Filipini: paralelne strukture u džunglama

Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?

Borci i borkinje Nove narodne armije u filipinskoj džungli, 2018. godine, kadar iz dokumentarnog priloga redfisha Inside the New People’s Army (izvor)
Prije dvije godine, Filipini su dospjeli na vrh ljestvice najopasnijih svjetskih zemalja za ekološke aktiviste. Tijekom 2018. ubijeno je najmanje 30 lokalnih aktivista koji su radili na zaštiti prava autohtonih naroda i organiziranju zaštite okoliša od razornog djelovanja krupnih korporacija. Ove korporacije često su optuživane za nepoštivanje zakona o pravima radnika, kao i za nasilje prilikom grabljenja novih zemljišta. Izvršitelji ubojstava često su pripadnici paravojnih formacija koje korporacije same financiraju, a filipinska vlada zdušno podržava. Ubijeni aktivisti najčešće se proglašava komunističkim suradnicima, a udružene akcije vladinih i plaćeničkih snaga opisuju kao legitimne policijsko-vojne operacije.
 
Ovo su samo najrecentnija poglavlja političkih nemira koji na Filipinima traju već pola stoljeća, o čemu je prije dvije godine dokumentarni prilog napravila medijska platforma redfish. Godine 1969. maoističko krilo praktički nepostojeće i neaktivne Komunističke partije Filipina odlučilo je raskrstiti s prijašnjim reformističkim vodstvom. Ponovno su utemeljili Partiju i odmah potom osnovali njeno vojno krilo – Novu narodnu armiju (eng. New People’s Army). Strane korporacije danas vide NPA kao najveću prepreku svojim ulaganjima i poslovnoj ekspanziji, što nije čudno imamo li u vidu da ih akcije filipinskih gerilaca koštaju stotine milijuna dolara godišnje. Uporište gerilaca je otok Mindanao, čiji su prirodni resursi visoko na popisu želja stranih ulagača. Mnogi od tih resursa nalaze se na zemlji autohtonih naroda koji su često na udaru vlade u Manilli. Ova situacija dodatno je zaoštrena kada je 2016. godine na vlast došao aktualni predsjednik Rodrigo Duterte.
 
Poprilično je očigledno zašto je Jair Bolsonaro nakon zasjedanja na funkciju brazilskog predsjednika u mnogim svjetskim medijima uspoređivan s Duterteom. Duterte otvoreno i doslovno izražava simpatije spram Adolfa Hitlera, ne skriva želju da Filipini problem droge riješe fizičkim istrebljivanjem dilera i ovisnika, a vrhunac morbidnosti dosegnuo je izjavljivanjem kako komunističke pobunjenike ne treba ubijati, već je dovoljno sakatiti genitalije ženskim pobunjenicama kako ne bi rađale nove generacije komunista. Ovaj kompradorski vođa ranije je obećavao da će raskinuti vojni savez sa SAD-om, čija su kolonija Filipini bili do 1946. godine, ali to se nije dogodilo. Milijuni dolara američke vojne pomoći i dalje pristižu, a 2018. godine filipinska je vojska uz američku potporu sa zemljom sravnila većinski muslimanski grad Marawi. Amnesty International izvijestio je da je pod krinkom borbe protiv ISIS-a protjeran veliki broj muslimanskih civila.
 
Protiv takve vlasti NPA se bori u jednoj od najduljih kontinuiranih svjetskih pobuna. Nalaze se na listama terorističkih organizacija SAD-a i Europske unije, a Duterteov režim pored progona njegovih članova i Komunističke partije inzistira i na progonu njihovih „legalnih ekspozitura“, što omogućava legalni teror nad raznim studentskim i ženskim udruženjima, odnosno nad bilo kime tko se protivi vlasti. Pritom se često oslanja na vojnu organizaciju NTF-ELCAC (National Task Force to End Local Communist Armed Conflict), koju je sam utemeljio.
 
Strategija NPA u borbi protiv vladinih snaga temelji se na načelu dugotrajnog narodnog rata Mao Ce-tunga koje je primijenjeno u borbama kineskih partizana. Okupiraju uglavnom planinske regije otoka Mindanao dok u urbanim središtima djeluju kroz svoje legalne organizacije. Njihove snage organizirane su u gerilske frontove, jedan front broji između 50 i 200 boraca. Funkcioniraju po strogom setu pravila – primjerice, zabranjeno je psovanje, uništavanje okoliša i otuđivanje imovine lokalnog stanovništva. Prema LGBTIQ+ osobama, koje su prominentne među borcima i borkinjama, vodi se politika inkluzije, a na teritorijima pod kontrolom Komunističke partije i Nove narodne vojske uobičajeni su i istospolni brakovi. Redovno održavaju predavanja o ideologiji Partije, nakon čega agitiraju u obližnjim seoskim zajednicama koje nazivaju svojom masovnom bazom. Agitacija se zasniva na zajedničkom analiziranju problema ruralnih zajednica i traženju rješenja. Pristupa se izgradnji tzv. organa političke moći, zdravstvenih i školskih ustanova, svih onih infrastruktura koje vlada nije omogućila stanovništvu najsiromašnijih područja.
 
Istovremeno seljake povezuju s legalnim organizacijama iz gradova, koje ih nastoje educirati o njihovim zakonskim pravima. Na ove načine nastaju gerilske zone. Jedna gerilska zona sastoji se od gerilske baze u njezinom središtu, koju okružuje nekoliko linija obrane sastavljenih od borkinja i boraca NPA-a te narodnih straža – naoružanih seljaka koje NPA politički educira i obučava za borbu. Među zadatke narodnih straža spada nabavka hrane za gerilske borce, osiguravanje ostatka logistike i pružanje obavještajnih podataka. Zauzvrat ih NPA obučava u održavanju organa političke moći odnosno paralelnih socijalnih struktura, koje omogućavaju da gerilska zona nastavi s radom jednom kada se gerilska baza preseli na novo područje, ostavljajući za sobom novoobrazovane političke kadrove.
 
Od srpnja ove godine, Nova narodna armija provela je više od 20 oružanih akcija, a čest cilj bila su im postrojenja korporacija koja desetljećima izvlače superprofite iz filipinskih prirodnih resursa. Predsjednik Duterte odbio je apele na privremeno primirje u vrijeme novogodišnjih praznika, tako da nas i ovih dana očekuju nova poglavlja u dugoj povijesti borbe filipinskih revolucionarki i revolucionara.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? "Strukturnim određenjem klasa se više objašnjava, istorijsko-sociologističkim određenjem klasa se više opisuje. Prema strukturnom određenju klasni položaj konstituira se bez obzira jesu li klasni akteri*ke uopće svjesni koji i kakav je to položaj, dok istorijsko-sociologističko određenje upućuje na to da može da postoji svijest o klasi ili neko iskustvo klase. Strukturnim određenjem objašnjavaju se logika i anatomija funkcioniranja sistema proizvodnje, stoga je riječ o „trajnijoj“ klasnoj konfiguraciji kojom se objašnjava specifičnost kapitalističkog sistema proizvodnje, dok istorijski pristup klasi opisuje kontingentna i promenjiva klasna grupisanja koja se odvijaju u kapitalizmu zajedno sa drugim odnosima dominacije, podčinjavanja i discipliniranja."
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ "Uvođenje demokracije u raspravu o biopolitici, kako to čini Sotiris, svakako je potez u pravom smjeru, osobito u svjetlu činjenice da je Foucault prethodno formulirao neka biopolitička pitanja bez detaljne razrade filozofije biopolitike. To otvara mogućnost daljnjeg istraživanja u tom smjeru, ali istovremeno nas vraća na uvjetno rečeno stara pitanja epistemologije i političke teorije. Mnogi primjeri intelektualnog debakla u doba pandemije COVID-19 ukazuju da nedomišljenost temeljnih pretpostavki u kombinaciji s nedostatkom specifičnih znanja jamči intelektualnu regresiju. Teorijska i politička budućnost demokratske biopolitike u značajnoj mjeri ovisi o izbjegavanju uočenih zamki."
  • 20. prosinca 2020. „Budimo odgovorni_e“ Drugi val epidemije COVID-19 vladajuća garnitura u Sloveniji dočekala je uz prepune, neadekvatno opremljene bolnice i domove za starije, te istrage povezane uz indicije o korupciji pri nabavama maski i respiratora. Sve navedeno svjedoči o antisocijalnim politikama vlade i posljedica je višedesetljetne privatizacije zdravstvenog sustava, a nastavlja se kroz nove modele koncesija i privatizacija elemenata javne sfere. Autorica teksta, ujedno radnica visokoobrazovne ustanove, upozorava na licemjerni pristup ministarstva zdravstva, koje devet mjeseci nakon početka pandemije upućuje prosvjetnim radnicima i radnicama notu u kojoj se kroz opća mjesta objašnjava kako stati na kraj tobožnjoj neodgovornosti mladeži kao glavnom faktoru transmisije virusa.
  • 20. prosinca 2020. Proizvodni kapaciteti filmske iluzije "Eksperimentalni filmovi nastajali su na marginama, često bez financiranja, ali su nudili drugačiju perspektivu i zastupali različite glasove koje često nemamo priliku čuti ili vidjeti u profesionalnom filmu, bavljenje kojim ipak zahtijeva određene materijalne preduvjete. Današnja proizvodnja, okupljena oko filmskih festivala često te slike pokušava imitirati – odnosno naslanja se na estetiku eksperimentalnih filmova, smatrajući da se na taj način ponovno proizvodi i umjetnička kritička pozicija, ne uzimajući u obzir kako nije dovoljno reproducirati samo sliku već treba promišljati i na koji bi se način proizvodnja i distribucija slike mogla drugačije organizirati."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve