Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi

Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.

Kostimirana zabava u institutu Magnus-Hirschfeld, 1920. Izvor: Archiv der Magnus-Hirschfeld-Gesellschaft
U Sjedinjenim Američkim Državama ove je godine zasad dostavljeno gotovo šest stotina prijedloga anti-trans zakona u 49 saveznih država. Usvojena su njih 84, mahom u državama u unutrašnjosti koje kontrolira Republikanska stranka. Primarni je cilj većine ovih zakona zabrana rodno afirmirajuće zdravstvene skrbi, prvenstveno za maloljetne trans osobe.
 
Početkom godine Velika Britanija je blokirala škotski zakon o samoodređenju, čiji je cilj bio olakšati pravno prepoznavanje roda za trans osobe, a britanski ministri razmatraju izmjenu Zakona o ravnopravnosti iz 2010. godine, kojom bi se pojam „spol“ redefinirao tako da se odnosi isključivo na spol pripisan pri rođenju, denotiran kao neizmjenjiv.
 
U veljači je u Bugarskoj zabranjena promjena oznake spola, osobnog imena i matičnog broja građana (u koji je upisan i spol pripisan pri rođenju) „podnositelja zahtjeva koji tvrdi da je transrodan“, a nakon što je prošle godine u Rusiji postrožen zakon koji zabranjuje „LGBT propagandu“, ove je godine trans osobama eksplicitno zabranjena rodno afirmirajuća zdravstvena skrb, promjena imena i oznake spola u dokumentima, kao i posvajanje te udomljavanje djece. Dotad sklopljeni brakovi automatski se poništavaju u slučajevima kada je trans partner_ica prethodno promijenio_la oznaku spola.
 
U Hrvatskoj se zakoni zasad ne mijenjaju (iako bi vas konzervativci pokušali uvjeriti da su alarmantno permisivni), ali je transrodnost ustrajno patologizirana unatoč opetovanim apelima LGBTIQ+ udruga, a proces promjene oznake spola u osobnim dokumentima i dalje je reguliran Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu iz 2014. godine. U skladu s nominativnim determinizmom, riječ je o dugom, birokratiziranom i anakronom procesu. Promjena oznake spola preduvjet je tome da HZZO snosi trošak dijela dostupne rodno afirmirajuće skrbi, no liste čekanja i ovdje su tradicionalno su duge, a stručnjaka je malo.
 
Već smo spomenuli da je u veljači ove godine u Saboru održana tematska sjednica „o mogućim uzrocima i kliničkim posljedicama porasta broja transrodne djece i mladih u Republici Hrvatskoj“, rezonirajući s globalnim anti-trans narativima koji su mahom upregnuti u zatiranje trans djetinjstva. Kod nas su platformirani i javnim sredstvima za novinarski projekt udruge U ime obitelji koji se bavi „epidemijom transseksualizma u Hrvatskoj i svijetu“.
 
Svojega smo jazavca za trku (isprike jazavcima) dobili i tzv. slučajem Zambija, u liku bivšeg saborskog zastupnika koji je ljetos bio otputovao u zemlju naslijeđenih kolonijalnih zakona, kojima je postojanje kvir osoba i dalje kriminalizirano. U pokušaju da ugrabi djelić relevantnosti preko pleća trans muškarca, prisilnim mu je autanjem pred sudom izravno ugrozio život.
 

* * *

Od 84 usvojena zakonska prijedloga iz uvoda, 22 se odnose na domenu zdravstva, 21 obrazovanja, 12 sporta, 8 pristupa toaletima, a 21 pokriva šarolik spektar tema, od tzv. drag banova, preko u suštini pornografiziranja svakog kvir, a naročito trans sadržaja, do pozivanja na vjerske slobode. Iako je prvenstveno riječ o eroziji trans-specifičnog zdravstva, teško je ne primijetiti kulturocidne note u, recimo, zabranama knjiga LGBTIQ+ sadržaja[1] (Gender Queer: A Memoir, crtani roman o nebinarnoj trans osobi, već je treću godinu zaredom najzabranjivaniji naslov širom SAD-a).
 
Napravimo li mali izlet u ne tako daleku povijest, sjetit ćemo se da nacistička mladež nije zalud već u svibnju 1933. godine poharala Institut za seksologiju, uništivši na desetine tisuća naslova. Magnus Hirschfeld[2], gej Židov, liječnik, seksolog i borac za prava kvir osoba (u prvome redu gej muškaraca, u vrijeme kada su u Njemačkoj homoseksualni odnosi bili kriminalizirani), osnovao je Institut 1919. godine, a na njemu se pored istraživanja ljudske seksualnosti bavio i rodno afirmirajućom njegom njegovih trans korisnika_ca, kao i seksualnom edukacijom. Osim što je prijateljevao s trans osobama i zapošljavao ih na Institutu, također je izdavao tzv. propusnice za transvestite, koje su onima koji_e su ih posjedovali_e omogućavale da se manje ometano kreću javnim prostorom u odjeći koja, u očima zakona, nije odgovarala spolu koji im je pripisan pri rođenju.
 
Još uvijek ne znamo koliko je trans ljudi pobijeno tijekom Holokausta, između ostaloga zato što su trans žene redovito bile cisovane u gej muškarce, a gej muškarci su pak svoje oslobođenje iz koncentracijskih logora mogli proslaviti u zatvoru, s obzirom na to da su zakonski gledano i dalje bili kriminalci. Međutim, njemački je parlament tijekom ovogodišnjeg obilježavanja sjećanja na Holokaust po prvi put službeno prepoznao one koji_e su tijekom Drugoga svjetskog rata bili progonjeni i ubijani zbog svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Mogli bismo spekulirati da je tome doprinijela i građanska tužba koju je zaradila rodno kritična biologinja Marie-Luise Vollbrecht, kada je na Twitteru prošloga ljeta iznijela stav da narativ o trans žrtvama Holokausta trivijalizira „prave žrtve nacističkih zločina“. Regionalni sud u Kölnu presudio je da se radi o poricanju nacističkih zločina.
 

* * *

Neki užasi uđu okolo kere pa na mala vrata, stoga nerijetko nailazimo na uokvirivanje sve viralnije gungule oko transrodnosti kao „trans debate“. Je li rodna raznolikost prirodna pojava, a trans prava ljudska prava za čije se unaprjeđenje valja boriti, ili „rodna ideologija“ prijeti prirodnom poretku, a broj trans ljudi valja smanjiti? Just asking questions.
 
Toksifikacija je oprobana eradikacijska taktika prikazivanja ciljane skupine kao prijetnje društvu, jezikom koji je označava kao patogenu. Otuda naziv „epidemija transseksualizma“, dok se rodna disforija (posebice ona označena kao naglo nastupajuća podvrsta disforije) pakira kao „društvena zaraza“.
 
Pozivi na istrebljenje normaliziraju se ciničnim interpretacijama, pa je tako Michael Knowles, konzervativni politički komentator medijske kuće The Daily Wire, na ovogodišnjoj Konferenciji konzervativne političke akcije (Conservative Political Action Conference, CPAC), jednom od prominentnijih okupljališta (ultra)konzervativnih aktivista_kinja i političara_ki, u svome govoru izjavio:
„Nema kompromisa kada je u pitanju transdženderizam. Ili je sve ili ništa. Ako je transdženderizam istinit, i muškarci zaista mogu postati žene, onda je istinit u pogledu svih muškaraca, svih dobnih skupina. Ako je transdženderizam laž – a jest – i muškarci zapravo ne mogu postati žene – a ne mogu – onda je laž za sve. A ako je laž, onda mu ne bismo smjeli povlađivati, osobito budući da to iziskuje oduzimanje prava i običaja tolikome broju ljudi. Ako je laž, onda radi dobrobiti društva, a osobito onih sirotih ljudi koji su podlegli ovoj pomutnji, transdženderizam mora u potpunosti biti iskorijenjen iz javnog života – čitava besmislena ideologija, na svim razinama.“
No, Knowles time navodno ne zagovara istrebljenje trans ljudi, već samo ideologije. Pritom u suštini parafrazira Janice Raymond, autoricu The Transsexual Empire: The Making of the She-Male (1979.). Raymond je, ne bismo trebali zaboraviti, također i supotpisnica pisma podrške Centru za ženske studije, koji se početkom 2021. godine našao na meti kritika nakon što su na društvenim mrežama podijeljene transfobne izjave njegove novoizabrane izvršne direktorice, a drži da bi „problem transseksualizma bilo najbolje riješiti tako da ga se moralnim dekretom izbriše s lica Zemlje“ i potom koristi istu obranu:
„Pod time podrazumijevam eliminiranje medicinskih i društvenih sustava koji pružaju podršku transseksualizmu, kao i razloga zbog kojih bi neka osoba u rodno-definiranom društvu našla nužnim promijeniti svoje tijelo.“
Knowles i njegov kolega Matt Walsh[3], koji gradi „koaliciju kako bi sta[o] na kraj ovome ludilu“, nisu usamljeni jahači, a mrežu anti-trans organizacija financiraju ogromne količine novca. Riječima Imare Jones, američke političke novinarke, trans aktivistkinje i osnivačice platforme TransLash Media:
„Desnica već odavna razumije da je kontrola nad tijelima ključna za njezin kapacitet da implementira državu u kojoj želi da svi živimo, stoga su oni_e koji ostvaruju tjelesnu autonomiju ključni za njezine planove. Organizacije koje su pokretači ove mašinerije anti-trans mržnje, kao što su Heritage Foundation, Alliance Defending Freedom, Focus on the Family i Family Research Council, već su dobro poznata imena. Okupile su se ne bi li pokrenule novu anti-trans inicijativu pod nazivom Obećanje američkoj djeci (Promise to America’s Children), a financira ih mreža milijardera, među kojima su i Betsy DeVos te njezina obitelj […] ali i jedna od najvećih američkih zaklada, National Christian Foundation, koja svake godine financira kampanje s gotovo milijardu i pol dolara, što ju čini najvećim financijerom mržnje prema LGBTQ osobama u Americi.“
Zanimljivo je napomenuti kako ovakve organizacije ne prežu od zamagljivanja vlastite stručnosti varljivim nazivljem, pa tako Alliance Defending Freedom već godinama surađuje s American College of Pediatricians, frakcijom koja se od American Academy of Pediatrics odvojila 2002. godine, povodom neslaganja oko pitanja prava istospolnih parova na posvajanje/udomljavanje djece. American Academy of Pediatrics, najveće američko strukovnog udruženja pedijatara, i ostale vodeće medicinske organizacije, uključujući Američko medicinsko udruženje, Američko udruženje opstetričara i ginekologa i Svjetsku zdravstvenu organizaciju, podržavaju pristup zdravstvenoj skrbi koja je potrebna transrodnim adolescentima i protivi se svim zakonima i propisima koji diskriminiraju transrodne i rodno varijantne osobe. American College of Pediatricians je, pak, „ekstremistička anti-LGBTQ skupina“.
 
U Hrvatskoj se pojavilo Znanstveno vijeće Hrvatske, što svakako nije isto što i Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, „najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj“. Riječ je o inicijativi koju predvodi osoba o kojoj je Faktograf prečesto primoran pisati, a koja, kada ne organizira „znanstvene skupove“, ostavlja anti-trans letke po školama. No, hoće li zabrinuti roditelji obratiti pažnju na takve minucije?
 

* * *

Budući da „netko mora misliti na djecu“, direktna meta plejade američkih anti-trans zakona u prvome su redu trans maloljetnici_e, no dobna granica vrlo se lako pomiče sve do 26. godine, pod dubioznom izlikom nerazvijenog prefrontalnog korteksa, zaduženog za donošenje odluka – te je zapravo cilj zabraniti rodno afirmirajuću skrb za sve trans osobe, neovisno o njihovoj dobi.
 
Na raspravama (kako u američkom Kongresu, tako i u hrvatskom Saboru) citiraju se opovrgnuta istraživanja, izmišljaju i pogrešno interpretiraju podaci, te barata sintagmama kao što je „nepopravljiva šteta“, aludirajući time na otvoreno transfobnu čitanku Irreversible Damage: The Transgender Craze Seducing Our Daughters, čija se autorica Abigail Shrier obrušava na „rodne kultiste koji dolaze po vašu djecu“.
 
Nije naodmet imati na umu činjenicu da su raznovrsni oblici rodno afirmirajuće skrbi i dalje dostupni cis osobama – od blokatora puberteta (u slučaju prijevremenog puberteta, koji se blokatorima pauzira do tinejdžerske dobi, kada je u njega psihosocijalno primjerenije ući), preko hormonske terapije, sve do augmentacijske mamoplastike. Istovremeno, interspolna djeca nemaju luksuz ni dopuštenja ni zabrane, već im je takva „skrb“ nametnuta u obliku potpuno medicinski neopravdanih operativnih zahvata (genitalnog sakaćenja, manje eufemistički rečeno) u dobi u kojoj sama ne mogu dati pristanak.
 
Ukratko, rodno afirmirajuća skrb dopuštena je ako ste cis, zabranjena ako ste trans, a na nju ćete biti prisiljeni ako ste inter, jer poenta je u tome da milom ili silom budete normalizirani prema jednom od dvaju (s)polova.
 
No, vratimo se na roditelje. Bitna su i njihova prava, kažu konzervativci, kao što je pravo na to da znaju ako im se dijete nekome u školi autalo kao trans, neovisno o tome koliko je potencijalno neki od roditelja nesklon rodnoj raznolikosti, dok se istovremeno kriminaliziraju roditelji koji svoju trans djecu podržavaju u njihovoj socijalnoj ili, nedobog, medicinskoj i/ili pravnoj tranziciji, pod izlikom da je dotično zlostavljanje djece. Ovaj fokus na roditeljska prava nije slučajan, već se radi o strategiji iza koje stoji ranije spomenuta američka konzervativna kršćanska pravna organizacija Alliance Defending Freedom. Predsjednica ADF-a, Kristen Waggoner, potvrdila je to i u razgovoru s Davidom D. Kirkpatrickom, novinarom koji za The New Yorker piše:
„Waggoner mi je rekla da je jedan od ciljeva ADF-a uvjeriti Vrhovni sud da uspostavi ‘roditeljska prava’ kao ustavno načelo: ‘Neće sad Sud reći da je rodna ideologija loša stvar, ali bome mislim da bi mogao obznaniti: ‘Roditeljska su prava – temeljna prava.’’“
Alliance Defending Freedom jedna je od sedamdesetak konzervativnih organizacija civilnog društva čiji su resursi objedinjeni u inicijativi Projekt 2025. Projekt je 2022. godine pokrenuo Kevin Roberts, predsjednik Heritage Foundationa, američkog desničarskog think tanka, a uključuje organizacije kao što su The Claremont Institute, Moms for Liberty, American Compass itd. Dotične su izradile program za prvih 180 dana vladavine u slučaju da na predsjedničkim izborima 2024. godine pobijedi republikanski kandidat (idealno Trump), s ciljem restrukturiranja izvršnog ogranka vlade, preoznačavanja federalnog regulatornog okvira, umicanja LGBTIQ+ osoba iz javnog života i de facto uspostavljanja autokracije.
 

* * *

S obzirom na to da je legislativna transfobija očito trendy u mnogim autoritarnim neoliberalnim državama, te da nedvojbeno evocira historijske eradikacionističke impulse, nije za čuditi da trans zajednica (zajedno sa svojim saveznicama i saveznicima) bruji o trans genocidu. Možemo li – svjesni opasnosti relativizacije pojma genocida – diskriminatorne, opresivne, pa i drakonske obrasce, prakse i politike koje se odnose na živote i iskustva trans osoba prepoznati u nekima od teorijski konsolidiranijih okvira razmatranja genocida? Koji su potencijali, a koja ograničenja ovog prenapregnutog koncepta? Hajde da u sitnija crevca pogledamo u idućem tekstu.
 





Bilješke:

[1] Kritičari rodne ideologije istovremeno se redovito obrušavaju i na kritičku rasnu teoriju, koju vide u samoj zastupljenosti nebijelih autora_ica i naslova s nebijelim likovima u knjižnicama.

[2] Korištenjem ovoga primjera ne pokušavamo ekskulpirati Hirschfeldov rasizam, imperijalizam, flertovanje s eugenikom te fokus na biologiziranje kviriteta, o čemu možete doznati više u Racism and the Making of Gay Rights: A Sexologist, His Student, and the Empire of Queer Love Laurie Marhoefer, ili, ako vam je ćeif, možete o tome poslušati epizodu podcasta Bad Gays.

[3] Što je žena?, Walshev „dokumentarac“, pronašao je put i do našeg javnog imaginarija, te je na hrvatski prevedena njegova knjiga istoga naslova, kao i slikovnica Johnny the Walrus (Mama, ja sam morž!), u kojoj, malo je reći, pravi sprdnju od trans iskustva.





Novinarski projekt Utjecaj anti-trans narativa u medijima i političkim raspravama na prava i življenu stvarnost trans osoba realizira se u okviru potpore novinarskim radovima Agencije za elektroničke medije.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve