Nekada gradić s najraznovrsnijim proizvodnim pogonima, u kojima je nastajalo gotovo sve od pršuta do tekstila i alata, danas je sve praznija usputna stanica u šibenskom zaleđu. Donosimo treći tekst iz ciklusa novinarskog projekta Život u zaleđu, posvećen ekonomskoj propasti Drniša i okolnog kraja te aktualnim izazovima s kojima se suočavaju njegovi žitelji.
Nekadašnji Jadran Trans, Drniš, studeni, 2020. godine (foto: BČ)
Hrvatska prijestolnica pršuta, smještena između planina Svilaje, Promine i rijeke Krke više se ne nalazi uz važne prometne pravce, izuzev željeznice. „Stara cesta“ (državna cesta D33) prolazi Drnišom i bila je glavna poveznica Dalmacije i kontinentalne Hrvatske do izgradnje autoceste A1, čiji se najbliži izlaz nalazi na 25 kilometara od grada. Prije otvaranja Dalmatine, nekoliko je autobusa dnevno polazilo s drniškog kolodvora prema Zagrebu, dok danas postoji samo linija jednog autoprijevoznika, koji vozi tek nekoliko dana u tjednu. Karta za vlak do Zagreba koštat će vas stotinjak kuna, ali do svega šezdesetak kilometara udaljenog Splita čak više od sedamdeset. Dakle, grad se po mnogim mjerilima u novije vrijeme našao usred ničega, ali neki razvojni problemi potječu i iz ranijih perioda.
Broj stanovnika samog Drniša bio je u porastu sve do ratne 1991. godine, kada je u njemu obitavalo 4653 ljudi (3447 Hrvata; 1021 Srba), ali je istovremeno broj stanovnika okolnih sela bio u značajno većem padu, što sugerira da čak ni najbliža okolica nije prvenstveno gravitirala Drnišu, nego Šibeniku, Splitu i drugim većim središtima. Možda je uzrok tome bila željeznica koja je drniški kraj povezivala sa Splitom, ali vidljivo je da je i u SFRJ nedostajalo mikroregionalnih središta koja su mogla ispunjavati potrebe stanovništva manjih naselja. Ipak, neosporno je da je Drniš najviše napredovao upravo u drugoj polovici 20. stoljeća, iako su ratna razaranja te pretvorba i privatizacija do danas zbrisali većinu opipljivih tragova iz toga vremena.
Počeci industrije u Drnišu vezani su uz rudarstvo. Krški dalmatinski prostor bio je bogat mineralnim sirovinama i rudama, a govori se kako su na prostoru Siverića seljaci za vlastite potrebe kopali površinski sloj uglja čak i u mletačko doba. Organiziranije rudarenje započinje sredinom 19. stoljeća i potrajalo je do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su iscrpljena zadnja ležišta uglja i boksita, većinom u neposrednoj blizini Siverića. Na mjestu nekadašnjih rudarskih postrojenja s radom nastavljaju pogoni kao što su: Tvornica kalcitnih punila Mikrosiverit, Hidroelektra i Udarnik.
Na užem području grada postojao je još pogon Mesoprometa sa svojom svinjogojskom farmom, klaonicama i dućanima, pogon splitske tvornice alatnih strojeva Dalmastroj, pogon tekstilne tvornice Krateks, Trgopromet, vinogradi Dalmacijavina, pogon Dinarke Knin, Drniš Trans (kasnije Jadran Trans) itd. Većina nabrojanih firmi zapošljavala je po više od 200 ljudi, ali danas više ne postoji. Ponajveća žal među lokalnim stanovnicima danas se osjeća zbog Mesoprometa jer su prehrambena industrija i proizvodnja drniškog pršuta imali ogromnu ekonomsku i simboličku važnost za cijeli kraj.
Hrvatski fond za privatizaciju je 1994. godine na čelo Mesoprometa (tada već preimenovanog u Salonacoop) postavio drniškog poduzetnika Andriju Kevića, čovjeka iz kruga ljudi Nadana Vidoševića. Firma je u tom trenutku zapošljavala 1900 ljudi, a njena imovina bila je službeno procijenjena na 37 milijuna njemačkih maraka (DEM), iako je samo pogon u Solinu vrijedio šezdesetak milijuna DEM. GIRK Kalun, Drniš, studeni 2020. godine (foto: BČ)
Nedugo nakon što je Kević došao na čelo Salonacoopa tvrtka je podijeljena na šest društava i započeta je rasprodaja, a svih 1900 radnika uskoro je ostalo bez posla. Prema pisanjuJutarnjeg lista Kević je u nekoliko procesa u kojima je sumnjičen za malverzacije i gospodarski kriminal pravomoćno oslobođen, dok se neki još uvijek vode.
Od firmi koje i dalje funkcioniraju tu su GIRK Kalun, Drniš Plast i Alu Flex Pack (nekadašnja Tvornica oplemenjenih folija sada u vlasništvu švicarskih ulagača). O privatnom poduzeću Kalun koje se bavi gospodarenjem otpadom u Drnišu uglavnom se priča u negativnom kontekstu i nije posve jasno što se sve spaljuje u njihovim pogonima. Šibenski portal TRISpisao je kako se zagrebački mulj iz prečistača transferira Kalunu na termičku obradu, a Kalun umjesto zbrinjavanja i spaljivanja otpad iskrcava na međimurska polja jer navodno ima svojstva prirodnog gnojiva. Provinciji je tako i doslovno dana uloga deponije i odlagališta otpada iz centra. Etnološkinja Jelena iz obližnjih Miljevaca govori:
„Drniš je po pričama svih starijih o predratnom razdoblju bija baš pravi mali samodostatni gradić, nije im falija ni Šibenik ni Split – sve si ima tu, parcele u plodnom Petrovu polju su se obrađivale i održavale, malo tko ne zna za Mesoprometovu reklamu s nasmijanim brkatim muškarcem u narodnoj nošnji koji drži pršut s etiketom ‘Drniški pršut’… Ali klasična priča – od rata stagnira i odumire, s tek ponekim mikro-poboljšanjima koja su opet uglavnom kozmetičke naravi i često politički tempirana. Mislim da smo još uvijek područje od posebne državne skrbi i to sve govori. Županija je prilično centralizirana i zanemareno zaleđe tek svako toliko dođe u fokus interesa, pasivni kraj neka ostane pasivan. Prije nekoliko godina došlo je čak i do teme o mogućnosti zatvaranja srednje škole zbog premalog broja upisanih u drnišku srednju školu. Ne znam što je nagnalo nove srednjoškolce u izboru nastavka školovanja u svome gradu, ali srednja škola srećom i dalje postoji na Poljani i proširuje izbor mogućih zanimanja.”
Infrastrukturni nedostaci grada danas su golemi. Prometna povezanost okolnih sela je na poražavajućoj razini. Prije par godina u javnost su isplivale slike plastičnih stolica za plažu u prtljažniku kombija na kojima su se miljevački srednjoškolci vozili do Šibenika. Ni nešto starije generacije nisu bile privilegiranije, prisjeća se Jelena:
„mi smo se vozili u busu, u kojem su se prethodno prevozili pirotehničari, di je rupa u podu bila, tik iza kola pa je lipo blato odozdo upadalo u bus i siceve, a zadnja vrata su bila zavezana žicom da se ne otvaraju u vožnji.“
Prijevoz predstavlja i aktualni problem drugim skupinama stanovništva:
„Tragična je činjenica da je jedina prometna povezanost sela s ičim – taj nesritni školski bus ‘kombi’ – u kojem se usred korone ne može držati razmak, pa ako koja baba ne daj bože triba doktoru ionako ne more, a ranije bi morala cili dan ostat u Drnišu do kraja nastave.“
Sela koja se nalaze na putu prema Splitu u puno su povoljnijem položaju zbog Prometovog busa broj 80 koji vozi svakodnevno. S druge strane, povezanost sa županijskim središtem Šibenikom je nepouzdana, a cijena puta nelogična, pa se tako za autobus do Šibenika mora izdvojiti 31 kuna, 4 više nego do puno udaljenijeg Splita. Stanovnicima drniškog kraja svakako ne nedostaje svakodnevnih izazova i prepreka. Mnogi su se okrenuli turizmu koji se u ovom dijelu Zagore krenuo razvijati zbog blizine Nacionalnog parka Krka. Sve je više onih koji privređuju od turizma u Miljevcima, Promini, Pakovom Selu, Trbounju. Otvaraju se OPG-ovi i sve je više pršutara koji čuvaju tradiciju proizvodnje ove poznate delicije.
Među pozitivnim trendovima kulturne ponude Jelena izdvaja gradsko kino koje je ponovno aktivirano prije nekoliko godina, a ponuda uvijek bude nešto šira u sezoni:
„osim za filmske projekcije, prostor kina Drniš tokom godine ugošćava predstave i koncerte, liti grad posebno živne i najveći je šušur sredinom kolovoza, oko fešte sv. Roka. Godinama se odvija manifestacija Drniško kulturno ljeto. A da posjetite bilo koju iznimno posjećenu svirku, koncert, radionicu, predstavu ili izložbu i vi bi rekli – u Drnišu se super živi. No, takav bogat sadržaj s ljetom nažalost prestaje.“
Naša sugovornica kao najaktivniju grupu građana navodi Udrugu Žena na čijoj se web stranici mogu vidjeti pozivi na razne edukacijske radionice koje organiziraju za svoje sugrađanke i sugrađane.
„Pomažu starijima, održavaju tečajeve šivanja, rada na računalu, prve su organizirale ono šivanje maskica u trećem misecu kad je bila nestašica i nigdi ih nije bilo pa su nabavile materijale i podilile ženama sa šivaćim strojevima i skupilo se priko 500 maskica koje su se podilile prvo ljudima po dućanima, firmama, pekarama i sličnim biznisima koji su nastavili radit.“
Očigledno je da Drnišu ne nedostaje ljudi spremnih raditi za svoju zajednicu i njen boljitak, ali za značajnije poboljšanje ekonomske slike cijelog kraja bio bi potreban potpuni zaokret u politici koju državni vrh provodi već desetljećima. Njezini najkonkretniji učinci na drniško područje vidjet će se na popisu stanovništva iduće godine. U doba nesigurnosti i neizvjesne budućnosti dobar dio stvari ne može se pouzdano prognozirati, ali nažalost možemo biti apsolutno sigurni da će se u popisu 2021. u Drnišu i mnogim drugim sličnim sredinama dodatno povećati broj onih koji su sreću morali potražiti daleko od nekoć toliko drugačijeg zavičaja.
Novinarski projekt Život u zaleđu realizira se u okviru potpore novinarskim radovima Agencije za elektroničke medije.
13. prosinca 2020.Život u zaleđu: Benkovac
Nekada živopisno središte Ravnih Kotara i Bukovice, Benkovac je bio jedan od centara jugoslavenske poljoprivredne proizvodnje. Danas, puno godina nakon rata i tranzicije, dobar dio njegovih stanovnika i stanovnica nosi u sebi izbjegličke traume, a gotovo se svi suočavaju s problemom bezperspektivnosti i ekonomske deprivacije. Donosimo posljednji u nizu tekstova u okviru novinarskog projekta Život u zaleđu.
1. studenoga 2020.Život u zaleđu: Knin
Ratne obljetnice ili koruptivne afere bivše gradonačelnice gotovo su jedini povodi za spominjanje Knina u medijskom mejnstrimu. S druge strane, propast gradske industrije zapostavljena je tema. Velik je broj opustjelih radnih pogona koji svjedoče o poprilično drugačijem Kninu prije rata.
13. kolovoza 2020.Život u zaleđu: Sinj
Povijest razvoja Sinja i okolice iz seljačkog kraja u industrijsko središte i popratna svjetonazorska transformacija neizostavno idu preko Narodnooslobodilačke borbe partizana i KPJ u Drugom svjetskom ratu, dok je deindustrijalizacijska deteriorizacija sinjskog kraja, odnosno gašenje nekadašnjih tvornica Dalmatinka, Konfekcija Sinjanka, Sadra, Ciglana Tadija Anušić, Prerada plastike Cetinka, Poljoprivredni kombinat Trnovača, Trgosirovina i dr., te popratnih socijalno-reproduktivnih struktura, posljedica postsocijalističkog izostanka planskog razvoja i prepuštanja organiziranja života zajednice privatnom kapitalu. Pročitajte prvi od četiri teksta posvećena učincima tranzicije na ekonomski i socijalni život ljudi u dalmatinskom zaleđu.
19. srpnja 2019.Na braniku kluba, kvarta i antifašizma
Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
29. prosinca 2016.Tigar protiv slona
19. prosinca 2016. označio je 70. godišnjicu početka Prvog indokineskog rata. Te večeri 1946. godine eksplodirala je elektrana u Hanoiju, nakon čega je gradom zavladao mrak. Bila je to prva veća diverzija boraca Viet Minha, Revolucionarne lige za neovisnost Vijetnama, protiv francuskih kolonijalnih vlasti. Ova akcija će označiti uvod u sedmogodišnji ratni sukob (do 1. kolovoza 1954. godine) čija nam povijest pomaže rasvijetliti narav globalnih međunarodnih odnosa u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata te locirati konkretne ideološke pretpostavke koje su, čak i nakon bolnog iskustva nacifašističke okupacije, motivirale francuske političare da slične modele eksploatacije nastave primjenjivati u kolonijama.
29. prosinca 2017.Ideologija pomirbe u službi desnog revizionizma
Nedavnom javnom komemoracijom 75. obljetnice četničko-talijanskog pokolja nad stanovnicima sela Gata, u omiškom zaleđu, službeni izaslanici hrvatske države još su jednom demonstrirali nepoznavanje ili svjesno ignoriranje povijesnog konteksta u kojemu se zločin dogodio. Suprotno tvrdnjama prisutnih nacionalista iz redova klera i visoke politike, pokolj u Gatima i okolnim selima, sproveden uz punu suglasnost tadašnjih ustaških vlasti, nije motiviran njihovom nacionalnošću ili vjerskim opredjeljenjem, nego antifašističkim diverzantskim aktivnostima i političkom potporom Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije – partizanima.
27. srpnja 2016.S roguljama boj smo bili
U suradnji s Antifašističkim Vjesnikom, donosimo tekst posvećen 75. obljetnici ustanka narodā Hrvatske. U pregledu povijesne situacije u Hrvatskoj 1941. godine naglasak je na dinamici odnosa između fašističkog terora kojeg je provodio ustaški represivni aparat i partizanskog pokreta, koji se pod vodstvom KPJ ubrzo nakon narodnih ustanaka u Hrvatskoj i drugim krajevima Jugoslavije prometnuo u jedan od najmasovnijih antifašističkih pokreta u okupiranoj Europi.
31. prosinca 2019.Jugoslavija nije Galsko selo
U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
31. prosinca 2019.Odbačene trice i semantičke tričarije
NBA liga spada u vrh svjetske profesionalne košarke i godišnje obrće milijarde dolara, što sa sobom, kao i u slučaju drugih visokolukrativnih sportova, povlači mnoge negativne pojave, poput ograničavanja slobode govora njezinih igrača. Žonglirajući politički korektnim govorom i pokaznim gestama, čelnici lige kozmetički prikrivaju problem rasizma i rasne diskriminacije u američkom sportu i društvu.
16. listopada 2016.Lekcije iz Cable Streeta
Prije nekoliko dana obilježena je 80. godišnjica radničkog otpora jačanju fašizma u Velikoj Britaniji. Najupečatljiviji moment ovog historijskog događaja nije bio fizički okršaj između fašista i antifašista, nego brutalna upotreba policijske represije nad potonjima koji su, unatoč svemu, pokušali (i uspjeli) spriječiti javnu demonstraciju rasizma i neprikrivenog imperijalizma. Pouke izvučene iz ove borbe upućuju na čvrstu vezu između kapitala i fašizma čemu jedini efikasni odgovor pronalazimo u zajedništvu organizirane radničke klase.
9. travnja 2016.Viktimizacija zločinaca u kontekstu historijske relativizacije
Autor teksta osvrnuo se na nedavnu raspravu u HRT-ovoj emisiji, u kojoj jedna od sugovornica inzistira na relativiziranom tumačenju povijesti, lišenom političko-ekonomskih implikacija po suvremenu društvenu zbilju. Prema njenom shvaćanju, termin ideologije ne obuhvaća nikakvu aktualnu/relevantnu političku dimenziju te ga, u duhu ahistorijske post-konfliktne teorije razvitka društva, odbacuje kao relikt vremena koje je danas već jamačno prevladano. Što stoji iza koncepta o post-ideološkom društvu?
26. studenoga 2015.Na krivoj strani povijesti u Lisinskom
Prije nešto manje od mjesec dana, na pitoresknom festivalu ekstremne desnice u punoj dvorani Lisinski, okupilo se Hrvatsko nacionalno etičko sudište kako bi izreklo presudu Josipu Brozu Titu: „Riječ je o skupu koji se može promatrati i kao nastavak dugog pohoda tuđmanističkih revizionista tijekom kojeg je u ovih 25 godina izgrađen mitsko-simbolički kompleks koji vrši funkciju konstitutivnog političkog mita neke skupine, u ovom slučaju nacionalne. Hrvatski državotvorni mit isti je kao i svaki drugi – njegovim graditeljima nisu bile bitne činjenice, već samo površne slike i narativi kojima je glavna svrha politička instrumentalizacija.“
1. ožujka 2018.Dok se svaka kuharica ne politizuje
Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
28. prosinca 2017.Padaj (jezična) silo i nepravdo! Produktivni paradoks Deklaracije o zajedničkom jeziku
Fetiš znanstvene kompetentnosti, koji imaginarni sukob „znanosti“ i „politike“ izmješta izvan realnih socioekonomskih odnosa i historijskog procesa ideološke naturalizacije različitih (pa i jezičnih) praksi, svaki poziv na akciju lišava antisistemskog zahtjeva. Osvrt na ahistorijsko i depolitizirajuće polazište Deklaracije o zajedničkom jeziku, koju je grupa lingvista/kinja i intelektualaca/kinja s prostora bivše Jugoslavije okupljena na projektu „Jezici i nacionalizmi“ javnosti ponudila na potpisivanje početkom ove godine, piše Boris Buden.
31. prosinca 2018.Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu
Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
10. lipnja 2018.Prilog izučavanju klasa u Hrvatskoj
Akademska prevlast ahistorijskih socioloških analiza političko-ekonomskih procesa, te njima suprotstavljeno pozivanje na historijsko-materijalistički, strukturalistički model klasne analize, iziskuju rekonceptualizaciju pojma klase kao dinamizirane društvene kategorije. O procesu formiranja buržoaskih frakcija te povezanom derogiranju društvenog vlasništva tijekom različitih faza tzv. tranzicije postsocijalističke Hrvatske, odnosno restauracije kapitalizma na prostoru SFRJ, piše Srećko Pulig.
26. prosinca 2017.Od socijalne države do socijalne majke
U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
9. srpnja 2018.Prema kraju socijaliziranog zdravstva
Prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je krajem lipnja Vlada uputila u saborsku proceduru, potiče se daljnji proces komercijalizacije i privatizacije javnog zdravstvenog sustava, započet početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pročitajte razgovor s Anom Vračar, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo, o važnosti demokratizacije upravljanja zdravstvenim sustavom i urušavanju modela socijalne medicine, te posljedicama koje uvođenje koncesija u sustav primarne zdravstvene zaštite, pogoršanje radnih uvjeta u zdravstvenom sustavu i promišljanje istog izvan šireg socioekonomskog konteksta ima na stabilnost i kvalitetu javne zdravstvene zaštite.
29. prosinca 2019.Prema sindikalnom organiziranju nezaposlenih
"Kada posjećujemo škole, fakultete i sveučilišta, govorimo o kolektivnoj moći i inherentnom sukobu na radnom mjestu, gdje se uvijek suočavamo sa suprotstavljenim pozicijama. To je prilično jednostavno za objasniti – zadovoljenje radničkih potreba smanjuje profit zapošljavatelja. Nužno dolazi do pretakanja, odnosno redistribucije, stoga je jasno da su ciljevi zapošljavatelja i radnika u suprotnosti. Dakle, klasno diferencirane perspektive početna su točka edukacije naših predstavnika. Škole, fakulteti i sveučilišta trebaju objektivno pripremiti učenike i studente za svijet rada te ih educirati kako da prozru panegirički diskurs o tržištu rada koji im plasiraju zapošljavatelji, navodeći ih da se poistovjete s njihovim setom vrijednosti."
12. kolovoza 2016.Stranački duopol i državotvorni konsenzus
Pored agresivnog provođenja neoliberalnog ekonomskog programa, kratki mandat Vlade HDZ-ove Domoljubne koalicije i MOST-a svojim je polarizirajućim djelovanjem na simboličkoj reartikulaciji društvenog polja, rekadroviranju institucija građanskog društva te pomjeranju kulturne paradigme politički destabilizirao državotvorni konsenzus o tzv. nacionalnoj pomirbi, uspostavljen još 1990-ih. Obje velike stranke ulaze u predizbornu kampanju konvergirajući prema centru i ponovnoj stabilizaciji političkog polja, što nakon izbora 11. rujna obećava manje društvenih tenzija te umiveniji nastavak napada na radnička prava i javni sektor.
18. listopada 2018.Zdravstvo kao potrošno dobro
Jačanje tržišne usmjerenosti javnozdravstvenog sustava, vidljivo iz Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti o kojem se trenutno vodi rasprava u Saboru, sastavni je dio zdravstvenih politika međunarodnih trgovinskih ugovora te politika Europske unije. O degradaciji štamparovskog socijalnog modela javnozdravstvenog sustava i sve većoj nedostupnosti temeljne zdravstvene skrbi velikom dijelu stanovništva, ulozi privatnog sektora u sistemskom onemogućivanju ulaganja u opremljenost javnih bolnica, opasnostima koje nam donose CETA i GATS, te suodnosu zdravstvenih politika i radnog zakonodavstva razgovarale smo sa Snježanom Ivčić, članicom BRID-ove istraživačke grupe za zdravstvo.
