipu Brozu Titu: „Riječ je o skupu koji se može promatrati i kao nastavak dugog pohoda tuđmanističkih revizionista tijekom kojeg je u ovih 25 godina izgrađen mitsko-simbolički kompleks koji vrši funkciju konstitutivnog političkog mita neke skupine, u ovom slučaju nacionalne. Hrvatski državotvorni mit isti je kao i svaki drugi – njegovim graditeljima nisu bile bitne činjenice, već samo površne slike i narativi kojima je glavna svrha politička instrumentalizacija.“

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve