Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
Ugljen na papiru, autorica: Maja Solar, 2020.
Živimo u društvu u kojem postoje različitosti koje se naizgled međusobno sukobljavaju. Nije isto ako ste muškarac, žena ili rodno varijantna osoba, nije isto ako ste Rom_kinja ili Srbin_pkinja, nije isto ako ste homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije, a naročito nije isto ako ste bogati ili siromašni. S obzirom na to da živimo u kapitalističkom svetu, ove asimetrije u razlikama nisu ništa novo, jer ih kapital već na neki – posredni ili neposredni ‒ način podstiče i regeneriše. Ali kapital ne afirmiše različitosti u pravcu slobode, već koristi identitetske i klasne razlike kao načine potčinjavanja i eksploatacije, odnosno u sopstvenu korist radi neprekidnog uvećanja profita.
Znamo da je romska zajednica u Srbiji marginalizovana, ali uglavnom se ne govori o tome kako izgleda opresija nad pripadnicima_ama ove zajednice koji su diskriminisani_e i na osnovu drugih identitetskih odrednica, pre svega polnih/rodnih, kao i na osnovu seksualne orijentacije. Da bismo razumeli na koji način se različite forme potčinjavanja prepliću u slučaju osoba koje se identifikuju kao trans osobe i kao Romi_kinje, a pri tome nije isto da li žive u romskim podstandardnim naseljima ili su pripadnici srednjeklasnih slojeva, krenućemo od mapiranja bazičnih pojmova kojima je moguće misliti ove razlike.
Kada govorimo o rodnoj identifikaciji, pre svega treba pomenuti razliku pola i roda. Uobičajeno se smatra da se pol odnosi na biološke karakteristike (unutrašnje i spoljašnje polne organe, polne hromozome i hormonski status, a od ulaska u pubertet i na sekundarne polne karakteristike). Pol se bebama pripisuje odmah nakon rođenja, pre svega na osnovu građe spoljašnjih polnih organa. Obično se podrazumeva kao binarna kategorija, pa se govori o muškom i ženskom polu, ali medicinska istraživanja ukazuju na postojanje većeg broja međupolnih, odnosno interseks varijacija.[1] Ovde je stoga ključno obratiti pažnju na to da ni pol nije nešto prirodno, dato, a još manje čisto binarno, jer, kao što smo naznačili, pol se bebama pripisuje odmah nakon rođenja. Dakle ni ovde nije reč samo o biologiji, već o složenom odnosu sfere biološkog sa sferom koja nešto pripisuje, sa normama koje već propisuju šta se smatra prihvatljivim i normalnim, a šta ne. Radi se o odnosu s društvenim poljem koje već oblikuje polnost novorođenčeta i pretvara ga u devojčicu ili dečaka ili, ako se radi o interseks varijacijama hromozoma i/ili hormona koji se ne poklapaju s tipičnim definicijama muškog/ženskog tela, nasilno se uklapa u jedno od te dve kategorije. Dakle, svođenje pola na biologiju rizikuje od pada u biološki esencijalizam i briše sve one društvene naslage nauke/biologije koje pokazuju kako se kategorija „biološkog pola“ istorijski oblikovala preplićući se sa heteronormativnim i rasističkim idejama o nadmoći belih ljudi.[2]
S druge strane, rod se uobičajeno smatra društvenim konstruktom. Označava društveno određene uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute koje dato društvo smatra prikladnim za žene i muškarce. Ali, rodni identitet označava i lični, unutrašnji doživljaj roda, koji može ali i ne mora da bude u skladu s „biološkim polom“ pripisanim po rođenju. U tom smislu se radi i o ličnom doživljaju sopstvenog tela, kao i odevanja, načina govora, gestikulacije i slično. Utoliko bi rodno izražavanje trebalo da bude način na koji ljudi izražavaju rodnu identifikaciju koju sami biraju: ukoliko imaju mogućnosti izbora. No, polne/rodne norme u kapitalističkim društvima nisu nešto što ljudi slobodno biraju, već se one nameću u skladu sa poželjnim polnim/rodnim konstruktima i ulogama.
U realnom iskustvu ljudi, polni i rodni identiteti su mnogo razgranatiji nego što to binarni koncept rigidnog smeštanja kategorija u „muško“ i „žensko“ podrazumeva. Utoliko, rodne identifikacije mogu biti u skladu s društveno propisanim definicijama, ali to nije nužno. I ne radi se uvek samo o inverziji – u smislu da se neko ko je rođen u telu onoga što se obično prepoznaje kao „muško telo“ oseća kao žena ili obrnuto ‒ već postoji mnoštvo identifikacija, kao i osoba koje uopšte ne žele rodno da se identifikuju. Ljude čiji se rodni identitet razlikuje od pola pripisanog po rođenju uobičajeno se naziva trans osobama. Ali, pošto su varijacije i samoidentifikacije brojne, u upotrebi su i drugi termini, poput „rodno drugačiji“ ili „rodno varijantni“.
Seksualna orijentacija odnosi se, pak, na osećaj emotivne, afektivne i(li) seksualne privlačnosti prema drugim osobama. Najčešće se pominju četiri seksualne orijentacije: heteroseksualna (osećaj privlačnosti prema osobama suprotnog pola/roda), homoseksualna (privlačnost prema osobama istog pola/roda), biseksualna (privlačnost prema osobama istog i suprotnog pola/roda) i aseksualna (izostanak osećaja seksualne privlačnosti prema osobama bilo kog pola/roda). Često se svaka seksualna orijentacija koja je drugačija od heteroseksualne označava pojmom queer. S obzirom na to da je seksualnost složen fenomen, postoji veliki broj seksualnih orijentacija s kojima se ljudi identifikuju, poput recimo panseksualnosti, demiseksualnosti i tako dalje.
Kako živimo u neslobodnom patrijarhalno-kapitalističkom svetu u kojem se potčinjavanja artikulišu i na osnovu nečijih polnih/rodnih identifikacija, kao i na osnovu drugačijih od propisanih seksualnih orijentacija, moguće je govoriti o različitim vidovima unižavanja, ponižavanja, marginalizovanja, podređivanja, nasilja… na osnovu pola, roda i seksualne orijentacije. U tom smislu se svako ko se ne uklapa u normativni heteroseksualni binarni okvir podele na muška i ženska tela ‒ pri čemu se nameće da je to tobože „prirodno“ dato, kao da je čovek nije društveno biće ‒ stavlja u podređenu poziciju onih koji su opresirani. Zato što se heteroseksualnost, kao i konstrukcija „muškosti“ i „ženskosti“ unutar nje, nameću kao jedina prihvatljiva opcija ljudske afektivnosti i seksualnosti, represivni mehanizam društva u pogledu ovoga se naziva heteronormativnim. To znači da se heteroseksualnost nameće kao norma, a sve drugo se smatra neprihvatljivim, „neprirodnim“, „nenormalnim“, „devijantnim“.
Opresije na osnovu pola, roda i seksualne orijentacije su razne: opresije prema ženama, trans osobama, queer osobama, svima koji su rodno varijantni i koji se ne uklapaju u podelu rada i društvene uloge koje nameće kapitalizam. Istorija pokazuje da postoji čvrsta veza između LGBTIQ+ identiteta sa kapitalizmom,[3] te da su i borbe protiv ovih opresija uvezane sa antikapitalističkim borbama.
U vezi sa polnim/rodnim identifikacijama, kao i seksualnim orijentacijama, te seksizmima, mizoginijom i drugim opresivnim mehanizmima, korisno je imati u vidu još jednu razliku. Naime, trans teoretičarka Džulia Serano je koristila pojmove tradicionalni i opozicioni seksizam da bi objasnila kako tradicionalni seksizam označava seksizam prema ženama, dok opozicioni seksizam označava seksizam prema svima koji se ne uklapaju u heteroseksualnu i heteronormativnu binarnu šemu. Shodno opozicionom seksizmu, dakle, postoje dva suprotna pola, muški i ženski, koji se uzimaju kao nešto prirodno, dato i večno, a sve što se ne uklapa u to posmatra se kao nešto što nije normalno, što je eksces. Stoga se ovaj seksizam ne razvija samo prema ženama već prema svima koji se ne uklapaju u heteronormativnu klasifikaciju: gej osobama, lezbejkama, trans osobama, rodno varijantnima/rodno drugačijima, muškarcima koji možda nisu gej, ali im je ponašanje „feminizirano“, prema drag queens, drag kings itd. Ovu distinkciju preuzima i marksistička kvir teoretičarka Holi Luis[4], a ona nam pomaže da bolje nijansiramo neke – možda ne baš uvek tako vidljive – seksizme te homofobna i, posebno, transfobna ponašanja i prakse.
Kada pak govorimo o etničkim identifikacijama, to nije uvek jasno odredivo, a pogotovo ako se ima u vidu da one mogu biti i sasvim subjektivne. Kako onda odrediti romski identitet, odnosno, kako odrediti ko su Romi i Romkinje?
„Kad kažem ja sam Rom, to je izjava o mom etničkom nasleđu, kad kažem ja sam ciganin ili Ciganin to može da znači da sam nomad, da sam slobodnog duha, putujući muzičar ili prosjak. To može da znači mnogo stvari, neke su uvredljive, neke šarmantne, neke istinite, a većina je netačna. Pošto im je draža izjava o etničkom identitetu od seta stereotipa i mitova, mnogi Romi ne vole da ih nazivaju Ciganima. Sad nastaje konfuzija jer ima pripadnika nekih drugih etničkih grupa koje zovu Ciganima, koji sebe zaista nazivaju Ciganima. Ti ljudi su nomadi ili su bar njihove porodice nekad bile i njih zovu Cigani. I njima to ne smeta.“[5]
Romski etnički identitet se ponekad gradi na osnovu zajedničkog porekla, za koje se smatra da (barem delimično) potiče iz davnih migratornih kretanja iz Indije, a najčešće na osnovu jezika, kulture i običaja. Etnički identitet može biti subjektivna stvar, stvar izbora, odnosno tako bi barem trebalo da bude. Ipak, ovo nije uvek subjektivna odredba, jer društvo stigmatizira određene osobe kao Rome i Romkinje, i prema njima se ponaša kao prema građanima i građankama drugog reda. Stoga što su Romi i Romkinje najčešće siromašni, jasno je da su oni marginalizovani upravo na osnovu etniciteta koji nije samo stvar slobodnog izbora.
I tako smo došli i do pojma klase. Međutim, klasa se ne određuje na osnovu kategorija siromašnih i bogatih, a još manje na osnovu životnog stila i standarda, već se određuje kao mesto u društvenom sistemu proizvodnje. Kako ceo svet živi u kapitalističkom sistemu proizvodnje (čak i kada se on ne naziva tako), ovo pozicioniranje se tiče odnosa između kapitala i rada, te toga da li neko poseduje sredstva za proizvodnju ili je prinuđen da radi za drugog ne bi li preživeo i kroz taj rad mu stvara višak vrednosti. U tom smislu, najčešće se govori o klasi radništva i klasi kapitalista, ali postoje i nijansiranija određenja, kao i klase potčinjenih koji se ne mogu tek tako svrstati u ono što se tradicionalno misli pod radničkom klasom. Siromašni Romi i Romkinje su često u još goroj klasnoj poziciji od radništva, jer ili su nezaposleni ili rade u neformalnim sektorima i preživljavaju od povremenih poslova i aktivnosti, a najčešće nemaju nikakva sredstva za proizvodnju niti privatno vlasništvo od kojih bi se mogli izdržavati. Ipak, valja zapaziti da postoje Romi i Romkinje koji pripadaju srednjim i višim klasama.
Em Rom_kinja, em trans, em iz niže klase…
Sve ovo smo razložili da bismo ukazali na složenost opresije koju žive oni koji je doživljavaju i na osnovu pola/roda, i na osnovu etničke identifikacije, kao i na osnovu klasnog mesta u društvu. Dakako, osobe koje doživljavaju višestruke opresije doživljavaju to u sopstvenom konkretnom iskustvu, koje je uvek komplikovanije od onoga što analiza pokušava da obuhvati, i ne osećaju ove podele kao nešto odvojeno. Oni žive život u tim nepravednim odnosima.
Za analizu višestrukih opresija Roma i Romkinja potrebni su nam podaci, a oni su u vezi sa situacijom ove etničke zajednice i inače vrlo šturi (ili čak pogrešni), a u pogledu rodnog i seksualnog aspekta čak sasvim nepostojeći. Naime, još uvek nemamo precizne podatke o broju Roma/kinja koji se identifikuju kao LGBTIQ+ osobe. Konkretna istraživanja na teritoriji Srbije nisu sprovedena, stoga možemo samo da pretpostavljamo kako je to kada pripadate istovremeno i romskoj i LGBTIQ+ zajednici i živite u nekom od pet stotina podstandardnih romskih naselja, oslanjajući se na iskustva pojedinaca_ki koji_e dolaze iz takvih sredina.
LGBTIQ+ osobe koje žive u romskim naseljima zapravo, baš kao što je slučaj i u svim drugim delovima društva, ne mogu slobodno da izraze svoj identitet, jer je i ova zajednica prožeta heteronormativnim prisilama. Neko ko bi se „autovao“ kao trans osoba u takvoj sredini rizikuje osudu bližnjih, kao i odricanje, proterivanje, gubitak finansijske i bilo kakve druge podrške. Ipak, vrlo je važno uvideti da su ove isprepletene marginalizacije na osnovu identiteta veoma uslovljene i klasnom pozicijom. Ljudi iz niže klase naprosto imaju još suženiji izbor. Videli smo: sve ovo u kapitalističkim društvima nije stvar slobodnog izbora, pa čak ni rod.
Ako pol odredimo kao nešto čisto „biološko“, moglo bi izgledati kao da je to nešto što ne možemo birati, što ima najveći stepen prinude, što je dato, tako je i ne može biti drugačije. A ako rod odredimo kao nešto društveno, moglo bi se činiti kao da je to u potpunosti stvar „izbora“, jer naprosto nije vezano za nešto tako „čvrsto“ kao što je „biološko telo“: u smislu, možda ne možemo birati u kakvom tačno telu ćemo se roditi, ali zato možemo kasnije odabrati sa kojom rodnom identifikacijom se poistovećujemo… Ali ovo je problematično. Može li na primer jedna Romkinja – koja živi u podstandardnom romskom naselju bez vode i osnovnih ljudskih uslova za život, u proširenoj porodici u kojoj su članovi nepismeni i prinuđeni da rade najbednije plaćene poslove da bi preživeli – da bira svoj rodni identitet? Dakle, kada se kaže da je rod društveno određen, to ne znači da je reč o nečemu što se slobodno bira, što je navodno odvezano od svega „čvrstog“ i materijalnog, poput biologije, što je tako lebdeće u vazduhu… Baš tu, u polju društvenog, radi se o prinudama i baš tu je „najmaterijalnija“ stvarnost. Društveno je protkano materijalnim prinudama! Materijalno ne znači „biološko“, „fiziološko“, „genetsko“ i slično, već su materijalni društveni odnosi. To je ono što realno i konkretno iskušavamo, pa i na svom telu i svojoj koži. To su prinude zbog kojih se ne smemo autovati ili nemamo nikakvih mogućnosti da izaberemo svoj rodni identitet, jer ne samo da rizikujemo prezir i(li) odbacivanje od strane bliskih osoba, takođe ne samo da rizikujemo dobijanje batina od strane konzervativaca koji ne mogu da podnesu naše pomeranje heteronormativnih/cisnormativnih uloga, već rizikujemo i to da se nećemo zaposliti, da ćemo ostati bez svih mogućnosti izdržavanja i imanja krova nad glavom… Dakle, „društveno“ u odredbi roda ne znači ništa slobodno i nije stvar izbora, jer ne živimo u slobodnom društvu da bi to bilo moguće, nego je polje društvenog u kapitalizmu stvar prinude i polje materijalnih uslova života.
Kako u heteronormativnim društvima žive transrodne osobe, poznata je stvar. U Srbiji postoji zakon o zabrani diskriminacije (član 13) koji štiti prava transrodnih osoba, a takođe postoji i zakonska uredba o promeni pola koja je stupila na snagu 1. januara 2019. i koja omogućava transrodnim osobama da promene oznaku pola u ličnim dokumentima nakon hormonske terapije i/ili nakon operacije prilagođavanja pola. No, realnost koju transrodne osobe žive je potpuno drugačija od one „na papiru“, jer pre svega većina osoba ne može ovo da si materijalno priušti. Potom, transrodne osobe se susreću sa diskriminacijom kada pokušavaju da se zaposle ili da iznajme stan upravo zato što nisu ispunile uslove za promenu oznake pola u dokumentima (što je dugačak, iscrpljujuć, komplikovan i skup proces), te bivaju prisilno autovane kao trans zbog nepoklapanja dokumenata prilikom legitimisanja. Međutim, diskriminisane su i transrodne osobe koje su uspele izvesti tranziciju. Prema statistikama: u Britaniji 43% poslodavaca priznaje da ne bi zaposlilo transrodnu osobu,[6] dok u Irskoj nezaposlenost trans osoba iznosi 50%; u SAD je 14% trans osoba nezaposleno (duplo više spram ostale populacije), a 44% je podzaposleno (obavlja manuelne poslove za koje su bedno plaćeni).[7]
Diskriminacija trans osoba je u svim kapitalističkim društvima konstanta, a ako se ona još poveže sa diskriminacijom na osnovu etničke pripadnosti, kao i sa klasnim mestom, jasno je da je diskriminacija transrodnih Roma i Romkinja u Srbiji veoma duboka. Čini se da je u ovom kapitalističkom svetu jedina preostala opcija solidarna borba, udruženost ugroženih i potčinjenih, te njihova međusobna podrška kako bi opstali u sistemu koji nemilosrdno briše razlike: sve dok se ne izborimo za svet u kojem će razlike zaista biti stvar izbora!
Bilješke:
[1] Vodič kroz tranziciju za trans osobe u Srbiji, Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Republike Srbije, septembar 2020
[6] „Polovica trans osoba koje_i uspiju pronaći zaposlenje moraju skrivati činjenicu da su trans – ili se nisu autali i nisu u mogućnosti pristupiti procesu tranzicije, ili su prije nekoliko godina završili tranziciju i u mogućnosti su sakriti svoju prošlost (iako će nepromjenjive fizičke osobine to dozvoliti samo nekim trans osobama). Ako ste zaposleni i ne skrivate činjenicu da ste trans, riskirate zlostavljanje na radnom mjestu, što ide od proceduralne nepravde do verbalnog izrugivanja ili nasilja – jedna od osam trans osoba u Britaniji fizički je napadnuta na poslu.“ Shon Faye, „Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba“, Slobodni Filozofski, 31. 12. 2018. Dostupno na: http://slobodnifilozofski.com/2018/12/borba-za-jednakost-trans-osoba-klasna-borba.html
[7] Videti: „Transgender workers at greater risk for unemployment and poverty“, dostupno na: https://www.thetaskforce.org/transgender-workers-at-greater-risk-for-unemployment-and-poverty/; kao i video-snimak trans aktivistkinje Sonje Sajzor, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=yiRmDfBxAck&t=134s U vreme pandemije COVID-19 ove razlike se još više ističu, pa je tako u SAD „319 800 odraslih transrodnih osoba imunološki kompromitirano i ima jednu ili više sljedećih bolesti: astma, dijabetes, bolesti srca ili HIV; 217 000 odraslih transrodnih osoba ima 65 ili više godina; 450 400 odraslih transrodnih osoba prošle godine nije moglo otići liječniku jer si to nisu mogli priuštiti; 137 600 odraslih transrodnih osoba nema zdravstveno osiguranje; i 667 100 odraslih transrodnih osoba živi 200 posto ispod federalne razine siromaštva“. Kay Van Wey, „Trumpove anti-trans mjere štite predrasude u doba pandemije COVID-19“, Slobodni Filozofski, 11. 10. 2020. Dostupno na: http://slobodnifilozofski.com/2020/10/trumpove-anti-trans-mjere-stite-predrasude-u-doba-pandemije-covid-19.html
Tekst je dio zbornika Romski životi su važni, ur. Maja Solar, Forum Roma Srbije, koji je u pripremi za tisak.
14. prosinca 2019.Inkluzija kao depolitizacija romske zajednice
Kulturalizacija romske zajednice kao najbrojnije europske manjine, odnosno njezina konstrukcija kao etničkog partikulariteta kroz modele politike inkluzije koji se u Europi provode posljednjih desetljeća, relativizirala je sistemsku marginalizaciju Romkinja i Roma, dodatno produbljenu neoliberalizacijom mehanizama socijalne države. U osvrtu na zbornik Romi između multikulturalizma i politike štednje (2018) autorica ukazuje na politički instrumentalizirane, neučinkovite institucionalne strategije i programe inkluzije Roma u Srbiji, stavljajući ih u širi kontekst tretmana romskih zajednica diljem Europe.
31. prosinca 2019.„Imam građanska prava“: Novi napad Vrhovnog suda na LGBTQ+ zajednicu pokazuje granice liberalnog reformizma
"Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu. (...) Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi."
31. prosinca 2018.Transfobija i ljevica
Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
31. prosinca 2020.Feminizam i transfobija
Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
31. prosinca 2018.Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba
Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.
31. prosinca 2016.Da sam, da sam, da sam žensko, ne bih bio muško
Iako je spolna binarnost problematična čim se zagrebe dublje od nivoa reduktivnih javnih diskusija lišenih svake nijansiranosti argumenta i pluralizma perspektiva, ona presudno utječe na oblikovanje društvenih institucija, bile one formalne ili neformalne. Time društvo postaje polje neprihvaćanja za svaki identitet koji izlazi iz binarnih okvira. Ovo stvara situaciju u kojoj je: „život transrodne osobe kratka i tragična priča, dupkom ispunjena nasiljem čiji je rezultat smrt koja društvo napokon rješava bremena aberacije. Tjelesno postojanje transrodnih osoba polje je borbe u kojoj su transrodne osobe kolateralne žrtve koje svoja tijela nužno moraju prezirati, jer su naprosto nedopustiva.“
19. travnja 2016.Dom je negdje drugdje
Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
16. kolovoza 2020.J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“
Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
31. prosinca 2020.Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu
Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
31. prosinca 2018.O mizoginiji, mizandriji, pornografiji i drugim kapitalističkim demonima
Redatelj Bruce LaBruce koji se često predstavlja kao kvir alternativa srednjostrujaškoj pornografskoj industriji, u svojem se posljednjem filmu paradigmatski i sam okreće mejnstrimiziranju porno-hetero-normativnosti uz ozbiljnu dozu lezbofobije i transfobije. Predstavljajući pornografiju radikalnom i subverzivnom posve zanemaruje njezino uklapanje u kapitalističke odnose proizvodnje, kao i vlastitu konverziju od avangardnog, ljevici sklonog autora, do liberalnog redatelja gej pornografije. Donosimo vam kritički osvrt Dušana Maljkovića na film „Mizandristkinje“.
20. rujna 2017.Politička dimenzija reproduktivne sfere
Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
31. prosinca 2016.Solidarnost u prostorima nevidljivosti
Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
31. prosinca 2018.Zamke radikalnog feminizma
Zbog sve brojnijih netrpeljivih istupa pobornica trans-isključujućeg radikalnog feminizma (TERF), već se neko vrijeme preispituje pozicija radikalnog feminizma na lijevom dijelu političkog spektra. Netrpeljivost prema trans osobama, posebice ženama, ponovo je vidljivim učinila njegove teorijske manjkavosti, poput transhistorijske definicije uzroka opresije žena, kao i izostanka klasne analize. Pročitajte prijevod teksta Erice West o razlikama između radikalnog i crvenog feminizma, te političkoj promašenosti separatističke strategije radikalnog feminizma koja iz progresivnih borbi isključuje klasno deprivilegirane muškarce i trans osobe.
14. ožujka 2016.Noćni marš – 8. mart
Prvi po redu, "Noćni marš - 8. mart" održan je u Zagrebu u večernjem terminu orijentiranom prema mobilizaciji šire populacije, a u solidarnoj se atmosferi organizatoricama marša pridružilo petstotinjak feministkinja i feminista u simboličkom zauzimanju javnog prostora te zahtjevima za uvažavanjem ženskih prava na svim razinama, kao i hitnom društvenom promjenom. Velik broj inicijativa i udruga civilnog društva naznačenih na popisu organizatorica i podržavateljica Marša budi nadu u dugoočekivano buđenje ženske antifašističke fronte. Marš smo popratili video prilogom, prenosimo priopćenje za medije, kao i tekstove održanih govora te se pridružujemo podršci.
24. rujna 2016.Društveni parametri coming-outa
U razgovoru s Mariom Kikašem iz RAD.-a adresiramo pitanja odnosa LGBTIQ+ populacije i pokreta prema državi, koja adekvatne odgovore dobivaju tek napuštanjem terena rasprave o vrijednostima, odnosno njihovim smještanjem u historijski okvir, određen razvojem kapitalističkih odnosa i građanske države te historije opresije nad marginalnim i subverzivnim društvenim grupama. Iz toga proizlazi i perspektiva daljnjeg razvoja LGBTIQ+ pokreta prema razvijanju kapaciteta društvenih institucija za inkluziju marginaliziranih skupina. Dolazimo do zahtjeva za izgradnjom šire progresivne koalicije koja neće tek braniti postojeće kapacitete socijalne države već i graditi nove.
27. prosinca 2020.Ejblistički režimi u kapitalizmu
Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, uz fokus na osobe s invaliditetom.
5. srpnja 2020.Kratka povijest Jordana Petersona
O intelektualnom i političkom razvojnom putu kliničkog psihologa i popularnog društvenog kritičara Jordana Petersona – od neartikuliranog ljevičara do proklamatora teza o duboko pokvarenoj ljudskoj naravi baziranoj na biološkom esencijalizmu i opravdanosti dominacije jedne vrste ljudi nad drugima.
12. ožujka 2017.Nema rasprave s fašistima
Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
31. prosinca 2016.O rodu, jeziče, da ti pojem
Jedno od područja u kojima transrodne osobe najčešće proživljavaju opresiju područje je jezika. Naime, iako se stupanj orodnjenosti razlikuje od jezika do jezika, gramatika, sintaksa i pragmatika u različitim nas trenucima prisiljavaju da sebi ili drugima pridajemo rodnu oznaku. Uvođenje posebne lične zamjenice „hen“ u švedskom jeziku, korištenje lične zamjenice za treće lice množine u engleskom ili eksperimentalni načini oslovljavanja u njemačkom, samo su neki od pokušaja da se omogući transgresija spolne/rodne binarnosti u jeziku. U našem jeziku, pak, kao strategije transgresije nude se arhaična prošla vremena – aorist i imperfekt – čija je upotreba neobična i u standardu i u vernakularu, ili korištenje srednjeg roda koje konotira infantilnost.
11. listopada 2020.Trumpove anti-trans mjere štite predrasude u doba pandemije COVID-19
Transrodne osobe jedna su od najranjivijih skupina čak i kada svijetom ne bukti zasad nezaustavljiv virus, što Trumpovu administraciju ne priječi u daljnjem rezanju već sužene zdravstvene i socijalne zaštite. Sve agresivnija institucionalizacija biološkog esencijalizma pojam „roda“ redefinira na način da iz propisa zdravstvene zaštite briše transrodne osobe, čime se efektivno legalizira diskriminacija čitave trans populacije.
31. prosinca 2016.Čin balansiranja
Kada govorimo o nekome javno ili (mislimo) privatno, jezik kojim to radimo u većoj ili manjoj mjeri prisiljava nas da svoju misao i govor oblikujemo kroz odluku radi li se o osobi muškog ili ženskog spola/roda. Isto vrijedi i kada razmišljamo o sebi samima. Spolna/rodna binarnost strukturira i naše društvene institucije, društvene interakcije i društvene prakse. Transgresija te binarnosti otvara mogućnosti za nebinarne prakse, a izostanak njihove društvene normaliziranosti umjetnica Ashley Hans Scheirl preispituje u svojem radu. Scheirl je nebinarna osoba koja već desetljećima vodi eksperimentalni život kojim ispituje granice roda/spola.
28. lipnja 2020.Nema Stonewalla bez neredâ
Pedeset i jednu godinu nakon pobune u Stonewallu – borbe za dekriminalizaciju LGBTIQ+ osoba, u kojoj su ključnu ulogu odigrale nebijele transfeminine seksualne radnice – sistematično i sistemski ugnjetavane populacije SAD-a pokrenule su najveći ustanak u povijesti države, boreći se protiv policijske brutalnosti kao neosporivog agenta imperijalizma, bjelačkog supremacizma i kapitalističkog patrijarhata. U oba slučaja, unatoč legitimnosti nereda kao eksplozije gnjeva potlačenih naspram opresivnog statusa quo, potrebno je organizacijskim naporima ekspandirati revolucijski potencijal prve bačene cigle.
31. prosinca 2016.Feminizam nije moralna policija
U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
21. kolovoza 2016.Granice emancipacije LGBTIQ+ pokreta
O LGBTIQ+ zajednici i organizacijama u Srbiji, homofobiji, queer teoriji, komodifikaciji LGBTIQ+ identiteta u kapitalizmu te socioekonomskom položaju LGBTIQ+ osoba i njihovom zajedničkom povezivanju s radničkim pokretom u kontekstu adresiranja klasnog pitanja šireg lijevog pokreta, razgovaramo s beogradskim novinarom, književnikom i aktivistom Dušanom Maljkovićem. Pročitajte proširenu i prilagođenu verziju intervjua nastalog za potrebe priloga o LGBTIQ+ pokretu treće epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“.
31. prosinca 2020.Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija?
U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
28. studenoga 2018.Platforma za novu politiku
U listopadu ove godine u Tbilisiju u Gruziji održan je New Politics in Post-Socialist Europe and the Former Soviet Union, prvi sastanak progresivnih lijevih organizacija, partija i kolektiva iz zemalja Jugoistočne Europe i bivšeg Sovjetskog Saveza s ciljem stvaranja platforme za drukčiju politiku. Pročitajte izvještaj Andreje Gregorine, jedne od govornica na panelu „Autoritativne tendencije, biopolitika i politička ekologija reprodukcije“, na kojem se iz feminističko-materijalističke perspektive raspravljalo o strategijama otpora protiv konzervativnih pokreta i inicijativa u zemljama Jugoistočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza.
26. siječnja 2017.Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx)
Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
31. siječnja 2016.U obranu gej brakova
Kritike s radikalne ljevice kojima se negira važnost progresivnih unutarsistemskih pomaka, poput nedavno izborene legalizacije gej brakova u SAD-u, poticaj su autoru da naglasi realne materijalne prednosti koje takve promjene donose diskriminiranim skupinama, kao i otvaranje prostora za daljnju politizaciju unutar pratećih društvenih pokreta.
13. svibnja 2017.Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata
Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
22. listopada 2017.11 HM teza
Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
20. prosinca 2020.Filipini: paralelne strukture u džunglama
Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?
20. lipnja 2017.Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije
Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
8. ožujka 2017.Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije
U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
21. prosinca 2019.Onkraj tradicije liberalnog feminizma
Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.
31. srpnja 2019.Tko su ultrakonzervativci?
Djelovanje ultrakonzervativnih inicijativa, udruga i stranaka u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta, govori nam da se ne radi o vjerskim organizacijama, već o sve snažnijim elementima dobro umreženih političkih pokreta čiji štetni, protusocijalni i antidemokratski programi udaraju po najslabijim društvenim grupama. Sa stranice društvenog kolektiva za demokraciju i socijalizam ISKRA prenosimo FAQ o ultrakonzervativcima.
31. prosinca 2019.Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu
Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
22. travnja 2016.Drugi iz našeg sokaka
U načinu na koji se iz perspektive književne kritike oblikovao recepcijski horizont za „Oblak boje kože“, Lujanovićev „roman romske tematike“, izbjegnuto je pitanje proizvodnje institucionalne društvene nejednakosti manjine o kojoj se govori. Zanemarujući strukturne povlastice koje su nam dane, iz unaprijed uvjetovanih pozicija, Drugoga prevodimo uvijek iznova u nejednakog parnjaka. Možemo li spram rasizma usvojiti kritički odnos ukoliko ne adresiramo ključne aspekte njegova perpetuiranja?
31. srpnja 2020.Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme
Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
19. srpnja 2019.Na braniku kluba, kvarta i antifašizma
Solidarnost s lokalnom zajednicom, napadački nogomet, rezultatski usponi i padovi, politički angažman i podrška vjernih ultrasa Bukanerosa, sukobi s upravom – sve ovo dio je svakodnevnice španjolskog drugoligaša Raya Vallecana, jednog od simbola antisistemske borbe u sportu, koji uskoro kreće u novu sezonu. Koegzistencija progresivnih vrijednosti, navijača i kluba nastalog usred siromašnog madridskog kvarta Vallecasa u vrijeme revolucionarnih previranja, opetovano apostrofira da su borbe i inicijative van terena barem jednako bitne kao i nadmetanje igrača na njemu.
26. prosinca 2017.Od socijalne države do socijalne majke
U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
9. travnja 2016.Viktimizacija zločinaca u kontekstu historijske relativizacije
Autor teksta osvrnuo se na nedavnu raspravu u HRT-ovoj emisiji, u kojoj jedna od sugovornica inzistira na relativiziranom tumačenju povijesti, lišenom političko-ekonomskih implikacija po suvremenu društvenu zbilju. Prema njenom shvaćanju, termin ideologije ne obuhvaća nikakvu aktualnu/relevantnu političku dimenziju te ga, u duhu ahistorijske post-konfliktne teorije razvitka društva, odbacuje kao relikt vremena koje je danas već jamačno prevladano. Što stoji iza koncepta o post-ideološkom društvu?
