Filipini: paralelne strukture u džunglama

Prije dvije godine, Filipini su dospjeli na vrh ljestvice najopasnijih svjetskih zemalja za ekološke aktiviste. Tijekom 2018. ubijeno je najmanje 30 lokalnih aktivista koji su radili na zaštiti prava autohtonih naroda i organiziranju zaštite okoliša od razornog djelovanja krupnih korporacija. Ove korporacije često su optuživane za nepoštivanje zakona o pravima radnika, kao i za nasilje prilikom grabljenja novih zemljišta. Izvršitelji ubojstava često su pripadnici paravojnih formacija koje korporacije same financiraju, a filipinska vlada zdušno podržava. Ubijeni aktivisti najčešće se proglašava komunističkim suradnicima, a udružene akcije vladinih i plaćeničkih snaga opisuju kao legitimne policijsko-vojne operacije.

Ovo su samo najrecentnija poglavlja političkih nemira koji na Filipinima traju već pola stoljeća, o čemu je prije dvije godine dokumentarni prilog napravila medijska platforma redfish. Godine 1969. maoističko krilo praktički nepostojeće i neaktivne Komunističke partije Filipina odlučilo je raskrstiti s prijašnjim reformističkim vodstvom. Ponovno su utemeljili Partiju i odmah potom osnovali njeno vojno krilo – Novu narodnu armiju (eng. New People’s Army). Strane korporacije danas vide NPA kao najveću prepreku svojim ulaganjima i poslovnoj ekspanziji, što nije čudno imamo li u vidu da ih akcije filipinskih gerilaca koštaju stotine milijuna dolara godišnje. Uporište gerilaca je otok Mindanao, čiji su prirodni resursi visoko na popisu želja stranih ulagača. Mnogi od tih resursa nalaze se na zemlji autohtonih naroda koji su često na udaru vlade u Manilli. Ova situacija dodatno je zaoštrena kada je 2016. godine na vlast došao aktualni predsjednik Rodrigo Duterte.

Poprilično je očigledno zašto je Jair Bolsonaro nakon zasjedanja na funkciju brazilskog predsjednika u mnogim svjetskim medijima uspoređivan s Duterteom. Duterte otvoreno i doslovno izražava simpatije spram Adolfa Hitlera, ne skriva želju da Filipini problem droge riješe fizičkim istrebljivanjem dilera i ovisnika, a vrhunac morbidnosti dosegnuo je izjavljivanjem kako komunističke pobunjenike ne treba ubijati, već je dovoljno sakatiti genitalije ženskim pobunjenicama kako ne bi rađale nove generacije komunista. Ovaj kompradorski vođa ranije je obećavao da će raskinuti vojni savez sa SAD-om, čija su kolonija Filipini bili do 1946. godine, ali to se nije dogodilo. Milijuni dolara američke vojne pomoći i dalje pristižu, a 2018. godine filipinska je vojska uz američku potporu sa zemljom sravnila većinski muslimanski grad Marawi. Amnesty International izvijestio je da je pod krinkom borbe protiv ISIS-a protjeran veliki broj muslimanskih civila.

Protiv takve vlasti NPA se bori u jednoj od najduljih kontinuiranih svjetskih pobuna. Nalaze se na listama terorističkih organizacija SAD-a i Europske unije, a Duterteov režim pored progona njegovih članova i Komunističke partije inzistira i na progonu njihovih „legalnih ekspozitura“, što omogućava legalni teror nad raznim studentskim i ženskim udruženjima, odnosno nad bilo kime tko se protivi vlasti. Pritom se često oslanja na vojnu organizaciju NTF-ELCAC (National Task Force to End Local Communist Armed Conflict), koju je sam utemeljio.

Strategija NPA u borbi protiv vladinih snaga temelji se na načelu dugotrajnog narodnog rata Mao Ce-tunga koje je primijenjeno u borbama kineskih partizana. Okupiraju uglavnom planinske regije otoka Mindanao dok u urbanim središtima djeluju kroz svoje legalne organizacije. Njihove snage organizirane su u gerilske frontove, jedan front broji između 50 i 200 boraca. Funkcioniraju po strogom setu pravila – primjerice, zabranjeno je psovanje, uništavanje okoliša i otuđivanje imovine lokalnog stanovništva. Prema LGBTIQ+ osobama, koje su prominentne među borcima i borkinjama, vodi se politika inkluzije, a na teritorijima pod kontrolom Komunističke partije i Nove narodne vojske uobičajeni su i istospolni brakovi. Redovno održavaju predavanja o ideologiji Partije, nakon čega agitiraju u obližnjim seoskim zajednicama koje nazivaju svojom masovnom bazom. Agitacija se zasniva na zajedničkom analiziranju problema ruralnih zajednica i traženju rješenja. Pristupa se izgradnji tzv. organa političke moći, zdravstvenih i školskih ustanova, svih onih infrastruktura koje vlada nije omogućila stanovništvu najsiromašnijih područja.

Istovremeno seljake povezuju s legalnim organizacijama iz gradova, koje ih nastoje educirati o njihovim zakonskim pravima. Na ove načine nastaju gerilske zone. Jedna gerilska zona sastoji se od gerilske baze u njezinom središtu, koju okružuje nekoliko linija obrane sastavljenih od borkinja i boraca NPA-a te narodnih straža – naoružanih seljaka koje NPA politički educira i obučava za borbu. Među zadatke narodnih straža spada nabavka hrane za gerilske borce, osiguravanje ostatka logistike i pružanje obavještajnih podataka. Zauzvrat ih NPA obučava u održavanju organa političke moći odnosno paralelnih socijalnih struktura, koje omogućavaju da gerilska zona nastavi s radom jednom kada se gerilska baza preseli na novo područje, ostavljajući za sobom novoobrazovane političke kadrove.

Od srpnja ove godine, Nova narodna armija provela je više od 20 oružanih akcija, a čest cilj bila su im postrojenja korporacija koja desetljećima izvlače superprofite iz filipinskih prirodnih resursa. Predsjednik Duterte odbio je apele na privremeno primirje u vrijeme novogodišnjih praznika, tako da nas i ovih dana očekuju nova poglavlja u dugoj povijesti borbe filipinskih revolucionarki i revolucionara.